PROPOVIJED C 6. Nedjelja kroz godinu

PROPOVIJED C 6. Nedjelja kroz godinu
Propovijedati protiv vjetra

Blaženi koji ne ovise o stopi uključenja
Propovijedati na televiziji pretpostavljam da je vrlo teško. Ovdje treba, ne samo dobro izgledati i imati dobar izgovor, tu treba i veoma paziti. Jedna kriva riječ i gledaoci ustaju, donose si pivo, izvršavaju jedan poziv ili posao. I ostale rečenice završavaju nesaslušane u eteru.

Ovo važi temeljno i za svaki drugi govor. U školovanju su nam utuvili u glavu da nikad ne govorimo protiv životinja. Onaj tko kaže nešto protiv pasa, nema samo vlasnike pasa protiv sebe, nego također i veliki dio ljubitelja životinja. Najbolje bi trebalo početi jedan govor s nečim laskavim za slušatelje, kako bi se pridobila njihova naklonost. Captatio benevolentiae - naziva se ovo u klasičnoj retorici.

Isusovi slušatelji
Isus je započeo govor ispred velike mase ljudi s riječima koje smo upravo čuli u Evanđelju. Rijetko je On upravljao tako direktno svoje riječi slušateljima kao ovdje. Na ono «blaženi» koje bi se moglo smatrati kao umiljavanje slušateljima za naklonost, slijedi odmah jedan nepojmljivi «jao!»
Na koga je tada mislio Isus? Koga je htio osloviti?
Veći dio mase naroda pripadao je očito siromašnima. U Palestini također za vrijeme Isusa je bilo tako, da su poneki bili sposobniji u poslovanju. Oni su mogli postići posjed i blagostanje. Bili su uvaženi. Njihovo blagostanje je važilo kao Božji blagoslov. Bog je pokazao na taj način svoju dobronaklonost, mislili su mnogi. Mirne savjesti su oni mogli dobro uživati.
Pored toga postojao je veliki broj ljudi - i k njima je pripadalo najviše Isusovih slušatelja - koji su živjeli iz ruke u usta i zarađivali za svoje životno uzdržavanje kao nadničari. Danas bi se reklo: imali su jedan džob. Poneki su živjeli jedno vrijeme posve dobro od toga - to su bili sposobniji - jedno vrijeme su mnogi gladovali, nisu imali čemu se smijati i bili su ovisni od veleposjednika ili davaoca džobova.

Ovisi o drugoj rečenici
Upravo ove ljude naziva Isus blaženima. - Jedna opasna stvar. To se prelako može krivo shvatiti kao jeftino tješenje na jedno vrijeme, kada će sve biti bolje, na nebo, na prekogrobni život.
Ono što je Isus pri tome imao na umu, te da se njemu radilo o nečim većem nego o postizavanju naklonosti, bilo je jasno iz «jao» poziva koje je stavio nasuprot proglašenja blaženima. Isus proglašava siromašne blaženima i prijeti bogatima s jednim «jao», jer je vidio koliko su bogataši zaposleni sa svojim imanjem. Poneki smatraju da su tu pronašli svoj životni sadržaj i nemju više interesa i prostora za Božje djelovanje. Oni ne samo da su tijelom siti, već također duhovno i vjerski. Oni ne poznavaju glad, također niti glad za Bogom.

Koga danas prozvati blaženim?
Koga bi danas Isus prozvao blaženim?
Koje ljude mi moramo danas u Isusovom smislu prozvati sretnima?
Kao siromašni našega vremena padaju mi na pamet besposleni, obitelji s djecom, samohrani, mladi bez zvanja, džoba i bez perspektive budućnosti, bezkućnici i konačno narodi koji gladuju, čiju nuždu nam Caritas redovito stavlja pred oči...
Ja se uzdržavam pak njih proglasiti blažema. Bojim se da bi mi se (ovako) suprostavilo: Lako je tebi govoriti. Ti imaš posao, više nego što možeš uraditi; ne trebaš se brinuti što će doći na stol; za djecu i njihovu budućnost ne trebaš razbijati glavu. Nepošteno nalazim također kada bi se htio skriti iza zavjeta siromaštva i neženstva.
Htio bih poći obrnutim putem i pitati: Kome bi danas Isus doviknuo onaj «jao!»

Teško sitima
Tu mi padaju na pamet oni koji prelaze preko leševa koji pokreću ratne bubnjeve, kako bi osigurali svoje poslove.
Padaju mi na pamet ljudi koji sami žive u izobilju i ne misle kako će se oni nasititi koji se izključuju iz radnog procesa ili nisu nikada ni ušli u nj.
Padaju mi na pamet ljudi koji se bore za osiguranje svoje mirovine, a ne brinu se, imaju li mladi ljudi budućnost koji ovu (mirovinu) trebaju plaćati.

Njima bih htio doviknuti:
Blažen onaj, tko također ima srce za drugoga i ne misli samo na sebe.
Blažen onaj, tko si je sačuvao jedan komadić ljudstva u tvrdom natjecanju naše sadašnjice.
Blažen onaj, koji se ne bori samo za svoju vlastitu grupu, već je solidaran s onima koji nemaju iza sebe jaki lobby ili jako interesno zastupanje.

Teško bezbrižnima
Tu mi padaju na pamet ljudi koji iza zidina samostana više ili manje vode povučen život i ne trebaju voditi brigu gdje će noćas spavati, koji više puta na dan sjedaju za prostriti stol i td.
Njima bih htio doviknuti:
Blaženi ste vi, ako Bog u vašem životu zauzme ono važno mjesto koje vi navodite.
Blaženi ste vi, ako pri vašem razmatranju ne izgubite pogled za životnu stvarnost onih koji za vas rade.

Teško onima koji moraju uvijek biti «dobro raspoloženi»
Tu mi padaju na pamet ljudi koji su uvijek «dobro raspoloženi» ili moraju biti uvijek «dobro raspoloženi». Radio-emisiju na Ö3, najrasprostranjeniju i najpopularniju radio-emisiju Austrije, ponekad ne mogu slušati, jer su moderatori uvijek «dobro raspoloženi» i time postavljaju neizgovoreni zakon: Ti moraš biti uvijek «dobro raspoložen». Ako nisi dobro raspoložen, nisi interesantan za druge, tada se bolje sakrij i ne smetaj druge koji su raspoloženi.

Njima bih htio doviknuti:
Blaženi, koji se mogu od srca radovati i čije je veselje pravo.
Blažen, tko još može plakati i ispoljiti svoj frust kada mu se plače.
Blažen, tko si uzme vremena za one koji sada upravo nisu dobro raspoloženi.

Blaženi koji se usude nepovoljnoga izreći
Da li je Isus to mislio kada je tada propovijedao? Ja ne znam. Ali mogu si pretpostaviti da je govorio slično kao ovo danas.
Isus je imao u svakom slučaju hrabrosti da kaže i ono nepovoljno. On je imao hrabrosti da si (tim) načini neprijatelje. Imao je hrabrosti konačno sam stajati uz to, dozvolivši se i objesiti.
Blažen, koji kao Isusov učenik pronađe također ovakovu hrabrost!
P. Hans Hütter / Katica Kiš