Na dobro Vam došao Badnji dan!

Prvotno se slavio još u pretkršćansko vrijeme. Na dan 24. prosinca pada zimski solsticij, kad su se palile vatre /kao ivandanjski krijesovi uoči ljetnog solsticija/, da bi se uz bdijenje iščekivalo rođenje "mladog Sunca"17. Sam pojam dolazi od staroslavenske riječi "b'deti", što znači bdjeti, biti budan, čekati. Odatle i "badnjak", badnje drvo ili panj, što se na Badnju večer uz poseban obred /polijevanja, natapanja panja/ unosi u kuću i stavlja na ognjište da gori. Isti panj ili badnje drvo redovito su šuplji, pa odate i "badanj", koji je kasnije imao drugu namjenu, da se kroz njega dovodila voda na mlinsko kolo.

Ovi obredi, pretkršćanski, koji označava čekanje da se pojavi "mlado Sunce" i kršćanski, sadržan u iščekivanju rođenja Gospodnjega u božićnoj noći, jako su bliski, jer se radi o naravnoj vjeri i kršćanskoj objavi. S vremenom cjelokupno slavljenje Badnjeg dana dobilo je kršćansko značenje. Kroz dugi tijek kršćanske povijesti mijenja se uloga badnjeg drveta a s njom i običaji u svezi s njim.