PROPOVIJEDI B 2. Nedjelja kroz godinu

Pokret traženja
U svakom čovjeku postoji od samog početka jedan pokret traženja.Glas istine, jedan značajan glas, šalje ga na taj pokret traženja. To živo traženje može biti vrlo nemirno i teći preko stranputica i obilaznica - pomislimo na Augustina ili Charles-a de Foucauld-a. Na našem putu će nam se uvijek dati znakovi.Ovi znakovi mogu imati mnogostruko značenje. Često ih krivo razumijemo. Tek pri osvrtu prepoznajemo mi ponekad pravo značenje znaka.

Ometano traženje
Zbrka glasova u nama i oko nas može ometati naše traženje. I prigušiti tihi značajan glas u nama. Naša senzibilnost je često odvraćena i zatupljena. Glas Boga ne dolazi u nevremenu da ugrozi egzistenciju ljudi. Lako je tihe glasove prigušiti. Iako jedan čovjek iskusi mnogo uspjeha i užitka, uspije doći do velike moći i učini nešto veličanstveno: njegov život postaje bezizlazan, ako ne sluša glas u sebi.

Koga tražite? Sazrijevanje kroz susrete
Na što se odnosi najprije ovaj pokret traženja ljudi? Možda kruži oko pitanja: Tko sam ja? Klasično pitanje Augustina ne postavlja se tek kod teškog gubitka «Mihi quaestio magna factus sum» Ja sam sam sebi postao veliko pitanje. Ili čovjek pita za Boga - i dođe na to, kada je sebe sam našao, da je od Boga pronađen.
Ipak je važno iskustvo, da čovjek sazrijeva kroz susret. Često počinje time da susrećemo ljude, koji su sami pri traženju. Stepenice sazrijevanja vode tada dalje. Tako kao što su učenici najprije susreli Ivana koji ih je tada uputio Isusu.

Pronaći kroz Isusa
Što ako ja na putu traženja zaista dođem do majstora, samo onog koji to ime zaslužuje? On mi donosi sve, što mi pomaže, da upoznam sebe, mojoj čežnji da dam stvarni pravac i naposljetku ispunjenje. Kako se on odnosi prema meni? Najprije ću morati biti kod njega, kako bih ga uvijek više upoznao, ljubio, vidio, gdje je kod kuće, gdje stanuje. Oni su vidjeli gdje stanuje i ostali su taj dan kod njega.
Tada se dogodilo nešto posebno. Kada je moj boravak kod njega mene promijenio, kroz njegov duh, tada me šalje na put otpuštanja, da, umiranja. Na kraju pak, kada se pustim iz njegovih ruku, preplavit će me punina života od uskrsnuća. Kada mi ne možemo naći naš identitet kod onog, koji, kao što niti jedan čovjek može reći: Ja sam! Kod njega koji je bio najslobodniji čovjek, čija volja se sastoji u tome, pokloniti slobodu... Kod njega koji može reći u zadnjoj valjanosti: Ja sam, jer je njegov život čisto štovanje Boga, čisto prepuštanje Bogu.
Mi ga možemo samo u tom pogledu primiti, jer se najprije nama obratio. Ja sam od njega spoznat, voljen, dakle ja jesam. Amor, ergo sum. Ja sam od njega spoznat, «tada se Isus izmijeni». To mi je darovana mogućnost, kako bih pronašao sebe i moju istinitu slobodu.
Alexander Lagler (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)

PROPOVIJEDI B

2. Nedjelja kroz godinu
P. Feri Schermann

Bog govori meni kroz ljude
Jedno vruće pitanje, kad sam bio dijete, pri propovijedi u nedjeljnjoj Službi božjoj bilo je: Zašto zna župnik sve tako dobro i točno, što Bog od nas hoće. Kada i kako je on to njemu rekao? Mi ljudi danas -40 godina kasnije- pitamo još više. Što Bog hoće nama reći? Pri tome imamo danas poteškoće, da svaki osobno mora Boga čuti, kako bi vjerovao. Svaka posredna postaja, putem jednog čovjeka ili jedne institucije, biva isključena - izvori pogrješaka kod takovih posrednih postaja ne dozvoljavaju se i stoga se hoće uspostaviti osobna vruća veza s Bogom.
Mi bi htjeli sve sami učiniti: o Bože, javi se i odgovori.

Posrednici
U pripovijesti čitanja iz Staroga zavjeta i današnjeg Evanđelja, nalaze se isto ljudi koji traže Boga. Mali Samuel u jednoj i oba učenika Ivana Krstitelja u drugoj priči. U obje priče je uvijek jedan tu, koji pomaže slušati i razumjeti. Samuel ima svoga učitelja Eli, koji ga hrabri u strpljenju da sluša Boga; učenici su imali Ivana Krstitelja, koji im je otvorio oči za Isusa. Samuel se ne usudi ocijeniti sam ono što je čuo. Tri puta pita svog učitelja, da li ga je on zvao. Da je to mogao biti osobno Bog, nebi si mogao to predočiti. Poziv se čuje tako poznatim, posve ljudskim, ne neobičnim. On je htio nekog, da mu to pomogne razumjeti, tko bi to još mogao biti, onaj tko ga zove.

U njegovoj blizini doživjeti sigurnost
Oba učenika, koji su po vrućem savjetu svojega učitelja pošli za Isusom, nije im bila poklonjena za to niti osobna pozivnica, niti susret s Isusom. Ovaj susret, osjećam iz teksta Evanđelja, morao je biti vrlo intenzivan. Ja si mogu pretpostaviti ovaj susret: pitati i slušati; jednostavno promatrati i pitati, tko je ovaj; jednog čovjeka doživjeti, o kome je Ivan rekao u svom ukazivanju, da je on Mesija. «Oni su pošli s njim i vidjeli, gdje on stanuje i ostali su onaj dan kod njega.» Koji mistični i punoriječni opis Evanđeliste o jednom susretu dvojice tražitelja s jednim «Novim» i k tome još pripadajući «aha-doživljaj». Blizina i k tome doživljena sigurnosna atmosfera, možda je bila ovdje odlučujuća - njega, Mesiju doživjeti.

On me osposobljava da mu poklonim svoj život
Noćni susret Samuela s Bogom, učinio je od njega proroka i osposobila ga Božju riječ predati narodu. Intenzivni susret dvaju učenika animirao ih je, da dalje pričaju, što i koga su doživjeli: «Mi smo našli Mesiju». I Andrija vodi k njemu svoga brata Šimuna i dovodi ga s Isusom u vezu.
Moj doživlja s Bogom, koga sam doživio i upoznao, osposobljava me, da drugi ljudi u mojoj blizini njega dožive. Ponekad ili često, trebat ćemo druge ljude, koji nam pomažu čuti onog, kojeg mi tražimo i koji nas hoće osloviti. Bog se ne ženira susresti i osloviti nas u svakodnevnici i kroz ljude meni jednake. Stoga nije za jednog «prosvijetljenog čovjeka» sramota, vidjeti usta jednog čovjeka, kao usta Boga koji njemu govori.
P. Feri Schermann (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)