Katica Kiš: PROPOVIJED A 22. Nedjelja kroz godinu

U susret križu
Evanđelje po Mateju može se podijeliti na dva velika poglavlja. Drugo poglavlje počinje s perikopom ove nedjelje: Isus se upućuje u Jeruzalem, mjesto njegove muke i smrti na križu. To je jedan put, koji je neshvatljiv, ne samo za učenike onda, već također i za većinu kršćana danas. Isus stoga hoće pripremiti svoje učenike na ove neočekivane događaje: «I od tada je počeo Isus objašnjavati svojim učenicima, kako mora ići u Jeruzalem i od najstarijih, velikih svećenika i pismoznanaca mnogo pretrpjeti.»

Neshvatljiv križ
Ono što se objašnjava o Petru, ne pogađa samo njega, već sve, koji ne mogu razumjeti niti primiti Isusov križ, niti vlastiti križ. Za Petra je nepojmljivo, da Mesija treba trpjeti. On vodi Isusa na stranu i pravi prigovore: «To treba Bog spriječiti. To se ne smije s tobom dogoditi».
Ono što Petar čini, to čine teolozi i jednostavni kršćani koji prešućuju ili prelaze interpretacijom Isusov križ, jer ga ne mogu uvrstiti u ljudsku, svjetsku i Božju sliku.

Nezaobilazni križ
Isusova reakcija na ovaj pokušaj - a to se odnosi i na nas - jest neuobičajeno stroga: «Bježi od mene sotono, odlazi mi s očiju! Ti me hoćeš dovesti do pada; jer ti nemaš na umu što Bog hoće, već ono što hoće ljudi!» Isus predbacuje Petru: Ti nemaš antene za Božju volju; ti misliš ono što misle ljudi, koji traže samo svoju korist.
Bez znanja i htijenja je Petar - umišljeno i istovremeno ludo - preuzeo ulogu sotone koji ga je htio već na početku njegovog javnog djelovanja pri iskušenju u pustinji, odvratiti od njegovog puta. Mi ne možemo ići s puta Isusova križa, iako je «Židovima sablazan, a poganima ludost» (1Kor 1,23): mora u životu i djelovanju Isusa imati važno značenje, jer je Isus tako strogo reagirao.

Neizbježan križ
Isus mora ići putem za Jeruzalem, iako mi to ne možemo razumjeti; iz vjernosti prema volji Oca i također iz vjernosti prema ljudima, za koje se zauzima i iz vjernosti prema samom sebi. Postoje situacije gdje ove tri vjernosti vode do križa. To su mnogi ljudi iskusili prije i poslije Isusa.
Ali to je i križ koji stvara život: «Ali on će uskrsnuti treći dan». Trpljenje vodi k životu, križ postaje drvo života.

Drvo života
Ono što vrijedi za Krista, to vrijedi i za kršćane. Onaj tko hoće postati njegovim učenikom, mora prevazići strah da će izgubiti svoj život, mora zadobiti sposobnost da samoga sebe zataji, to znači da se odreče prednosti i primi na sebe gubitak, ako to zahtijeva sljedba Isusa. Onaj tko izgubi posebne mogućnosti života zbog njegove volje - iz vjenosti prema Bogu, prema bližnjima i prema svojoj savjesti - taj se ne treba brinuti. On će zadobiti jedan vrijedan i dragocjen život.
P. Alois Kraxner (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)