PROPOVIJEDI B 4. Nedjelja kroz godinu

«Djedo, da li si ti već jednom vidio dragoga Boga?»

To je dječje pitanje koje me susreće kada se pozabavim s dječjim očima i pitanjima, koja hoće otkriti svijet.
Kada pogledam u dječje oči te im trebam pričati, gdje sam «vidio» Boga, zamišljam sebe kao malo dijete, kada sam rekao: «Ja sam posve siguran, da ću ga otkriti i doživjeti.» Mislim na prošlost i sjećam se: Sjećam se na moje prvo razočaranje, kada nisam kod prve sv. Pričesti dobio pravu pjesmaricu za sv. Misu koju sam želio, već jednu imitaciju u obliku torte;
Sjećam se, kad sam s 14 godina imao nečitljiv rukopis za moga učitelja latinskog, na što mi je on saopćio, da on više neće ocjenjivati moje školske radove, ako ne budem pisao drugim rukopisom - na što sam ja počeo pisati štampanim slovima, kako bih moje znanje prenio čitljivo na papir.
Ja se sjećam doživljaja, kada sam nekoliko godina kasnije, njegove oči vidio u liku jednog bliskog čovjeka, koji mi je sa srdačnošću i čvrstoćom pomogao preko mladalačkih prepreka. To je bio jedan uzbudljiv doživljaj, gledati u oči jednog čovjeka i za to zahvaljivati Bogu.
Mislim na jednu šetnju s mojom malom prijateljicom Anom, koja je tada još sjedila u dječjim kolicima, a ja joj pogledao u oči i rekao: «Dijete, u tvojim očima ogleda se nebo.»
Mislim na jednog čovjeka, kojeg nisam poznavao, koji mi je na jednom završnom slavlju jedne vjerske misije, pri rastanku rekao: «Vi ste meni pomogli pri jednom velikom koraku u mojem životu. Dobro je za mene da postojite.»
Ja sam čuo kako Bog, u ovim i drugim susretima, kuca kod mene. Ja sam doživio, ali još nisam razumio.
Tajnu današnjega dana prepoznali su dvoje starih ljudi. Sijedi Šimun i osamdesetogodišnja Ana. Šimun i Ana su otkrili u svega 40 dana starom djetetu Isusu, obećanog Mesiju, Krista, na kojega je izraelski narod već stoljećima čekao.

Djedo, a kad si ti njega zaista prepoznao?

Teško je navesti čas i nemože se fiksirati s jednim datumom. Bilo je to kao munja. Iznenada su počele životne priče oživljavati i sve osobe koje se tu nalaze, počinju pričati. One kažu meni sve: tu sam bio kod tebe - nisi li me prepoznao? Tada sam čuo njihove riječi još jednom i vidio njihova lica, nebrojeno puta i tada sam znao: On je bio korak po korak kod mene.

Tada sam shvatio

Ja sam tako dugo trebao dok sam shvatio. Morao sam postati tako star da bih njega upoznao u svim tim životnim događajima. Ja sam ga sigurno često doživio, ali ga nisam prepoznao. On je bio kod mene, a ja sam bio slijep i smeten.
O tome ne mogu pričati bez straha u srcu. Ja ne mogu pričati, a da ne sagledam traku sreće. Ja ne mogu pričati, a da ne spomenem neizrečene riječi koje su me mučile. Ja ti kažem, moje dijete, pored svega, On je tu. Pogledaj ga i prepoznaj ga.

Kada si ga prepoznao?

Šimun i Ana su uzeli Isusa u ruke i pogledavši nazad na svoj život, bilo je to ispunjenje njihovog života. Ja sam meditirao o svojim životnim doživljajima - shvatio sam da me je On u svima posjetio i pokazao da je On uz mene. U jednom trenutku sam razumio, da nije suma doživljaja dokaz, već u mom osobnom odnosu s njim, koji ukazuju jasno da su ti susreti, bili susreti s njim. Ja sam uvjeren da ovi susreti neće biti zadnji s njim. Ja si želim da očuvam svjetao pogled, kako bih ga prepoznao.

