PROPOVIJED C 3. Uskrsna nedjelja

PROPOVIJED C 3. Uskrsna nedjelja
«Drugi udisaj»

Priznajem ovo: Oduševljen sam sportaš i obožavatelj sporta. Volim raditi prema jednom cilju, iscrpiti se - zajedno s drugima. I tu ima igara (svejedno u kojem sportu) koje izgledaju nepovratno izgubljene: protivnik je nadmoćan, vlastite snage olabavile. A ipak se dogodi uvijek ponovno, da se igra preokrene - da netko, tako reći, dobije «drugi udisaj» te se ponovno podigne i bori se.

Da li je bilo sve uzalud?
Na tu sportsku paralelu sam morao misliti, kada sam se pokušao staviti u situaciju ovih učenika na Tiberijskom jezeru. Oni su bili oduševljeni s Isusom na putu, kovali planove za budućnost, htjeli su promijeniti svijet - ipak s Isusovom smrću izgledalo je da je sve to svršeno. Da - oni su ga susreli kao uskrsloga - ali što su trebali sada još učiniti? Oni su se vratili svojem poslu. I opis uzaludnog lova riba podsjeća na početak Isusove misije: na početku Lukinog evanđelja (Lk 5, 1-11) se gotovo s istim riječima priča, kako ovi ribari na Isusovu riječ još jednom zaploviše i vratiše se s punim mrežama kući. To je bio početak njihovog pozvanja. Sada stoje opet na početku - da li je bilo sve uzalud?

Još jednom početi od početka?
Ovo pitanje «Da li je bilo sve uzalud?» - mislim da nam se to uvijek ponovno stavlja u našem životu. Nitko nije pošteđen iskustva neuspjeha: planovi koji se ne daju ostvariti, prijateljstva, veze, brakovi, koji se lome... a ipak mi mislimo: kada bi ipak još jednom počeli od početka; zašto sam se uopće u to upustio... Mi vidimo prazne mreže i nikakav uspjeh vlastitoga truda.

Nova životna odvažnost - iz susreta s Uskrslim
Na ovoj točki u životu apostola moglo je biti zapravo sve svršeno. Isusova misija bi skrahirala. Apostoli bi opet radili u svojem starom zvanju - a nas kršćana ne bi nikad ni bilo. Ali tu se nešto dogodilo što je učenicima darivalo «drugi udisaj», novu smjelost; snagu, podići se i poći usprkos boljem znanju ili protiv svih očevidnosti.
To su zapravo samo nekoliko pripovijesti - ali su to pripovijesti o susretima: Uskrsli Isus susreće apostole, žene, učenike - upravo u vrlo beznadnim situacijama:
- tamo u vrtu kod praznoga groba: Mariju Magdalenu
- apostole koji su se zaključali od straha
- dva učenika koji idu iz Jeruzalema u Emmaus
- apostole koji ribare, čije su mreže prazne

i Njegova vijest je jedna poruka koja ulijeva hrabrost i novi udisaj, dariva novi život:
- «Ne boj te se»
- «Dođite ovamo, uzmite: jedite - ja sam»

Kršćanska poruka - život, snaga i oslobođenje
Za mene je to središnji razlog zašto sam postao svećenikom i sa strašću još i danas to jesam: jer na prvom mjestu našega vjerovanja stoji poruka nade, oslobođenja, izbavljenja; jer se u prvom planu ne radi o zapovijedima, moralnim propisima i ograđivanju - već o hrabrosti u beznadnost; o ljubavi u samoći; o snazi u neuspjehu; o životu gdje je sve izumrlo.
Isusova riječ je riječ - koja puni prazne mreže - tako glasi u početku Lukinog evanđelja - a tako glasi i na kraju Ivanovog evanđelja. To je hrana za pravu glad svakoga vremena: za glad bezutješnosti i očaja, za glad za životom i ljubavlju.
Kršćanska poruka je obećanje ovog susreta s Uskrslim - upravo tamo gdje mi sami ne znamo dalje; gdje sve izgleda dovršeno.

Dvojba vjerovanja je dio puta vjerovanja
Ipak od početka do danas postoji još u ovim beznadnim situacijama iskustvo apostola: «Ali oni ga ne prepoznaše!» To nije prvi susret po uskrsnuću - a ipak ga nisu prepoznali! Oni ne mogu još uvijek vjerovati da Isus zaista živi; oni se bore još s tim vjerovanjem - a upravo ih to čini simpatičnim! Oni se moraju boriti za svoje vjerovanje; oni imaju dvojbu; vode brigu za svoj posao koji im je važan - i ne prepoznavaju pri tome Gospodina.
Vjera uskrsnuća nije ženama i učenicima pala u krilo; oni su morali prebroditi mnoge dvojbe i ograničenja. Ja to nalazim za vrlo utješno: vjera potrebuje vremena, kako bi mogla rasti.

Nasljedba se odlučuje po ljubavi
Ali to potrebuje ljude koji druge upozoravaju na ovog Gospodina; potrebuje one koji slijede Isusa. Svršetak današnjeg evanđelja naziva preduvjete za tu sljedbu: a nisu to zanimljivo je, ova pitanja: «Što ti možeš?», «Vjeruješ li ti uopće?» , «Poznaješ li i držiš li zapovijedi?» Ne, Isus pita Petra samo za ono jedno - a to zapravo i tri puta: «Ljubiš li me?» Za ljubav prema njemu, Isus predaje punomoć u njegovo ime govoriti i djelovati!
Spoznaja, da moja vjera i moj život - upravo kao svećenika - nisu izgrađeni na mojem uspjehu već na njegovoj ljubavi prema meni i na mojoj ljubavi prema njemu - upravo ova spoznaja daje mi također za moj život i moj dušobrižnički trud uvijek ponovno «drugi udisaj»; i to mi je stalno opomena da se uspravim za susret s Uskrslim koji će me samo za jedno pitati: Ivane, ljubiš li me?


Johann Pock/Katica Kiš