Katica Kiš: Krađa

...koju poznajem još kad sam radila u BKM - Mainz. Ona je čistila naše uredske prostorije dugo godina. Rodom je iz središnje Srbije, nedaleko Niša. Upitala me je:
„Kako si ti, Kati?"
„Nisam baš najbolje, bolovi u žuči me muče", odgovorila sam.
„Spremam se u domovinu, jer sam saznala da su mi lopovi provalili u kuću i opljačkali ju."

Na to Rada tužno reče:
„I meni su lopovi sve odnijeli iz kuće: električni štednjak, sve kuhinjske mašine, sve, sve stvari." Tužna lica i sa suznim očima doda:
„A ja sam to sve tako teško na metli zaradila".
Bilo mi je žao ove sirotice, koja je kao i sama provela cijeli život u tuđini, teško radeći. Dodala sam, tješeći ju:

„Oni opet neće imati ništa, niti mira, niti sreće, niti blagostanja, a mi ćemo te stvari opet sve nabaviti".
Kad sam došla u Osijek, ušla u kuću, shvatila sam kako je teško podnositi nepravdu koju su mi nanijeli lopovi.

Razbili su mali prozorčić u kupatilu, ušli unutra, te kroz kuhinjski prozor iznijeli sve stvari koje su im se svidjele i koje su mogli unovčiti: sve električne aparate, televiziju, radio, mašinu za kavu, mikser, osušivač za kosu, sva kućna pomagala i servize, dio zimske garderobe, pokrivače, alat za pokućstvo, sve nove stvari i još mnogo toga. Čak su mi ukrali i donji veš.

„Pa kome su trebale moje gaće?" pomislila sam.
„E, od sada ja ne idem više nikuda bez gaća".
Prvo što sam tada morala kupiti u domovini bio je donji veš.
Kad sam vidjela što sve nedostaje u meni se razbuktala srdžba u srcu, a u glavi se rojile osuđujuće misli, jer mi je bio povrijeđen ponos i osoba. Čak sam razmišljala i o osveti. Nećakinja Jasna mi je objasnila kako je bila kriminalna policija na uvidu i da je pokrenuta kaznena prijava protiv lopova. U zatvoru se javio jedan stariji Ciganin koji je priznao da on organizira mlade bande Cigana koji kradu po Osijeku i okolici. On je preuzeo krivicu na sebe, ostao i dalje u zatvoru i slučaj je bio zaključen. Mogla sam jedino na svoj trošak organizirati potjeru za lopovima. Od toga sam odustala jer sam počela razmišljati, zašto ljudi kradu, zašto čine drugima zlo?

Tlačenje i progoni mogu navesti i mudroga da čini zlo, jer su ljudi, a napose nacionalne manjine kao Cigani, nezadovoljne političkim, društvenim i ekonomskim situacijama u zemlji, a mora se preživljavati. Presuda za kriminal i učinjeno zlo kasno stiže i lopovi misle da ih se neće uhvatiti. Stoga se u najnovije vrijeme svugdje krade i napada. Krade se prvenstveno novac, zlatnina, razni aparati, automobili, brodice, bolji polj. usjevi, a napadaju se i pljačkaju banke, bezinske postaje i poštari koji raznose mirovine. Naši policajci ne smiju više pendrečiti, jer i lopovi imaju ljudska prava.

Ljubav prema novcu korijen je svakog zla. Čak su i poneki čestiti ljudi spremni za velike svote novca prevariti, ucijeniti, otimati i čak ubijati.
Nedostatkom prave vjere u Boga i nedostatkom ljubavi od bližnjih, nastaje u srcima tih ljudi praznina koju ljudi žele ispuniti posjedovanjem materijalnih dobara, koja su samo nadomjestak za ljubav. Neostvarene želje i žudnja za bogatstvom, tjera siromašne ljude da krenu krivim putovima. Rijetko da se tu radi nekad o čistom preživljavanju.

Za kriminalce i lopove se treba moliti svemogućem Bogu da ih izvede na pravi put i da shvate da je bolje pošteno pa makar i siromašno živjeti, kako kažu naši stari:
„Neka večere s pravdom stečene!"

Svi kriminalci i lopovi potrebuju našu pomoć i vrijedni su našeg sažaljenja. Oni ne poštuju Božju zapovijed „ne ukradi" i time navaljuju na sebe nesreću koja će ih odvesti u propast. Ti nesretnici ne poznaju pravu radost i sreću poštenog, čistog i svetog kročenja životnim stazama. Jedan je propovijednik rekao:
„Ako želiš biti sretan u ovozemaljskom životu - budi pošten. Ako želiš zadobiti Kraljevstvo božje - budi dobar kršćanin."

Katica Kiš/HERCEGOVINA.info