PROPOVIJEDI B 1. Korizmena nedjelja

PROPOVIJEDI  B 1. Korizmena nedjelja
U uskrsnom vremenu pokore, koje je opet počelo, radi se najprije o osobnom obraćenju i vjeri: «Obratite se i vjerujte Evanđelju», upravo smo čuli poruku iz Markovog Evanđelja.
Ja mislim da je Isusova vijest danas isto tako brizantna kao i onda. I konkretan okoliš, nužda, brige, nepravda, ljudska zapletanja i danas vrlo često vapiju k nebu. Nismo li mi kršćani pozvani možda upravo na početku uskrsnog korizmenog vremena, sagledati pravo stanje u našem društvu, o tome razmišljati, međusobno razgovarati i možda protiv toga ustati?
- Ustati protiv jednog novog oblika ljudsko-preziravajućeg kapitalizma, protiv nepravde u socijalnom i društvenom životu.
- Ustati protiv socijalne bijede i time ljudske nužde, koja ponekad kao požar pustoši u obiteljima i grupama.
- Ustati protiv sve većeg obožavanja «božice ekonomije»

Kada mi kršćani govorimo o obraćenju, tada to može također značiti:
- Obraćenje: Poziv svima kršćankama i kršćanima (možda i crkvama, samostanima i institucijama) koje rade s dionicama i kapitalom, te možda u roku nekoliko sati ili dana dobiju svoj dio od milijunskog dobitka. Na čiji račun zapravo? Ne radi li se često o brižljivom razmatranju o ulogu kapitala i povratak od špekulacije?
- Obraćenje prema socijalnoj odgovornosti i suodgovornosti. Vrlo često je srednji i gornji sloj građana (koji sačinjava pretežni dio u mnogim vjerskim zajednicama) postao umoran i bez iluzija.
- Obraćenje od rasprostranjenog obožavanja idola «božice ekonomije» (novac i kapital)
Da li novac zaista vlada sam u svijetu? Nije li Isusova vijest tome kontrastni program i program za razmišljanje? Kako daleko mi relativiramo ovo stanje vrijednosti s osnovnim pitanjem kao o jednom i jedinom Bogu; od Boga poklonjeno dostojanstvo svakog čovjeka, pitanje o smislu našega života, «odakle i kuda» sav ovaj život.
- Obraćenje prema živome Bogu, koji je povezan s konkretnom sudbinom ljudi. Također i osobna sudbina spomenutih 12 milijuna ljudi i žena u EU, ne može ostati «ravnodušna» ili «od Boga željena».
- Obraćenje za više utjecaja kršćana u društvu i politici i političkim partijama i
grupacijama. Nije sve što ima veze s politikom (ponekad tako izgleda) koruptno ili sumnjivo. Koliko političara mi poznajemo koji su svoje djelovanje upravili prema kršćanskim principima? Usuđujemo li se mi ohrabriti ljude sa socijalnom sviješću da se politički angažiraju?

Vijest Isusova, poziv na obraćenje pogađa nas također danas
Svaki na svoj način u svojoj odgovornosti. Da li se može (obraćenje) odvojiti od zaoštrenosti socijalnih problema, od bijede i od ljudske slijepe ulice?
Možda su točne ove riječi: «Blaženi su oni, koji stvaraju pravednost, jednakost, koji stoje u vjeri i djeluju, njeguju svoju socijalnu svijest - jer njima će se otvoriti vrata nebeskog kraljevstva».
P. Lorenz Voith (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)

PROPOVIJEDI B
1. Korizmena nedjelja
Karl Gravogi

«Sada je KAIROS, pravi trenutak. Obratite se!»

Kako može ovaj poziv za obraćenje postati konkretan? Što mi možemo učiniti, da naše namjere, koje je lakše donijeti nego držati, imaju šansu za ostvarenje? Jedan citat kojeg sam našao u župskoj korespondenciji potaknuo me na razmišljanje: namjere se trebaju preispitati po njihovoj sposobnosti opterećenja, prije nego što se primijene u životnoj praksi. Ne ide nikad dobro ako razum sam zaključi ono što volja treba izvesti. Postoje prepreke u nama koje otežavaju da promijenimo naše oblike mišljenja i držanja. Psiholog govori o «believes» o nutarnjim rečenicama vjere koje su se učvrstile u nama. Važno je da to znamo i da s time računamo.
Današnje Evanđelje upućuje nas, kako ćemo pronaći sami sebe, kako se možemo sami sa sobom ophoditi, kako bi obraćenje postalo moguće. Isusov primjer pokazuje nam put.
«Duh je tjerao Isusa u pustinju. Tamo je ostao 40 dana...»
Mi se nalazimo u mnogočemu pod stranim utjecajem. Naše aktivnosti, a i mnoge informacije koje se slijevaju na nas putem medija, ne dozvoljavaju nam da dođemo k sebi. Mi trebamo imati vremena za nas same. Tišinu, razmišljanje, molitvu. Već u 4. stoljeću počeo je pokret redovnika. Kršćani iz bogatih gradova povukli su se u pustinju, kako bi opet pronašli ono najvažnije za kršćane. Carlo Caretto, jedan duhovni učitelj naših dana, kaže: «Krij pustinju u tvom životu - jedan sat na dan, jedan dan u mjesecu, jednu nedjelju u godini. Onaj tko se u tišini susretne sam sa sobom i preda se Bogu u molitvi, onaj će i nered i zloću u sebi spoznati.
«On je bio kušan od đavla. Bio je kod divljih životinja.»
Isusu nije nepoznata kušnja. Ali on pobjeđuje kušača, sotonu. Evanđelist nam hoće time reći, da je Isus «novi Adam», novi čovjek koji se ne da zavesti, već je postojan u kušnji. Također zajedno s divljim životinjama može upozoravati da je s objavljivanjem kraljevstva Božjega kroz Isusa, započelo mesijansko vrijeme - raj.

Sigurno je legitimno, ovo mjesto (kao i mnoga druga mjesta u Markovom Evanđelju) tumačiti također i duhovno-psihološki. Divlje zvjeri se mogu protumačiti kao nešto animalno, nešto nesređeno i požudno u nama. Mi se moramo s ovim mjestom u nama sami sa sobom pojasniti, točnije, što to nas tjera - da li je zaista duh Božji ili naša strast za isticanjem, naše častoljublje. Kroz ovo iskreno pojašnjenje doći ćemo do mira s nama samima, biti ćemo otvoreni za ponudu milosrđa Božjega, te će obraćenje biti moguće.
Krenimo na put s Isusom! Koristimo 40 dana koji stoje pred nama, kako bi mogli s njim zaista slaviti uskrsnuće.
Karl Gravogl (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)