PROPOVIJED A Presveto Trojstvo

PROPOVIJED A Presveto Trojstvo
Čovjek nije ništa drugo nego...?
Prije nekoliko godina upoznao sam jednog bio-kemičara. Mi smo vodili nekoliko vrlo zanimljivih razgovora. On je mislio, da će potrajati vrlo kratko vrijeme, kad će se odgonetnuti geni čovjeka, a time i njegova nasljedna sklonost. Time će se prilično točno moći tvrditi koji gen ili koja kombinacija gena je odgovorna za pojedina svojstva jednog čovjeka. Mi smo diskutirali o tome koje posljedice može izazvati ovo znanje. Ja se ježim od mogućnosti koje mogu proisteći iz manipulacije nasljednih faktora. Mene uznemiravaju i moguće posljedice za bit čovjeka. Nije li čovjek nešto drugo nego samo kompleksan sistem genetičkih informacija? Može li se biće čovjeka opisati s bio-kemičkim formulama?
Iako se ne daje spriječiti da se bio-kemijski temelji čovjeka istražuju i bilo kada također i zloupotrijebe, ostaje mi nada, da je čovjek uvijek nešto više nego sve što mi o čovjeku poznajemo. Iako se jednom uspije da se posljednje tajne života otkriju, mi nećemo samu bit čovjeka nikad posve otkriti. Uzrečica «Čovjek nije ništa drugo nego...», tako se nadam, će uvijek značiti skraćenu i pojednostavljenu stvarnost i zapravo neće nikada zaista štimati.

Bog nije ništa drugo nego...?
Također i u našem govoru o Bogu nalazimo se u iskušenju reći: «Bog nije ništa drugo nego...». Jedna stara služavka na našem seljačkom posjedu, objasnila je nama djeci, kada je grmjelo: «Nebeski se Otac srdi». To znači kao, on grmi. Naravno da smo mi pronašli da munja i grom nastaju na drugi način. Tijekom godina pronašao sam uvijek više da naš svakidašnji govor o Bogu tako nije u redu. Mnogo čega što mi izričemo o Bogu su načini govora, slike, predodžbe.
Za mnoge ljude Bog mora izdržati sve što si (još) ne mogu objasniti. Što ako se ova ili ona tajna otkrije? I što onda ako se, prije samorazumljive, slike načine neupotrebljivima?

Slikoviti govor o Bogu
U čitanju iz knjige Izlaska pripovijeda se o susretu Mojsija s Bogom na brdu Sinaj. Onaj tko ovu pripovijest točnije promotri, otkit će, da se pisac poslužio načinom govora koji je bio uobičajen u njegovo vrijeme. On govori o ovom doživljaju u slikama, koje proističu iz njegove kulture i vremena, a također se mogu naći i u kulturama susjednih naroda. S tim opisuje on svoju vlastitu predodžbu o Bogu. On je uvjeren, da Bog ima srce za ljude i da prelazi preko njihovih propusta.
Što znače ove slike? Tko ili što mi daje uvjerenost da iza toga stoji više nego fantazija i umišljenost jednog pobožnog pisca? Ili ovo izrečeno u govoru psihologa: više nego jedna projekcija?
Po mom mišljenju se ovdje radi o dva različita pitanja: Postoji li taj Bog? Kako se mi možemo sporazumiti s Bogom, ako ga ima?

Bog se ne daje dokazati - Bog se dozvoli samo vjerovati
Biblija nam prenosi mnoga svjedočenja vjere u Boga; ona to dalje propovijeda i pjeva o mnogim generacijama ljudi. Sve one mogu samo u vremenski-uvjetovanom jeziku i slikama o Njemu govoriti. Bog sam ostaje konačno neshvatljiv, neopisiv. Svaka slika o Bogu je nesavršena i vremenski uvjetovana, iako pak donosi nešto posve pravoga do izražaja.
Biblijske pripovijesti o Bogu mogu - a najčešće ne žele - nama Boga dokazati ili objasniti. One nam jedino posreduju kako su drugi ljudi mislili o Bogu i kako su si Njega predstavljali. Pitanja: «Vjeruješ li u Boga? Tko je Bog za tebe? Što On znači za tebe?», ne ostaju nam uskraćena. Ova pitanja se daju samo posve osobno odgovoriti.

Blagdan Presvetog Trojstva
Kršćanska predaja, da postoji samo jedan Bog, koji egzistira u tri osobe, može se promotriti kao jedan pokušaj, da se neobuhvatljiva, neopisiva i neshvatljiva tajna Boga opiše s ljudskim riječima. Svaki pojednostavljeni izričaj o Njemu kao po mustri «Bog nije ništa drugo nego...», jest neprigodan.
Pri slavljenu ovog blagdana je dobro, mnoga iskustva s Bogom i mnoge slike u kojima su ljudi o Njemu pripovijedali, promotriti s našim unutrašnjim okom i dati se od njih osloviti.

Istodobno se ne možemo oduprijeti izazovu da formuliramo naše vlastite doživljaje o Bogu i vezu s Bogom, u jednu osobnu vjeroispovijest i usprkos svih ograničenja da razvijemo naše osobne slike o Bogu.

P. Hans Hütter (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)