PROPOVIJEDI B 4. Nedjelja Došašća

Naše izvorne informacije o Mariji, majci Isusovoj, ograničuju se daleko-sežno na pripovijesti djetinjstva kod Luke i Mateja.
Tamo se tvrdi, da je Marija, kada joj je anđeo navijestio rodjenje Isusovo, stanovala u galilejskom Nazaretu i bila udata za stolara imenom Josip. Luka nam još priča, da je Josip bio potomak Davidov. O začeću Isusovom rečeno je, da je došlo „od Duha Svetoga" (Usp. Lk 1,35 i Mt 1,18) Isus je rođen u Betlehemu za vrijeme Heroda. Evanđelje izvještava također o bijegu obitelji u Egipat i posjet Marije rodjakinji Elizabeti. Marija inače stoji u pozadini evanđelista.
Kratko se javlja ipak na vjenčanju u Kanaani, ali ona nije smjela pratiti Isusa na njegovim "hodanjima i putovanjima". Nju susreće čitač Biblije opet kod raspeća, kada ju Isus predaje u zbrinuće svog ljubljenog učenika.

Nepoznata Marija
Ako bi htjeli opisati život Marije, ne bi mogli na osnovu predanih činjenica napisati njenu potpunu biografiju. Ne, mogli bi samo načiniti kratku skicu.
Mnogi nedostaci i bijele mrlje na "zemljopisnoj karti njezina života" upotpunjene su brzo s pobožnim i pobožanskim legendama. Neki oblici Marijina obožavanja načinili su od nje, u najboljoj namjeri, jednu ženu koja je uzvišena od ljudske sfere i djeluje kao stanovnik nekog drugog planeta.

Ti ćeš roditi jedno dijete - više pitanja nego odgovora
Današnji tekst Evanđelja dozvoljava, kod bližeg promatranja, naslutiti Mariju kao čovjeka, čineći ju dohvatljivom. Marija je morala iz riječi anđela spoznati da treba postati majkom - ovdje i sada. Samo tako možemo mi razumjeti njezino iznenađujuće pitanje: "Kako će se to dogoditi, kada ja ne poznajem muža?" Da će ona sa svojim budućim mužem Josipom jednom imati djecu, nije bilo vjerojatno za nju dvojbe. Ali ono "ovdje i sada" sigurno ju je zabrinulo i postavilo nebrojena pitanja.
Kako će Marija, jedna djevojčica od 13 ili 14 godina, svom zaručniku reći, da će dobiti dijete? Zaruke su obavezivale, u ondašnjem židovstvu, zaručnike za sklapanje braka i predbračnu vjernost. Marija se nalazila, po ondašnjem pravnom shvaćanju, već u vlasništvu zaručnika. Da li je sada bila kao nevjernica, kojoj je po židovskom zakonu prijetilo kamenovanje? Kako će ona objasniti ovo dijete svojim roditeljima i što li neće sve susjedi imati za tračanje i ogovaranje?

Strah od budućnosti
Mi smo sagledali u današnjem Evanđelju ispred sebe Mariju koja je bila pritisnuta ljudskim strahovima i brigama. Svaki neobjašnjivi znak na njoj, svako uljepšavajuće, retuširanje legende, izgleda nekako blijedo. Navještenjem anđela, zadobiva Marija jedan gorki okus koji nabacuje prijeteća, nerješiva pitanja. Marija ne zna u tom momentu više, kako će život dalje teći. Ona si to može samo u grubim crtama pretpostaviti.

Povjerenje u Boga
Ali ipak: djevojčica Marija ima povjerenje u svoj tami u Boga, jer se to odnosi na Izraela i njemu kroz tisuće obećanog spasitelja, te je Marija primila od Boga obećanje: "Duh sveti će te osjeniti". I pored svih iskustava iz svoga života (isto tako iz našega) iz svoje okoline, kako će se odnositi prema preljubnici i neudatoj majci djeteta, vjeruje ona obećanju Boga.
Oba obećanja "radi se o spasenju" i "Duh sveti bit će s tobom", dobivamo mi također danas kroz Evanđelje. Isto tako kao i Marija i mi, na tjeskobno pitanje našega života, ne raspolažemo odgovorom. Ali i mi smijemo pouzdano gledati u budućnost, jer ćemo biti poput Marije, nošeni istom moći.

