Ivan XXIII. spasio svijet od rata, a Wojtyla rušio komunizam

Ivan XXIII. spasio svijet od rata, a Wojtyla rušio komunizam
...su pečat ne samo u Katoličkoj crkvi nego i u svjetskoj politici dvadesetog stoljeća. Oba su djelovala u vrijeme Hladnog rata u vrlo složenim političkim prilikama kada je svijet bio podijeljen između neprijateljskih blokove. Uostalom, za vrijeme pape Ivana XXIII. počeo se graditi Berlinski zid, dok je papa Ivan Pavao II. jedan od najzaslužnijih za rušenje komunizma i pad zloglasnog zida.

Trebalo je dosta političke mudrosti i diplomatskog umijeća za vođenje Katoličke crkve u tim turbulentnim vremenima. Iako je kapitalno djelo Ivana XXIII. bilo sazivanje Drugog vatikanskog sabora, na kojemu se Crkva osuvremenila i približila običnim vjernicima, svakako se mora spomenuti djelovanje “dobrog pape”, kako su ga od milja zvali, i na političkom planu. Papa Ivan XXIII. imao je vrlo uspješnu diplomatsku karijeru prije nego što je postao poglavar Katoličke crkve. Istančanog smisla za humor, uspješno je slamao i najtvrdokornije diplomate. Vrlo je upečatljiva anegdota iz Pariza, u kojemu je Angelo Giuseppe Roncalli (to je pravo ime pape Ivana XXIII.) bio papinski nuncij u Parizu.

Susret s Bogomolovom

Na jednom diplomatskom primanju sastao se slučajno s ruskim ambasadorom Bogomolovom, koji se držao onako sovjetski ravnodušno i hladno. Ništa neuobičajeno jer Sovjeti, kako je poznato, nisu previše držali do vjere. No, nuncij je imao rješenje i za hladnog Rusa. – Koliko god naša uvjerenja bila suprotna, mi ipak imamo nešto zajedničko, rekao je nuncij ruskom veleposlaniku.

Bogomolov ga je nepovjerljivo pogledao ne znajući što misli. Nato će Roncalli vrlo ljubazno: – Obojica smo približne težine i prilično okrugli! Nakon ove diplomatske ofenzive nuncija Bogomolov se razvedrio i otopio te su cijelu večer proveli u ugodnom razgovoru. Nije to bila jedina šala koju je zbijao na račun svoje debljine. Prolazeći rimskim ulicama za konklave 1958. godine, čuo je, onako usput, kako neka žena komentira njegovu zavidnu “tjelesnu punoću”.

– Bože moj, što je debeo – glasno je rekla žena. Budući papa se okrene i reče joj: – Gospođo draga, konklave nisu natjecanje za ljepotu!

Bio je u pravu jer su kardinali izabrali baš njega za nasljednika Pia XII. Uzeo je ime papa Ivan XXIII., a papinsko geslo bilo je “Posluh i mir”. Mnogi su smatrali 77-godišnjeg papu samo prijelaznim rješenjem i nisu očekivali velike promjene. No Ivan XXIII. iznenađuje sve pa već na početku svoga pontifikata najavljuje da će sazvati opći koncil kao odgovor na potrebe “vremena, čovječanstva i Crkve.”

Crkveni kroničari naglašavaju da je na početku Drugog vatikanskog koncila u listopadu 1962. godine najavio osuvremenjivanje (aggiornamento) Crkve i pružio ruke drugim kršćanskim Crkvama. Nastojao je otopliti odnose i uspostaviti suradnju s drugim religijama. Posebno je dobro odjeknulo kada je uklonio molitvene obrasce i izraze koji su vrijeđali i ponižavali Židove. Dok se papa pripremao za Drugi vatikanski sabor, zbog kojeg je imao problema s konzervativcima u Katoličkoj crkvi, izbila je kriza u Berlinu, koja je mogla dovesti do rata između Zapada i sovjetskog bloka. Komunisti su počeli graditi Berlinski zid kako bi spriječili masovna bježanja nezadovoljnika za Zapad. Tada se dogodilo nešto što je do tada bilo nezamislivo. Papa se preko Radio Vatikana obratio zapadnim saveznicima i Sovjetima pozvavši ih da sačuvaju mir. Sovjetski lider Nikita Hruščov reagirao je u Pravdi hvaleći papin apel. Samo nekoliko tjedana poslije Hruščov je poslao papi čestitku za njegov 80. rođendan. Na kraju je kriza okončana tako što je sagrađen Berlinski zid, ali barem nije izbio novi veliki rat.

