PROPOVIJEDI B 6. Uskrsna nedjelja P.

Ljubav, sloboda i zapovijedi
Moj se otac prilično uzbuđivao, kada je kaplan, (župnik je to rijetko činio), s angažmanom koji se osjećao, propovijedao o ljubavi. Po njegovom osjećaju, drugi principi kršćanskog života, kao npr. držanje zapovijedi, bili su zapostavljeni u odnosu na glavnu zapovijed ljubavi.
U narednim godinama, imao sam iskustvo, da moj otac ne stoji sam s ovim shvaćanjem. Za neke ljude je vodiljna rečenica sv. Augustina «ljubi i čini što hoćeš», vrlo opasno anarhijsko, životno shvaćanje. Ljubav izgleda, stoji slobodi bliže nego uređenje i zapovijedi. Sloboda, raspuštenost i samovolja, mogu se tek teško rastaviti jedno od drugoga. Ljubav i sloboda, izgleda da se s pojmovima «zakon i red» loše podnose.
Ivanovo Evanđelje iz kojeg smo jedan odlomak danas čuli, spaja upravo ljubav i red: «Ako držite moje zapovijedi, ostajete u mojoj ljubavi», čitamo mi tu.

Velike riječi
Ivan upotrebljava s mnogo naklonosti, s velikim i jakim osjećajima, uzete motive kao ljubav, zapovijedi, radost, jedinstvo, istinu, život itd. Teško je točno odrediti, što je tada on mislio. Teško je također, ove velike riječi danas ispuniti s konkretnim sadržajima, bez da svatko o nečem drugom ne priča.
Riječ zapovijedi, sjeća naravno na zapovijedi, koje je Bog dao svom narodu pri sklapanju Saveza na brdu Sinaj. Vjerski život Židova vrtio se oko tih zapovijedi i njihovog tumačenja. U držanju tih zapovijedi pokazivala se vjernost Savezu i ljubav prema Bogu kao partneru Saveza.
Riječ ljubav je u svakodnevnoj uporabi sigurno najotrcanija i najzloupotrijebljena riječ. A ipak, sve se vrti oko toga, što ona označava. Ona budi osjećaje, nade, očekivanja... U vjerskim odnosima podsjeća na osnovne zapovijedi starog i novog saveza, na božju ljubav i ljubav prema bližnjemu.
Evađelist pokušava ovu riječ ispuniti s konkretnim primjerom Isusa. Najveći oblik ljubavi jest, kada netko daje život za svoje prijatelje. Isus je došao sa židovskim zakonom u sukob, te je kao bezakonik i od Boga napušten, bio ubijen ispred zidina grada. Njegova ljubav prema Ocu se ne može previdjeti i prema ljudima kojima je propovijedao.

Zategnutost između vjere ljubavi i vjere zakona

Zategnutost između vjere ljubavi i vjere zakona je doduše otklonjena, ako se objasni ljubav prema glavnoj zapovijedi novoga saveza, ali u praktičnom životu ona i dalje postoji.
Mi uvijek ponovno upadamo u ovaj zategnuti odnos.
Ovo nastaje jasno, npr. pri aktualnom uzbuđenju u vezi konzumiranja droga nekih prominentnih ličnosti društvenog života. Jedni vide nužnost izrazito strogog zahvata i kažnjavanja. Drugi zahtijevaju popustljivost, opravdavajući veliki utjecaj upravo kroz idole, ili čak pokušavaju stvar omalovažiti. Vrlo lako je svatko u iskušenju, mjeriti s različitim mjerilima. Sućut jednih je prvenstveno kod mnogih nepoznatih ovisnika, a suprotno je, kod poznatih zvijezda.

Kreativna zategnutost

Zategnutost između ljubavi i zakona ne da se, po mom mišljenju, otkloniti. Ona je svakom čovjeku svojstvena.
Životna sposobnost svakog čovjeka mora - to znamo mi najkasnije od S. Freuda - proći više stadija u tijeku djetinjstva, mladosti i odrasloj dobi i usavršiti se u jednom dugom procesu razvoja. U mnogim malim koracima uči čovjek naizmjeničnu igru, ljubav primiti i ljubav darivati. Biti ljubljen jest važan preduvjet kako bi (čovjek) sebe shvatio dragocjenim i vrijednim ljubavi. Tek kada se dovoljno razvio osjećaj samosvijesti, tada može čovjek darivati ljubav, sebe predati voljenom čovjeku i preuzeti odgovornost za druge.

Ne samo da se mora sposobnost ljubavi razviti. Svaki čovjek mora se znati odnostiti sa zapovijedima i normama. Kada dijete sluša, ako se plaši kazne ili oduzimanja ljubavi, uči s vremenom smisao i nužnost shvaćanja reda i - tako se mi nadamo - i akceptirati to u svojoj unutrašnjosti.
Smisao za red, pravo i zakon, pružaju podršku i oslonac i neophodni su za stabilne ljudske odnose. Smisao potrebuje jedno izravnjanje u sposobnosti za ljubav i predanje. Ljudi koji imaju u vidu samo pravo i red, otvrdnu srcem i postaju nesposobni za ljubiti. Nažalost, naš ljudski razvoj se gotovo nikad ne odvija po tako idealnoj liniji. Samo u idealnom slučaju, mogu ljubav i zakon doći beskompromisno u sklad.

Naporna napetost

Sam Isus je stajao u toj napetosti. Iz ljubavi prema ljudima, prekršio je zakone i stavio ih u pitanje. S pristranošću je liječio u subotu, kako bi kazao da Bog hoće zdrave i živahne ljude. Ozdravljanje je bilo za njega početak Božjeg kraljevstva. Isus je oprostio ljudima, tamo gdje je nama teško, da preskočimo svoju sjenu. On je integrirao ljude u svoje učeništvo, među kojima bi onaj, koji je sklon priznavanju i karijeri, bolje učinio da se ne pojavljuje u javnosti. On je dokazao čvrstinu i nije odustajao od svojih principa, iako su se neke strane protiv njega zaoštrile. On si uzima slobodu, objasniti zapovijedi svoga Oca i živjeti na svoj način.
Isus nas poziva, da ga slijedimo. Istovremeno on ne dvoji, da će se pri tome u našoj sredini ukrstiti dva temeljna interesa: naša upućenost na ljubav i naša upućenost na red.

Onaj tko hoće da me slijedi, neka uzme svoj križ i slijedi me...
P. Hans Hütter (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)