Jedna stvar koju nikako ne smijete činiti dok molite

Isus, drugim riječima, kaže: "Kad molite, ne budite slični onima koji samo glume neku ulogu pred drugima, pa makar i na korist tih drugih ljudi. Ne budite kao hupokrites koji vole da se mole dok stoje u sinagogama ili na raskrižjima da bi ih ljudi vidjeli."

Neki ljudi su, na osnovu tog dijela Pisma, zaključili da javna molitva nije dobra. Isus to sasvim sigurno nije rekao. On se sam molio javno, pred ljudima. I prva ili rana Crkva se sastajala na javnu molitvu. Biblija kaže da su vjernici bili ustrajni u apostolskoj nauci i zajednici, u lomljenju kruha i u molitvama (Djela 2,42). Molitva je jedna od osnovnih, temeljnih stvari koje činimo kada se sastanemo.

Budite, međutim, oprezni - da se ne molite zato da biste ostavili utisak na ljude! Razgovarajte s Bogom! Ovoj vrsti opasnosti posebno su izloženi služitelji u crkvama koji se često javno mole. Pravo iskušenje dolazi posle propovijedi, kada u završnoj molitvi, naoko neprimjetno ponavljam i naglašavam glavnu misao propovijedi da bih bio sigurniji da su je ljudi razumjeli. A trebali bi govoriti Bogu. Umjesto da se obraćam njemu, ja u stvari pokušavam još jednom naglasiti poantu iz svoje besjede.

Na početku moje službe javna molitva me je skoro uništila. Jedna gospođa mi je prišla i rekla: "Vi molite najljepše molitve." Pomislio sam odmah: "O, morat ću još više da se usredotočim na molitvu, da postanu još ljepše!" Počela me obuzimati želja da moje lijepe molitve na ljude ostave što bolji dojam. Bio sam potpuno zaboravio da ja u stvari trebam govoriti svom nebeskom Ocu.

Kod molitve postoji stvarna opasnost da želimo zadiviti ljude kako bi o nama mislili kao o pravednim, pobožnim i duhovnim ljudima.

Isus je govorio o dvjema nagradama. Prvu dodjeljuju ljudi. Dobivaju je oni koji se javno mole da bi svojom duhovnošću zadivili ljude. Njihova nagrada je nečija reakcija: "Oh, kako je duhovan!"

Iza svojih molitava farizeji su imali samo jedan motiv - odglumiti i pokazati svoju duhovnost. Idući prema sinagogi trudili su se ostaviti utisak na ljude koje pokreće isključivo religiozni žar. Morali su stati na raskrižju i izgovoriti svoju molitvu podignutih ruku! Kao da su, u stvari, iskazivali jedno: "Gledajte kako sam ja posvećen čovjek!" Time su oni i primili svoju nagradu - priznanje od ljudi (Mt 6,5).

Nasuprot tome, Isus je rekao: "Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." (Mt 6,6)

Molitva se nagrađuje. Nagrađuje se čak i lažna molitva, ona kojom čovjek želi da zadivi ljude. Pitanje je samo: do kakve vam je nagrade stalo? Čija vam je nagrada važnija? Ona koja dolazi od čovjeka ili ona od Boga?

novizivot.net