PROPOVIJED A 32. Nedjelja kroz godinu

Planiranje jest pola života
Često i prečesto se ugovaraju termini. Hoćemo nekoga susresti i uzajamno izmijeniti mišljenja o zdravlju, pojadati se o bolesti ili objaviti radosno. Pomislite na randevu kojeg ste nekoć planirali. Ako postoji suglasnost o vremenu i mjestu, što sve se ne čini kako bi se pripremilo. Tuširamo se i idemo frizeru, manikiramo nokte i idemo do ormara za odjeću. Ako tamo ne nalazimo ništa odgovarajuće, «pljačkamo» automat banke i tražimo pravu odjeću u kojoj se možemo pokazati. Činimo sve da susret uspije, točni smo na mjestu sastanka, izbjegavamo teme i izraze koji bi mogli uvrijediti partnera razgovora. Možda sam suglasan i s lokalom koji mi se nikako ne sviđa, samo da događaj dobro prođe.
Vi uviđate da sam poslije Evanđelja ispričao još jednu priču. Ovo ne bi bilo uopće potrebno kod poznate i upečatljive prispodobe. Ali možda nam pomogne, kako bi mogli smislu NT (Novog testamenta) još bolje ući u trag.

Pametni i oni drugi
U Isusovoj usporedbi stavljene su si pointirano nasuprot dvije grupe ljudi: gotovo upadno je riječ četiri puta o pametnim i lakomislenim ljudima. Što ovdje znači pametan i glup, proizilazi iz opisanog držanja: pametan biti znači, tako ozbiljno shvatiti dolazeći događaj, te sve učiniti kako ga se ne bi proigralo; glup je koji misli, dovoljno je polusrčano zauzimanje i konačno će sve proći dobro.
Pametne se brinu o tome da njihova zaliha ulja u svakom slučaju bude dovoljna; lude pak ne gledaju dalje od sadašnjeg trenutka. Budući da je kasno i biva još kasnije, zadrijemale su sve. Tu se ne radi kao u drugim usporedbama NT da se ostane budnim, već o jednom dubljem načinu budnosti, naime opreznosti, kojoj je jasna situacija i po njoj djeluje. U Isusovim ustima završava usporedba s uzvikom «zaručnik dolazi» i njegov ulazak u svadbenu dvoranu. Tako se događa da lude napuštaju scenu upravo kada nastaje velik događaj. Odluka je time pala. One koje su bile pripravne ulaze sa zaručnikom u svadbenu kuću i svečani objed započinje. Težište leži na mudrim djevicama. One koje su imale premalo ulja, nisu bile istjerane, nego su se same isključile.
Isusov govor obraća se slušatelju i njegovoj slobodnoj odluci. On se može odlučiti za dolazeći događaj koji je napomenjen u Evanđelju i prema tome živjeti, ili može pasti u tromost duha koji ga čini luđakom u pogledu na djelovanje Božje. Ako živi za dolazeće, tako će njegov život u predodžbi o sreći i nesreći, o smislu i besmislu biti temeljito produžen; ako pak njegovo postojanje bude tupo, onda se mogu za njega upotrijebiti riječi 14 psalma: «Luđak kaže u svom srcu: nema Boga».
Zajednica evanđeliste Mateja, dodijelila je Isusovoj usporedbi jedan novi naglasak. U bezimenom zaručniku u Isusovj svadbenoj pripovijesti, vidi ona samoga Spasitelja, koji ne dolazi brzo, odugovlači svoj povratak na zemlju, te u odbijanju djevica koje dolaze kasnije s kupljenim uljem kao sud onima koji nisu bili pripravni za susret s Uskrslim. Matejina zajednica nije ustupila govor o sudu u korist jednog «integriranog sveopćeg neba».

Preduhitriti krizu ulja
Iz nedjeljnog Evanđelja možemo dobiti tri motiva.
1. Dolazak
Da li mi još računamo s Isusovim dolaskom? Čekamo li mi na veliku gozbu Boga s nama? Kako mi shvaćamo nebo? Usporedba stavlja naglasak na to, da računamo već u svakodnevnici s Bogom, s njegovim dolaskom u malom, neznatnom i neupadljivom. Ljubav je rast, spremnost, pažnja, izdržljivost i strpljivost.
2. Uspješan ili neuspješan susret s dolazećim.
Kod zaručničkog dolaska postaje budućnost sadašnjošću. Upravo u sred noći, vremenu najveće tame, je vrijeme, skranje vrijeme za svjetlo. Negiranje da se zalihe ulja dijele može izazvati negodovanje. Ali ne znači li da svaki/svaka živi svoj život? Svoj osobni život ne može nitko drugi živjeti. Postoje časovi rastave, nepriopćenja. Kod Kristovog povratka bit će svaki/svaka pojedinačno pitan/pitana za njegovu/njezinu spremnost, a ne prema djelovanju i držanju drugoga.
3. Dovoljna ili nedovoljna priprema za susret
Luč života ne gori vječno. Ja se moram brinuti o gorivu. Ono je neophodno. Imati ulja u vrču, ulja vjerovanja, nade i ljubavi. Neophodno je biti budan i raspoznavati znakove vremena. Cijela egzistencija kršćana je neprestana situacija odlučivanja. Na kraju će ovisiti o tome da li je netko živio svoju vjeru ili nije, da li je išao u susret dolazećem Kristu s upaljenom svjetiljkom ili nije. Jedna «kriza ulja» treba se pravovremno spriječiti; i ovdje znači, učiniti pravu «pripremu», a ne samo to kod mirovinskog osiguranja.

Alexander Lagler (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)