PROPOVIJED A 20. Nedjelja kroz godinu

Kako se obraća jedan prorok?

Teško obratljiv
Jedan subrat naše redovničke provincije bio je poznat po originalnim uzrečicama i životnim mudrostima koje je rado davao. Jedna glasi:
Sol ne možeš posoliti,
mast ne možeš pomastiti,
učitelja naučiti,
ni župnika obratiti.

Ono «župnika» je po želji zamijenjivao s «brat», «otac»...
Ljudi s natprosječnom sviješću za poslanja često se trude da nauče druge ili obrate, a sami se nerijetko dokazuju kao teški za naučiti ili obratiti.
Budući da je misija i obraćenje važan sastavni dio mojega poziva, često se pitam: Što je potrebno da jedan čovjek promijeni svoje uvjerenje ili čak da se obrati tj. promijeni svoj život? Kada bivam pozvan od jedne zajednice za «vjersku misiju» ili «obnovu zajednice», susrećem najčešće angažirane kršćane koji hoće da se cijela zajednica obrati. Na sebe same pri tome misle na kraju. Oni su već obraćenici. Tako se naime osjećaju. Može li to funkcionirati?

Obraćen od jedne poganske strankinje

U Evanđelju smo čitali jedan odlomak koji nam pokazuje Isusa s jedne neobične strane. On osorno odbija jednu kanaansku ženu, jednu pogansku strankinju s pojašnjenjem, koje uopće ne odgovara našoj uobičajenoj slici Isusa. On se osjeća poslan samo vlastitom narodu. I upotrebljava jednu usporedbu koja bi danas u jednim bulevarskim novinama izazvala val negodovanja. Ovaj tekst čini jasno da Isus od početka nije bio otvoren za sve, kao što mi to danas na njemu cijenimo. U ovoj epizodi nastupa on kao jedan vjerski fanatik s velikom sviješću svojega poslanja. Ali ova suigračica se ne daje tako lako odbiti. Njezina briga o bolesnoj kćeri je očigledno tako velika da ona prelazi preko Isusovog ponizavajućeg načina govora. Ona vjeruje u njega i povjerava mu kako on može njezinu kćer osloboditi od patnje. Čudo se događa: Njezina vjera mijenja Isusa. On liječi njezinu kćer.
Neki stručnjaci Biblije vide u ovaj pripovijesti najvažniju sadržajnu točku, da je Isus također u svojim vjerskim pogledima i uvjerenjima prošao jedan razvoj. S konkretnim susretima s ljudima, s njihovom vjerom i njihovom potrebom, on je promijenio svoje poglede i uvjerenja. Otvorenost za ne-Židove je njemu tek tijekom vremena nadošla.

Susret mijenja ljude

U toj pripovijesti biva vidljivo što može izazvati promjenu čvrstog uvjerenja: tek tamo gdje dolazi do susreta s ljudima, dodira, koje nas pogađaju i ne ostavljaju hladnima; počinjemo mi na novo razmišljati, pa ako je i potrebno, proširiti naše principe ili ih čak opozvati. Jedan takav susret mijenja često oba sudionika.
Samo ako nam nešto dodiruje srce, mi smo pripravni da promijenimo mišljenje i uvjerenje. Ako nam nešto dodiruje srce, razmišljamo o važnim čimbenicima intenzivnije nego inače. Tu nisu tada dovoljna preuzeta mišljenja bez pitanja i vjerske rečenice. Na to se opozivaju mnogi primjeri i priče o obraćenjima. Ja upućujem sam na obraćenje jednog Ignacija od Loyole ili Alfonsa od Liguori.

Potreba pred vratima

U ovim danima su mnogi ljudi u Austriji, Češkoj i Njemačkoj vrlo iscrpljeni, a da bi mogli razmišljati o vjeri. Njihova potreba čini svakog onog nijemog koji ima srce. U ovoj situaciji ne može se svaka riječ koja govori o tome izvagati, a da ne vrijeđa.
Bilo bi neprilagodno ovakovu potrebu koja je nadošla u vjeskom smislu, koristiti za propagandu. Mi djelujemo više u smislu Isusa ako se dajemo dozvoliti dodirnuti u našem srcu od potreba ljudi, koliko god svaki može. U ponekoj situaciji naviještamo mi našu vjeru bolje kroz djela nego kroz riječi.
U biblijskoj pripovijesti bio je Isus u iskušenju da slijedi svoje poslanje mimo ove žene. Slično će mnogi ljudi uskoro opet prijeći na svoj dnevni red i vratiti se svojim vlastitim zadaćama. Drugi će učiniti onako kako su predložili učenici: Podaj joj nešto da se smiri!
Veći izazov za nas sastoji se po mom mišljenju u tome, da se mi dozvolimo osloviti potrebama naših sugrađana, da mi s njima solidarno postupamo i da oni osjećaju naše sudjelovanje. Što to ima zajedničkog s vjerom? Što to ima zajedničkog sa susretom Isusa s kanaanskom ženom? Ja mislim vrlo mnogo. To će nas kao ljude promijeniti.

P. Hans Hütter (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)