Katica Kiš: PROPOVIJED C 13.

Biti na pravom putu
Kao mladić čitao sam rado knjige o pustolovinama od Karl-a May-a. Posve oduševljen sam bio uvijek, kada je Winnetou, poglavar Apača, ili njegov brat po krvi Old Shatterhand, iz par neznatnih tragova (otiska nogu, prebijene grane, mjesta vatre...) mogao pročitati cijelu povijest. Oni su mogli vrlo izražajno razumjeti i tumačiti povezanosti. Što više su se pozabavili s ovim tragovima, tim više su očitljivije mogli prepoznati i odrediti držanje ljudi, čak i njihove crte karaktera. Tim lakše je bilo tada za njih pratiti ove ljude i njihov trag ne izgubiti i kroz neprohodne terene i preko kamenitog tla. Tko od nas ne bi rado htio biti također jedan takav odlični izviđač tragova?

Trag Boga
U povijesti izraelskog naroda Bog je ostavljao jasne tragove svoje prisutnosti. Upravo stoga što je Bog često puta križao put Izraelaca, pokazivao je vrlo upečatljivo koliko mu je važno spasenje ljudi. U različitim povijesnim pozvanjima proroka je vidljivo: Bog nikada ne prestaje podupirati ljude pri traženju pravoga puta.

Isus slijedi trag
Isus je također bio na jednom tragu kada je prolazio iz sela u selo, iz grada u grad sa svojim učenicima. To je bio trag Boga u svijetu, jedan trag izbavljenja i spasenja. Tim što je Isus slijedio taj trag do svoje spasilačke smrti u Jeruzalemu i svojega uskrsnuća, učinio je sam opet jasan ovaj trag za svoje pripadnike i za nas kršćane danas. Za nas to znači, kada pratimo Isusa, slijedimo također trag Boga u svijetu.

Isusa slijediti i posljedice
Da ova sljedba nije nikako jednostrana, morali su iskusiti osobno njegovi najbliži prijatelji, učenici, uvijek ponovno. U današnjem evanđelju je riječ o tri različita čovjeka koji su se ozbiljno trudili za ovu sljedbu, a ipak nisu uspjeli zbog visokih (vjerojatno) zahtjeva.
Prvom koji hoće slijediti Isusa, svejedno kuda će on ići, ukazuje Isus vrlo oštro i direktno na posljedice. Onaj tko ga hoće slijediti, ne može računati s udobnim životom. Ne postoji pećina, niti gnijezdo za zaštitu, već postoji samo radikalno povjerenje u Boga, koji ga drži i nosi.
Drugi biva od Isusa samog oslovljen. To je Isus koji zove i poziva. Ali ovaj se ustručava. On ima još tako mnogo toga obaviti, što mu je važnije nego sljedba. Najprije mora sve dovesti u red, sve da ima svoje pravo mjesto, tada će imati vremena za sljedbu.
Treći bi htio Isusa slijediti, ali pod neizbježnim uvjetima. Postoji nešto, što mora napustiti, od čega se mora najprije rastati. Ali Isus ostaje tvrd. Onaj tko se zaista jednom odlučio za sljedbu, za toga ne postoji više osvrtanje nazad.

Isusa slijediti danas
Također i mi kršćani smo pozvani da budemo na putu, na tragu Isusa kao božji narod. Što bolje mi poznajemo Isusa, tim nam je lakše, prepoznati pravi trag. Ipak često nam se događa, vrlo teško i pored prepoznavanja, slijediti ovaj put. Mi se preplašimo i povlačimo od radikalnih posljedica koje nam može naložiti prava i istinska sljedba. Ne bi li se morali mi kršćani češće podići i protestirati kada se dogodi nepravda u svijetu? Ne okrećemo li se mi ponekad i radije bježimo, prije nego li nas susjed može upitati za pomoć, koju on neophodno treba? Kako nerado uzimamo rastanak od rado-dobivenih navika i tradicija, iako mi osjećamo da bi jedan drugi put možda bio kršćanskiji?

Svi tagovi završavaju kod Boga
Ja vjerujem u to da mi, pored ponekih stranputica i obilaznica, pronalazimo uvijek ponovno trag Boga u našem životu. Jer ja vjerujem u to, da nismo samo mi narod koji putuje u potrazi za Bogom, već da se Bog sam uvijek ponovno nalazi u potazi za nama, kako bi nas susreo na našem životnom putu. I stoga se nadam, pun pouzdanja, da će svi naši životni putevi jednom završiti kod Boga.

P. Wolfgang Jungmayr
Prijevod s njemačkog: Katica Kiš