Djedo, što to znači sada za tebe?

Ja neću prestati, tebi i svima drugima -mladima i starima- propovijedati: isplati se cijelog života ići prema njemu; on stoji sigurno jednom pred tobom i kaže ti: tu sam - otvori svoje oči i prepoznaj ga. Moje pitanje na ovom mjestu jest upravljeno starim ljudima: Možete li na današnji dan vašu vjeru obnoviti, po primjeru starog Šimuna i stare Ane. Vi nam svima možete sa zaoštrenim pogledom vaše vjere u Isusa Krista, pokazati put k njemu. I danas objaviti njegovo prisustvo.

P. Peri Schermann (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)

PROPOVIJEDI B

4. nedjelja kroz godinu
P. Hans Hütter

Duhovni autoritet
U koliko trebam postati papa...
Glasi naslov jedne knjige u kojoj bečki teolog Adolf Holl, iznosi svoje misli o papinstvu, crkvi i to što se treba u njoj promijeniti.
Naslov te knjige poziva, jednom se poigrati u svojoj fantaziji, što bi se moglo dogoditi, kada bih ja, preouzeo očito najmoćniju poziciju u crkvi. Ista igra se može odigrati i s drugim utjecajnim nositeljima dužnosti: koje akcente bih postavio kao predsjednik USA ili Rusije.
Tko se ovom fantazijom ozbiljno poigra, primjetit će uskoro, da je i predsjednik i papa ili bilo koji drugi, ovisan o mnogim čimbenicima i ne može tako slobodno upravljati i vladati, kako to možda izgleda izvana.
Fantazije o moći i iskustva o nemoći uzdižu ili paraliziraju svakog čovjeka već od djetinjstva. One se probude, kada je netko sukobljen s jednim događajem koji prevazilazi naše ljudske utjecajne mogućnosti, kao prirodne katastrofe ili neizlječive bolesti.

Moćni Isusov nastup

Evanđelje ove nedjelje priča, kako je Isus nastupio s velikim autoritetom. On govori i uči kao onaj koji ima Božju punomoć. Njegovoj riječi se pokoravaju čak i zli duhovi. Evanđelist ilustrira punomoćni Isusov nastup jednom pričom o istjerivanju demona, koje se u ondašnje vrijeme često dešavalo.
Pri takovom čudesnom pričanju mi se nalazimo u iskušenju, da pogledamo pozadinu: kako je on to uspio učiniti? O kojem se fenomenu radilo kod tih opsjednutih? Da li je to bila bolest, možda jedna umobolna? Da li je Isus raspolagao psihološkim znanjem s kojim ga je mogao izliječiti ili čak sa snagom ozdravljanja koju mi ne poznajemo, jer ga je čovječanstvo (opet) izgubilo? U čemu se sastoji Isusova tajnovita punomoć?
Svi naši pokušaji, to objasniti ili ne objasniti, ne rađaju nikakvim plodom. Jedino što se sa sigurnošću može tvrditi, to je autoritet, koji je zračio iz Isusa kada je propovijedao, kada se javljao za riječ u sinagogi, na službi božjoj, ili bilo na koji način kad je susretao ljude. Njegov autoritet se razlikovao od drugih moćnih osoba tako jako, da se u tome osjećalo nešto božanskoga. Za Marka čvrsto stoji: ovaj Isus iz Nazareta djeljuje s božanskim autoritetom. Ovaj prevazilazi svaki ljudski.

