PROPOVIJED C 3. Uskrsna nedjelja

vjera, molitva, RAK, pobjeda, duhovnost, zdravlje, uticaj na zdravlje, zdravlje čovjeka, molitva, molitva za zdravlje, molitva krunice, religija, religija, vjera, molitva, 40 dana za život, Mostar, molitva, molitva, vjera, čovjek i vjera, religija, vjera, spoznaja, religija, čovjek i vjera, Papa Franjo, homilija, vjera, čovjek i vjera, život u vjeri, put Isusa Krista:, Isus, evanđelje, Njemačka, crkva, vjera, katica kiš, duhovna obnova, Gorica, Grude, katica kiš, mir, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, molitva, katica kiš, strah, katica kiš, katica kiš, katica kiš, molitva, očenaš, Papa, Papa Franjo, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš,
«Drugi udisaj»

Priznajem ovo: Oduševljen sam sportaš i obožavatelj sporta. Volim raditi prema jednom cilju, iscrpiti se - zajedno s drugima. I tu ima igara (svejedno u kojem sportu) koje izgledaju nepovratno izgubljene: protivnik je nadmoćan, vlastite snage olabavile. A ipak se dogodi uvijek ponovno, da se igra preokrene - da netko, tako reći, dobije «drugi udisaj» te se ponovno podigne i bori se.

Da li je bilo sve uzalud?
Na tu sportsku paralelu sam morao misliti, kada sam se pokušao staviti u situaciju ovih učenika na Tiberijskom jezeru. Oni su bili oduševljeni s Isusom na putu, kovali planove za budućnost, htjeli su promijeniti svijet - ipak s Isusovom smrću izgledalo je da je sve to svršeno. Da - oni su ga susreli kao uskrsloga - ali što su trebali sada još učiniti? Oni su se vratili svojem poslu. I opis uzaludnog lova riba podsjeća na početak Isusove misije: na početku Lukinog evanđelja (Lk 5, 1-11) se gotovo s istim riječima priča, kako ovi ribari na Isusovu riječ još jednom zaploviše i vratiše se s punim mrežama kući. To je bio početak njihovog pozvanja. Sada stoje opet na početku - da li je bilo sve uzalud?

Još jednom početi od početka?
Ovo pitanje «Da li je bilo sve uzalud?» - mislim da nam se to uvijek ponovno stavlja u našem životu. Nitko nije pošteđen iskustva neuspjeha: planovi koji se ne daju ostvariti, prijateljstva, veze, brakovi, koji se lome... a ipak mi mislimo: kada bi ipak još jednom počeli od početka; zašto sam se uopće u to upustio... Mi vidimo prazne mreže i nikakav uspjeh vlastitoga truda.

Nova životna odvažnost - iz susreta s Uskrslim
Na ovoj točki u životu apostola moglo je biti zapravo sve svršeno. Isusova misija bi skrahirala. Apostoli bi opet radili u svojem starom zvanju - a nas kršćana ne bi nikad ni bilo. Ali tu se nešto dogodilo što je učenicima darivalo «drugi udisaj», novu smjelost; snagu, podići se i poći usprkos boljem znanju ili protiv svih očevidnosti.
To su zapravo samo nekoliko pripovijesti - ali su to pripovijesti o susretima: Uskrsli Isus susreće apostole, žene, učenike - upravo u vrlo beznadnim situacijama:
- tamo u vrtu kod praznoga groba: Mariju Magdalenu
- apostole koji su se zaključali od straha
- dva učenika koji idu iz Jeruzalema u Emmaus
- apostole koji ribare, čije su mreže prazne

i Njegova vijest je jedna poruka koja ulijeva hrabrost i novi udisaj, dariva novi život:
- «Ne boj te se»
- «Dođite ovamo, uzmite: jedite - ja sam»

Kršćanska poruka - život, snaga i oslobođenje
Za mene je to središnji razlog zašto sam postao svećenikom i sa strašću još i danas to jesam: jer na prvom mjestu našega vjerovanja stoji poruka nade, oslobođenja, izbavljenja; jer se u prvom planu ne radi o zapovijedima, moralnim propisima i ograđivanju - već o hrabrosti u beznadnost; o ljubavi u samoći; o snazi u neuspjehu; o životu gdje je sve izumrlo.
Isusova riječ je riječ - koja puni prazne mreže - tako glasi u početku Lukinog evanđelja - a tako glasi i na kraju Ivanovog evanđelja. To je hrana za pravu glad svakoga vremena: za glad bezutješnosti i očaja, za glad za životom i ljubavlju.
Kršćanska poruka je obećanje ovog susreta s Uskrslim - upravo tamo gdje mi sami ne znamo dalje; gdje sve izgleda dovršeno.

Dvojba vjerovanja je dio puta vjerovanja
Ipak od početka do danas postoji još u ovim beznadnim situacijama iskustvo apostola: «Ali oni ga ne prepoznaše!» To nije prvi susret po uskrsnuću - a ipak ga nisu prepoznali! Oni ne mogu još uvijek vjerovati da Isus zaista živi; oni se bore još s tim vjerovanjem - a upravo ih to čini simpatičnim! Oni se moraju boriti za svoje vjerovanje; oni imaju dvojbu; vode brigu za svoj posao koji im je važan - i ne prepoznavaju pri tome Gospodina.
Vjera uskrsnuća nije ženama i učenicima pala u krilo; oni su morali prebroditi mnoge dvojbe i ograničenja. Ja to nalazim za vrlo utješno: vjera potrebuje vremena, kako bi mogla rasti.

Nasljedba se odlučuje po ljubavi
Ali to potrebuje ljude koji druge upozoravaju na ovog Gospodina; potrebuje one koji slijede Isusa. Svršetak današnjeg evanđelja naziva preduvjete za tu sljedbu: a nisu to zanimljivo je, ova pitanja: «Što ti možeš?», «Vjeruješ li ti uopće?» , «Poznaješ li i držiš li zapovijedi?» Ne, Isus pita Petra samo za ono jedno - a to zapravo i tri puta: «Ljubiš li me?» Za ljubav prema njemu, Isus predaje punomoć u njegovo ime govoriti i djelovati!
Spoznaja, da moja vjera i moj život - upravo kao svećenika - nisu izgrađeni na mojem uspjehu već na njegovoj ljubavi prema meni i na mojoj ljubavi prema njemu - upravo ova spoznaja daje mi također za moj život i moj dušobrižnički trud uvijek ponovno «drugi udisaj»; i to mi je stalno opomena da se uspravim za susret s Uskrslim koji će me samo za jedno pitati: Ivane, ljubiš li me?


Johann Pock/Katica Kiš