PROPOVIJED C 3. Nedjelja Došašća – 3. Advent

Tražiti savjet
«Sve htjeti sto-postotno učiniti, a ipak nešto ne ispadne tako» - tko to ne poznaje - mislim da je ovakova situacija mnogima poznata.
Ili : Ja tražim savjet, jer neznam dalje, a poslije svih dobrih i dobro-namjernih savjetovanja znam još manje nego prije.

U Evanđelju nam se izvještava danas slično:
U Palestini su nesigurna vremena. Ljudi trpe u tom oskudnom vremenu. Oni dolaze proroku Ivanu i očekuju od njega savjet.
O Ivanu se čudesnoga izvještava i takav je (čovjek) u ovoj situaciji upravo potreban. Tako dolaze ljudi k njemu i postavljaju mu goruće pitanje: «Što nam je činiti? Kaži nam, kako se moramo ponašati, da bi konačno bilo bolje!»

Savjeti
A Ivan: On ne kaže ništa novoga. On čini upravo suprotno od očekivanja. Podsjeća ljude formalano, ali prilično konkretno i direktno na dobro poznato: «Dijelite međusobno, ne činite nasilja, ne kradite jedni druge!» To su poznati zakoni očeva koji se često čuju. Oni se, očigledno, moraju uvijek ponovno dozvati u svijest. Suviše lako i suviše brzo bivaju oni zapostavljeni i zaboravljeni.
Pitanja ljudi onda uopće nisu tako udaljena od pitanja koja nam još i danas «gore pod noktima». I mi stojimo danas pred zbunjenošću, pred problemima koji nam izgledaju nerješivi, ispred stvarnosti pri kojoj nam nestaje daha i svake radosti života, koja nam krade budućnost. Tko će mi pomoći? Kamo ide dalje? Mi se trebamo nazvati sretnima u našem stoljeću, u našem visoko-razvijenom društvu. Tu se nalaze mnogi koji hoće drugima stručno pomoći: školovani savjetnici za brak, obitelj, te životni savjetnici, psiholozi, učitelji i teolozi.
I - tu su još i dušobrižnici i dušobrižnice kojima se povjerava poneka bespomoćnost i poneka životna sudbina.
A ipak se često pokaže kako nije lako dati odgovor na tako mnogo pitanja koji će zaista pomoći pogođenima. Iz mojega iskustva mogu tvrditi da nije dovoljno dati odgovarajući ili tzv. pravi odgovor. Često neznam i ja sama dalje, često nema odgovora.

Više nego savjeti
Sretan je onaj tko i u takvim situacijama nalazi snagu i hrabrost iz vjere, kako bi izdržao ili učinio slijedeći korak.
Vjera ne trči u prazno, već ima jednoga sebi prekoputa, jedno TI. To je onaj «TI» na kojega upućuje i Ivan Krstitelj. Onaj meni sučelice u vjeri jest Isus osobno. Za njega Ivan tvrdi: «On će vas krstiti vatrom i Duhom svetim.» U tim riječima je pokretnost, živost.
Iz tog vjerovanja meni je moguće zaista dijeliti, pomoći - ne samo polovično, već punim srcem, cijelom snagom. Ljudi vide jedan drugoga, a ne samo samoga sebe.
Na onoga koji nam hoće pri tome pomoći, koji hoće dati smisla našemu životu, čekamo mi u Došašću. Ovo čekanje, nadanje i žudnja je pokretačka snaga za naše vjerovanje.
S. Marita Meister / Katica Kiš