Od onih moći, za koje je Dietrich Bonhoeffer isto na predvečerje svoga ubistva kroz naciste, još mogao reći:

Dobrim silama vjerno i tiho okružen,
zakriljen i utješen divno
hoću tako ove dane s vama živjeti
i s vama u novu godinu poći.

Dobrim silama divno zaštićen
očekujmo mi utješno, što će doći.
Bog je s nama u večer i u jutro
i posve sigurno u svakom novom danu.

Bernhard Zahrl (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)

PROPOVIJEDI B
4. Nedjelja Došašća
P. Hans Hütter

Moja sjajno reflektirajuća kamera leži već dobrih 10 godina u ormaru. Ja sam bio jednoć vrijedan fotograf, te sam ponekad i sam izrađivao slike. Moj interes za taj hobby je jednoga dana najednom nestao, kad mi je postalo jasno, da ja registriram život oko sebe sve više samo kamerom.
Slike života samo registrirati bilo mi je premalo. Sam živjeti i doživjeti bez grčevitog držanja, u zatiljku me je počelo sve više dražiti. U isto vrijeme pao je jako moj interes za kino i TV. Umjesto naslikanog ili proiciranog života, u centru pažnje bili su mi sada vlastiti doživljaji.
Svaki čovjek je u bilo kojem obliku pokušao život čvrsto zadržati. Iskustvo, da se život ne da zadržati, ne ostaje nikom uskraćeno.
Život na dimenziju 24 x 36 mm ili smanjiti na modul veličine sheck-karte, izgleda na prvi pogled napeto i izazivajuće. Na drugi pogled pokaže se da je to, u najbolju ruku, preslikanje života ili kao u kinu i TV, projekcije naših predodžbi života. Život je više, život se ne da uloviti.

Bog se ne da uhvatiti
U prvom čitanju 4.Adventa čujemo mi, kako hoće kralj David svome Bogu sagraditi hram. On hoće Bogu kojemu on i njegov narod mnogo zahvaljuje, sagraditi jednu domovinu, jedan dom u sredini naroda, u blizini kraljeve palače. Božja iskustva Izraela se trebaju zadržati za sva vremena u obliku jednog hrama.
Kroz proroke poručio je Bog da se za tu ideju baš ne može oduševiti. On odgovara s pitanjem, tko komu može dati dom. Bog je sagradio Davidu kuću, koja će uvijek imati postojanje, a ne obrnuto. Iznad toga postoji tvrdnja da će on svom narodu i u budućnosti biti od pomoći.

Iskustva vjere se ne daju konzervirati
Što je opisano na visokoj razini jednog naroda, događa se također u životu onih ljudi koji dožive duboko iskustvo vjere. Onaj tko je osjetio blizinu Boga, njegovu pomoć, njegovu utjehu, njegovo podržavanje, htio bi to iskustvo zadržati, na van izraziti i dati tome vječno obilježje. Htio bi da Bog stanuje u njegovom susjedstvu.
Isplati se promatrati naše spomenike vjere, bile to crkve, samostane ili jednostavne religiozne spomen-predmete iz ovog poglednog ugla. Kada mi sagradimo ovakove znakove vjere, ne vidimo mi, da mi time Boga hoćemo čvrsto držati, u određenom smislu u te svete znakove ga zatvoriti i konzervirati. Kuća Boga jest mjesto na kojem Bog u našoj sredini stanuje. Mi smo sigurni u njegovo prisustvo. Istodobno su naše božje kuće često i mjesta gdje smo mi Boga dobro sačuvali s respektom i visokom čašću.