Isusova moć danas

Razmišljanje o Isusovom autoritetu onda, mogli bi utješno prepustiti povjesničarima Biblije, da to pitanje nije spojeno sa slijedećim pitanjem: Što mi danas možemo očekivati od Isusa? Koju težinu ima danas njegova riječ? Što pokreće? Da li se i danas Isus suprostavlja demonima našega vremena?
Mi ne možemo danas tako jednostavno i normalno govoriti o demonima i opsjednućima kao ljudi u Isusovo vrijeme. Mi se moramo čuvati, da fenomene pripisujemo đavlu, koji se danas mogu drugačije objasniti, kao napr. kroz umobolnost. Ono što mi danas pak poznajemo i iz dobrog razloga ih možemo nazvati đavolskim jest, teško uhvatljivo djelovanje negativnih društvenih utjecaja, razorna i zbunjujuća moć negativnih društvenih shvaćanja i duševnih strujanja.

Demon ideologije

K tome ja ubrajam stavove koji vode ljude u slijepu ulicu ili im čine nesreću. Stariji među nama su doživjeli, kako je prezir ljudi nastao kroz nacionalizam, komunizam i kapitalizam u cijelom čovječanstvu. Nekritične nacionalističke ili novo-kapitalističke tendecije razvijaju tu i tamo još i danas demonske snage. Tamo, gdje se tim ideologijama ne stave uzde, prouzročuju i danas također nesreću.
Kako Isus iz Nazareta misli o ljudima? Kako govori o njihovom ljudskom dostojanstvu i vrijednosti svakog pojednica, kako se zauzima za slabe i potisnute na rubu društva, može se i danas također stvoriti protuteža za uništavajuće duhovne stavove.

Demon ovisnosti

U potražnji za demonima našega vremena, mislim na mnoge nastale oblike ovisnosti: droga, alkohol i nikotin su najpoznatije. Također i o poslu, jelu, seksu, televiziji, internetu i o mnogo čemu drugome, može se postati ovisnim. Poneki su opsjednuti s glađu moći, jedni s pohlepom novca, drugi opet s uživanjem i potrošnjom. Neki oblici ovisnosti su relativno bezazleni, drugi ugrožavaju život i sigurnost. Neki oblici ovisnosti prođu tako tiho i nespektakularno kako su došli; od nekih se ne može osloboditi bez medicinske i psihološke pomoći; neki su tako zahvatili čovjeka da su postali cjelo-životna bolest.
Isplati se od vremena do vremena sagledati duševne pozadine tih mnogostrukih fenomena ovisnosti. Neka nam ne bude jednostavno, cijelu krivnju svaliti na zavodnika i lako prilazeće zgode, da se isproba. Ne stoje li iza ponekog potezanja za bocom, tabletama (ili nečim drugim) provalijsko-duboka bezorijentacija, osjećaj pomanjkanja smisla, duhovni vakuum ili neispunjenje želja (ljudskih) odnosa?
Također i za slučaj opasnosti, da ću pred ponekim ispasti smiješan, usuđujem se uspostaviti vezu s onim duhovnim i božanskim autoritetom, s kojim je Isus susretao ljude. On nudi sadržaje, za koje se isplati živjeti, odnos i nadu. On usmjerava pažnju i snage ljudi koji ga slijede na ispunjenje života u odnosu s Bogom i ljudima.

Duševni autoritet

Naša želja za spektakularnom demonstracijom moći i sveznanja -potrebno je samo pogledati „filmove akcija"- skriva nam lako pogled na one ravnine, gdje ja započela nadmoć nad zlim. Isus kao jaki čovjek, bio bi uspješniji u medijima, nego kao angažirani propovijednik Isus. Ipak on govori kao jedan koji ima punomoć. On se znao susresti sa zlo-donosećim duševnim stavovima.
Molimo mi tog Isusa, da ispuni svojim duhom duševnu prazninu i neispunjenje koje okuplja mnoge ljude.
Istovremeno moraju Isusovi učenici susresti zloduha našega vremena, te s životom iz Isusova duha, tamo gdje ljudi trpe zbog pomanjkanja duha, približiti Isusov duh. Kada mi na taj način učinimo vidljivu moć Božju, biti ćemo vjerodostojniji nego u ljudsko-crkvenim stavovima moći.

P. Hans Hütter (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)