Katica Kiš: PROPOVIJED C Krist kralj

Isus Krist naš kralj?
Kako se postaje kraljem?
Gdje god postoji kraljevsko prijestolje, tu je nasljedstvo utvrđeno do u najmanji detalj.
S planiranim nasljedstvom unaprijed je utvrđeno, tko će kao slijedeći preuzeti krunu. Time se hoće spriječiti, da jedna država ne upadne u opasnost i nesigurnost u vremenu bez vladara. U normalnim uvjetima biva služba kralja i dalje naslijeđena. Samo u iznimnim slučajevima stupa jedna druga osoba kao nasljednik, umjesto predodređenog baštinika.
David je bio neobičnim putem baštinik svojega predhodnika Šaula. Tako mi čujemo u prvom čitanju na blagdan Krista kralja.
Drugačije je pak u većini priča. One pričaju, kojim putem treba ići mladi čovjek ili djevojka, dok ne postanu zreli da preuzmu dužnost kralja ili kraljice. Pri tome moraju izdržati mnogo pustolovina i riješiti teške zadatke. Moraju dokazati jakost i mudrost, te biti gospodarem iznad onih sila koje prijete kraljevstvu...

Kralj Židova?
Kako je Isus iz Nazareta postao kraljem? Pri tome se može zaključiti da Isus nije htio biti kraljem u političkom smislu. Neki vjersko-politički pokreti htjeli su ga rado vidjeti kao mesijanskog kralja koji bi potjerao iz zemlje omrznutu okupatorsku silu. Ali protiv toga se Isus opirao. On sam je sebe nazivao prije kraljem mira. Svoj ulazak u Jeruzalem i željno preuzimanje moći, okreće on u jedan proročki znak: on jaše na magarcu...

Kralj gubitnika
Evanđelje blagdana Krista kralja izvještava o očiglednom kraju njegove kraljevske karijere: on biva raspet. Kao obrazloženje za njegovo smaknuće, biva navedeno, da je htio postati kraljem Židova.
Vodeći ljudi i vojnici rugaju mu se i izlažu njegovu iznemoglost i bespomoćnost na vidjelo. Jedan koji je bio s njim razapet, spoznaje i vjeruje pored svega u njegovo kraljevstvo. On ga moli: Isuse, spomeni se mene kada dođeš u svojoj moći kao kralj...

Kralj kršćana
Tek poslije nekog vremena, poslije Isusovog uskrsnuća i slanja Duha svetoga, započinju shvaćati njegove učenice i učenici da se o Isusovom kraljevstvu može u posve drugom smislu govoriti.
U obračunavanju s političkim i vjerskim moćnicima, kršćani odbijaju da se podrede rimskoj državnoj vjeri i da pojedine državne glavare obožavaju kao bogove. Njihov gospodar i kralj je Isus Krist. Za njega su čak spremni ići i u smrt. Ideja o kraljevstvu Isusa, dobiva za njih posve novo značenje.

Također i naš kralj?
Kako je osmišljeno slaviti Isusa Krista kao kralja u našem vremenu, u kojemu nema više politički značajnih kraljevstava? Meni je ovaj blagdan važan u pogledu na povijest, u pogledu na sadašnjost i u pogledu na budućnost.

Pogled nazad na povijest, pokazuje mi kako je spasonosno gledati iznad dotičnih političkih odnosa moći. Carevi, kraljevi, prezidenti, vođe i td., dolaze i moraju opet ići. Mi ih potrebujemo za naše državne interese. Oni ispunjavaju za nas neizostavne zadatke. Mi ćemo dobro činiti, ako držimo kritično odstojanje od njihove moći. Naročito tamo gdje se pokazuju i slave kao spasioci i rješitelji problema, treba biti oprezan.
Ova tradicija se utemeljila i u našim službama Božjim. U sjećanju na iskustva kršćana prvih stoljeća, započinjemo mi s pozivom «Kyrie eleison». Ove dvije riječi ne daju se posve točno prevesti. One sadržavaju više nego «Gospodine smiluj se!» One dovode do izražaja da je sam Isus Krist naš gospodin, od kojega mi očekujemo spas i život i da mi vjerujemo u njegovo vodstvo.

U pogledu na sadašnjost, cijenim ja Isusov put kao put «kraljevske ličnosti». U zadnjim godinama je ponovno pronađena moć mita i priča. Tu kraljevi nisu interesantni toliko kao nosioci moći. Slika kralja je ovdje pojam zrelosti i uspješnog pronalaženja sebe samoga. S tim u svezi, za mene Isusov primjer dobiva sve veće značenje. On nam pokazuje kako se može sebe, svoj smisao pronaći, u koliko se predaje Bogu i bližnjima. Njegov način ophođenja s ljudima, traženje kraljevsta Božjega, njegova glasnost, mirotvorska sposobnost i nepodmitljivost, podsjećaju me na put kojim trebaju ići junaci iz priča. Na Isusu vidimo kako jedna karijera prema dolje, može voditi i prema gore.

U pogledu na budućnost, stvara mi se spoznaja na kralja svijeta, koji ima u svojoj ruci našu osobnu sudbinu i sudbinu cijelog čovječanstva i stvorenja, te mi to daje unutrašnji mir i dozvoljava mi, da i u nemirnim i nesigurnim vremenima idem sigurno svojim putem.
Ja sam ponosan na to što ljudi uspijevaju postići velike uspjehe i vjerujem da mi možemo naše sposobnosti upotrijebiti još više za bolju budućnost svih ljudi. Ali upravo naočigled nepobjedivih prirodnih katastrofa i naočigled neuračunjljivosti samih ljudi, ne bih htio živjeti bez one nade, da je Isus Krist gospodar svemira i da će on cijeli «projekt stvorenja» privesti dobrom kraju.
P. Hans Hütter