Bog se ne da zatvoriti
To je tako i dobro. Mi ipak ne smijemo misliti, da mi možemo s tim Boga zatvoriti: Bog je slobodan i u budućnosti djelovati gdje on hoće i kako on hoće.
Ako slijedimo dalje povijest Davidove kraljevske kuće, budi Bog novi život u jednom momentu, kada se nije više nitko spominjao velikog kralja Davida, u jednom posve novom i neočekivanom smislu: u rodjenju Isusa iz Nazareta počinje Bog djelovati na novi način u središtu svijeta.
U tome leži za mene i dublji smisao pripovijesti o objavi, koju smo čitali u Evanđelju: Bog si ne da određivati kako će djelovati medju ljudima. Njemu nije ništa nemoguće.
Mi se pripremamo za Božić. Želimo i nadamo se da će Bog i danas ući u naš život. Da li smo dovoljno otvoreni, da on može na neočekivani način u nama djelovati?

Religije imaju Boga čvrsto u šaci
Vidim mnoge paralele između našega vremena i vremena u kojemu je Isus živio. Religija Židova imala je Boga čvrsto u šaci. Postojao je jedan njegovani kult-hrama, čvrste religiozne norme, propisi i običaji, mnogobrojni religiozni pokreti koji su vladali u svakodnevnom životu. Najpoznatiji su farizeji, Saducejci i Esenejci. Ipak su Židovi trpili zbog iznemoglosti svoga naroda i svoje religije. Oni su se nadali jakosti Mesijine osobe. Ovaj je došao, ali posve drugačiji nego što su ga većina ljudi zamišljali.
Kršćani su također stvorili religioznu kulturu koja se zaista može vidjeti. Bog stanuje među nama u veličanstvenim kućama. U mnogim ritualima slavi se njegova prisutnost. Kada se poglavari crkve tuže da se Bog ne posjeća dovoljno, ima on jedno čvrsto mjesto među nama. Mnogi religiozni pokreti i grupacije, trude se oko živosti kulta. Njihova angažiranost pomaže da se Isusov primjer nastavlja i danas u djelima.

Bog dolazi drugačije
Božić budi sjećanje da se Bog ne da zatvoriti; niti u crkvene zgrade, niti običaje, niti crkvene propise. Čitanja ove nedjelje, opominju nas, da Bog može na jedan način početi djelovati među ljudima na koji mi i ne mislimo niti očekujemo. On može na neobičan način probuditi novi život, a ja sam čvrsto uvjeren, da će to i učiniti. Za to neće biti mjesta u našim pobožno njegovanim zgradama. Vjerojatno će on također danas morati pobjeći na rub našega društva Da li ćemo ga tamo naći?
P. Hans Hütter (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)

DOŠAŠĆE - PUT PREOBRAZBE

U vrijeme Došašća trebali bismo se, ispunjeni utjehom, osvrnuti na svoje zablude. Moj prijatelj, moj bračni drug, zajednica u kojoj živim, svi su uglavnom prosječni. Više sam očekivao od njih. Moje me zvanje ne ispunjava u potpunosti.. U njemu ima previše rutine i svakodnevnice. No, umjesto jadikovki, trebao bi sebi priznati: dobro da je tako, da u tome ne nalazim svoje posljednje ispunjenje, da svoja očekivanja ne opravdavam ljudima. Naime, to mi omogućuje da svoju čežnje usmjerim Bogu. To me tjera Bogu. Promatram li svoje zablude na taj način, tada se vrlo brzo mogu pomiriti sa svojim prosječnim životom, a da pri tom ne zapadnem u rezignaciju, već naprotiv, upravo banalnost moga života drži budnom moju čežnju za Bogom. I zato mogu svetkovati Došašće, vrijeme Božjeg silaska u čovječji život, u ovu prosječnost koja se preobražava njegovim silaskom.

Anselm Grün, Srcem umom (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)