Katica Kiš: PROPOVIJED C 16
Prvo čitanje i evanđelje izvještavaju nas o gostoljubivosti. U čemu se sastoji gostoljubivost?
«U nijednom jeziku ne dolazi tako jasno do izražaja značenje riječi gostoljubivost kao u njemačkom. Koliko se još može iz ove riječi izvući, trebamo ju razmotriti.
Gostoljubivost znači: tvoj gost treba biti također i tvoj prijatelj.
Gostoljubivost znači: gostoljubivo primanje treba biti izraz prijateljstva.
Gostoljubivost treba biti ljubeća naklonost, a ne pokroviteljsko poniženje.
Gostoljubivost potiskuje vlastitu osobu u pozadinu i čini druge središtem događaja.
Gostoljubivost znači: stranac treba kod tebe naći prijem.
Gostoljubivost treba biti radosni susret, a ne nametnuta dužnost.»
(Iz pomagača katoličke akcije, Kako živjeti danas)
Dva izvještaja o gostoprimstvu posebne vrste
1) Bog kao gost kod Abrahama
Bog se pojavljuje u liku tri muškarca, tri nepoznata, tri stranca. Abraham žuri ovima u susret i moli ih da budu njegovi gosti. «Moj gospodine, ako sam pronašao tvoju naklonost, ne prolazi pokraj tvojega sluge...» On čini sve sa žurbom i revnošću, kako bi ugostio svoje goste... On prima Boga kao gosta, a da to nije niti znao. Pravi obdareni nisu zapravo tri stranca, već su obdareni Abraham i Sara. «Za jednu godinu ću opet doći k tebi, tada će tvoja žena Sara imati sina.»
2) Isus kao gost kod Marte i Marije
Isus dolazi kao gost - da li sam ili sa svojim učenicima, nama se to ne izvještava. «Marta ga prima prijateljski». Ona se sva trudi da ga usluži. Ljuti se jer joj njena sestra Marija prepušta samoj sav posao. Ona se obraća Isusu: «Kaži joj da mi treba pomoći!» Isus reagira neočekivano. On ne kaže Mariji da joj treba pomoći, već ispravlja Martu: «Marta, Marta, praviš si mnogo brige i muke. Ali samo je jedno potrebno. Marija je izabrala bolje i to joj se ne treba oduzeti.» Isus je gost posebne vrste. On nije došao da bude uslužen, već da služi. Marija je to shvatila i sluša njegove riječi; ona se dozvoli od njega obdariti. Ona čini ono što je za nju i za Isusa važno. Marta to još nije shvatila, ona to treba još učiti. Iz oba izvještaja proističe slično. Kada Bog dolazi kod nas, bilo u liku stranca ili u liku Isusa, tada ga trebamo prijateljski primiti. Kada ga primimo kao Abraham ili Marta i Marija, tada nismo mi davaoci već primaoci. Tada trebamo biti otvoreni za one darove koje nam Bog želi darivati.
Euharistija kao gostoprimstvo
Mi možemo Euharistiju promotriti u dvostrukom pogledu, pod pojmom gostoljubivosti. Isus je domaćin, a mi smo gosti.
Isus nas poziva i sprema nam objed ugošćenja. On nam poklanja svoju riječ. On nam se sam poklanja: «To je moje tijelo...», «To je moja krv». Mi smo njegovi gosti. Primamo njegovu riječ. Mi osjećamo njegovu prisutnost koja nam se poklanja. Kao dobri gosti uzimamo ove darove kao Marija u evanđelju.
Mi smo domaćini - Isus je gost. Mi - zajednica - primamo Isusa kao gosta. Jedni si prave mnogo brige kako bi ga uslužili. Puni su hektike, da bi priredili ovaj objed ugošćenja i ljute se na sve one koji ovu brigu ne dijele. Drugi su mirni: oni su sjeli Isusu do nogu; slušaju njegovu riječ i primaju ga «pod svoj krov». Oni su izabrali bolji dio; taj im neće biti oduzet. Da li domaćin ili gost, Isus hoće biti onaj koji nas daruje i mi trebamo biti otvoreni za njegove darove.
«Ne zaboravite gostoljubivosti» (Heb, 13,2)
Gostoljubivost je jedna vrlina, zahtijeva veliku otvorenost, nesebičnost, uslužnost, prijateljstvo...Gostoljubivost može biti naporna. Stoga je opomena apostola Petra razumljiva: «Budite gostoljubivi bez mrmljanja». (1 Petr 4,9) Tamo gdje god biva gostoljubivost vježbana i uspješna, može Bog biti među nama. «Ne zaboravite gostoljubivosti; jer kroz nju su neki, a da to nisu ni slutili, ugostili anđele» (Hebr 13,2)
P. Alois Kraxner
Prijevod s njemačkog: Katica Kiš