Katolici se danas prisjećaju svetog Stjepana, prvog kršćanskog mučenika
Drugoga dana Božića Katolička crkva prisjeća se svetog Stjepana, prvoga kršćanskog mučenika i zaštitnika đakona. Njegov spomendan povezuje božićnu radost s ozbiljnošću svjedočenja vjere, podsjećajući kako je kršćanska poruka od samih početaka bila plaćena visokom cijenom.
Prema Djelima apostolskim (Dj 6,5), Sveti Stjepan bio je jedan od sedmorice đakona izabranih u prvoj kršćanskoj zajednici. O njegovu ranom životu malo je poznato, no ostao je zapamćen kao najugledniji i najrevniji među đakonima. Njegova je zadaća, poput ostalih, bila brinuti se za red u zajednici, pomagati potrebitima te nositi euharistiju bolesnima i utamničenima.
Stjepan se ubrzo istaknuo smionim propovijedanjem Isusova nauka i, kako bilježi Sveto pismo, čudesima koja je Duh Sveti činio preko njega. Upravo ta otvorenost i sloboda u naviještanju evanđelja izazvale su snažno protivljenje dijela židovskih starješina. Optužen za “bogohuljenje”, izveden je izvan grada i kamenovan.
'Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh'
U trenucima smrti Stjepan je, prema biblijskom zapisu, molio za svoje progonitelje riječima: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!”
Njegova sudbina, ističu teolozi, bila je vrlo slična Isusovoj – od nepravedne osude do oprosta onima koji su mu oduzimali život. Upravo je ta mučenička smrt dodatno učvrstila prvu kršćansku zajednicu i ojačala spremnost vjernika da i vlastitom krvlju svjedoče vjeru u Krista.
Spomendan svetog Stjepana pada u ozračju Božića, blagdana radosti i nade, ali istodobno unosi ozbiljnost pitanja osobnih vrijednosti i odgovornosti. Njegov primjer podsjeća da su vjera, dostojanstvo čovjeka i spremnost na žrtvu temeljne poruke kršćanstva.
Ime Stjepan grčkog je podrijetla i znači “okrunjen”. U ikonografiji se prikazuje kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom i kamenom – simbolom smrti kojom je postao prvi kršćanski mučenik.
Drugoga dana Božića ujedno započinje i tradicionalni blagoslov obitelji, dodatno povezujući Stjepanov spomendan s obiteljskim i zajedničkim životom vjernika.