PROPOVIJED C Božić

„Krist, Spasitelj je tu!»

«Svake godine opet dolazi djetešce Krist...», glasi jedna božićna pjesma. U djetešce Krista je pouzdanje. Ali tko je s time podrazumijevan? Djetešce Krist koji donosi poklone ili djetešce u jaslicama? Dolazi li s 25. prosincem automatski i Božić? Ili je potrebno za to više? Drugačije upitano: Što je potrebno da od 25. prosinca postane Božić?

Božićno raspoloženje
Da li je s božićnim poklonima došlo i djetešce Krist? Osjećamo li se božićno ako smo bili obdareni sa svim mogućim stvarima? Poneki ljudi ne dolaze u pravo božićno raspoloženje bez snijega. U prodavaonicama se već nekoliko nedjelja svira božićna glazba, kako bi se kupci prenijeli u božićno raspoloženje. Ili možda tradicionalni svečani objed vama čini Božić? Možda se nadate da će svečana Služba božja učiniti da današnji dan postane pravi božićni dan. Malo se i ja osjećam pod pritiskom, kako ne bih s mojim nagovorom pokvario vaš Božić...

Blagdan osjećaja
Božić ima nešto zajedničko s raspoloženjem. Poneki ljudi razumiju to spretno iskoristiti. U toku stoljeća u kojima su se naši božićni običaji izgradili, razvile su se sve moguće rafiniranosti, kako bi se pomoglo razviti osjećaj Božića. Tko se nakon tako intenzivne pripreme na taj događaj ne osjeća božićno, tome se ne može pomoći. Ipak dozvolite pitanje: Da li je s božićnim osjećajem također zaista došao i blagdan Božića?

Blagdan potreba
Božić je blagdan s kojim većina ljudi spajaju niz nada: dobiti dar, ono što se već dugo vremena željelo; konačno par dana odmoriti, nekoliko dana odputovati; imati vremena za obitelj, učiniti posjetu koju se htjelo već odavno učiniti... Kada mi sve te prohtjeve učinimo, da li je tada Božić?

Što je potrebno da iz par svečanih dana postane Božić?
Na Službi božjoj za Božić ujutro nam se pripovijeda, kako je za pastire nastao Božić. Oni su bili iznenađeni Božićem, nisu imali priliku da se dugo za to priprave ili da prijeđu u božićno raspoloženje. Što se tiče njihovih potreba, nisu mogli u svom siromaštvu ionako učiniti velike skokove. Držim da je ova pripovijest važna, jer mi možemo naučiti od pastira, što je potrebno, kako bi iz jednog običnog kalendarskog dana postao Božić.
Kod razmatranja ove pripovijesti upala su mi u oči tri držanja, odnosno tri stava koji odlikuju pastire.

Čežnja
Ljudi koji se ustaju usred noći, jer im je rečeno da je rođen Mesija, morali su biti ispunjeni dubokom čežnjom za tim Mesijom.

Smisao za neznatnost
Ljudi koji mogu prepoznati u novorođenčetu siromašnih roditelja izvanredno djelovanje Boga, morali su posjedovati duboko znanje o načinu kako Bog djeluje.

Vjerovanje
Ljudi koji naslućuju u bespomoćnom djetetu Spasitelja svijeta, morali su biti nadahnuti iznad svega velikom vjerom u Boga.

Što god mi poduzeli da Božić postane blagdanom, potrebujemo mi nešto od držanja pastira. Bez toga izvrgavamo se opasnosti da Božić postane rafinirano inscenirana prevara samih sebe.

Tako vas ja pozivam na ovo božićno jutro, da poslušate svoju unutrašnjost: Koliko čežnje za Mesijom pokreće vas u vašem životu? Što očekujete od Boga? Ili želite li kao mnogi drugi također da vas pusti da idete za svojim interesima? Ili manje osobno upitano: Gdje potrebuje čovječanstvo danas još Boga? Nije li On prije jedan koji smeta, koji nam stavlja odmah moralne zahtijeve? Ne napredujemo li mi u rješavanju problema čovječanstva bolje, ako mi isključimo Boga iz igre?

Povijest je pokazala da Bog ne nastupa kao jaki moćnik, koji oduzima ljudima probleme i zauvijek ih rješava. Njegova jakost jest strasna solidarnost s ljudima jer On izdržaje kod slabih i ide s njima. Također naš napredni svijet nije tako ružičast, a da Ga mi ne bi trebali. Ja sam duboko uvjeren da mi ljudi, ako smo prepušteni sebi samima, izbacujemo naš svijet iz ravnoteže, ako mislimo da možemo ostaviti Boga iza sebe.
Ja vas pozivam dalje da se upitate: Koliko znači za vas neznatnost, maleno, ljudsko? Mi živimo u svijetu velikh brojeva i projekata. Tu znače (mnogo) sume koje si uopće ne možemo predstaviti. Mnogi rezigniraju, jer je pojedinac ionako nemoćan, a da bi nešto pokrenuo na promjenu. Piljenjem na velike, previđamo da se događa zaista važno u ljudima kao ti i ja: Mogu li ja vjerovati da jedna prijateljska riječ, ohrabrujući pogled od jednog meni bliskog čovjeka, može više značiti nego jedan veliki projekt koji izaziva pozornost? Kao i tada, susreće nas Bog također i danas još u konkretnim, često neznatnim ljudima.
Konačno vas pozivam da se ispitate na ovo božićno jutro: Koliko ja vjerujem Bogu u mojemu životu? Vjerujem li Mu da me može usrećiti, učiniti zadovoljnim? Vjerujem li Mu da može spasitit moj život? Spasiti od pomanjkanja smisla, osobnog zakazanja? Vjerujem li Bogu da nas može izbaviti od tjeskoba sve većeg porasta privrede? Vjerujemo li mi Bogu da nas može voditi i slijediti pri rješavanju velikih društvenih i političkih problema?

Krist, Spasitalj je tu!
Da li je 25. prosinac više nego jedan lijepi, mirni ili svečan blagdan, ovisi konačno o tome, što mi u unutrašnjosti našeg srca mislimo kada pjevamo: «Krist, Spasitelj je tu!»
Tako vam ja želim od srca da pronađete na ovaj blagdan Božića one osjećaje koje potrebujete, kako bi se mogli prijatno osjećati. Ja vam želim također da se ispuni mnogo od onoga za čime ste čeznuli.
Od svega pak želim vam da se čežnja za Mesijom ne ugasi, da vi ponovno otkrijete da se Bog može iskusiti u malome i često u neznatnim međuljudskim susretima i da vi povjerujete Bogu da će vas i sve nas konačno dovesti u dobru budućnost.
P. Hans Hütter

Katica Kiš