Kubanska kriza

Samo nekoliko mjeseci poslije ponovno izbija velika međunarodna kriza. Ovoga puta oko Kube su se sukobili Nikita Hruščov i američki predsjednik John Kennedy. Svijet se ponovno našao na rubu Trećeg svjetskog rata. Papa opet preuzima inicijativu i upućuje apel uime cijeloga svijeta za svjetski mir. Sovjeti popuštaju i svijet je ponovno mogao odahnuti. Jedna anegdota vezana je uz američkog predsjednika Kennedyja i njegovu šarmantnu suprugu Jacqueline. Koji čas prije nego što će primiti u audijenciju predsjednika Kennedyja s njegovom suprugom, papa je ozbiljnim glasom upitao šefa protokola kako treba osloviti prvu damu Amerike.

Savjetnici su mu preporučili da je oslovi s Madame Kennedy ili Madame! “Ah!”, uzdahne je gotovo nečujno papa. Kad u to uđu u dvoranu za audijencije Kennedy s Jacqueline da se predstave, a on spontano raširi ruke i uz veliki osmijeh klikne:

“Ah, Jacqueline!”

Naravno da je cijela Amerika s oduševljenjem dočekala papinu spontanost, a posebno je bila, navode kroničari, oduševljena Jacqueline. Samo nekoliko mjeseci nakon kubanske krize Dobri papa objavljuje encikliku Pacem in terris (Mir na Zemlji), u kojoj se obraća cijelom ljudskom rodu apelirajući za svjetski mir, nasuprot prijetećoj nuklearnoj katastrofi. Naglašava kako temelj svjetskog mira mora proisteći iz prepoznavanja prava i dužnosti. Jasno se distancirao i osudio marksističku ideologiju i komunistički režim, ali se zalagao za otvorenije odnose između Svete Stolice i Istoka. Bila je to prva enciklika u kojoj poglavar Katoličke crkve nije govorio o vjerskim temama, nego u širem smislu o političkim pitanjima. Poslije se ispostavilo da je to bila svojevrsna njegova oporuka. Sve su se češće čule glasine kako je papa teško bolestan (rak želuca) i da neće još dugo živjeti. Papa je na te priče reagirao na samo njemu svojstven način: “Moj je kovčežić spakiran. Ja sam spreman.” Nije dočekao završetak Drugog vatikanskog sabora. Umro je 3. lipnja 1963. godine. Blaženim je proglašen 3. rujna 2000. godine.

Veliki komunikator i svjetski putnik

Papa Ivan Pavao II. imao je puno dulji pontifikat od Ivana XXIII. Bio je veliki komunikator i svjetski putnik. Tijekom njegove “vladavine” kroz Vatikan je, kažu statistike, prošlo oko 1500 političara, među kojima i oko 250 premijera. Susretao se i s američkim i ruskim predsjednicima, britanskom kraljicom Elizabetom II., čelnikom PLO-a Jaserom Arafatom, kubanskim predsjednikom Fidelom Castrom i mnogim drugima. Samo je tvrdokorna Kina bila među vrlo rijetkim državama koje su bile suzdržane ili neprijateljske prema papi. Zanimljivo je da je prvi političar kojega je primio bio Andrej Gromiko, ministar vanjskih poslova Sovjetskog Saveza, a da ga je posljednji posjetio bivši hrvatski premijer Ivo Sanader.

Mnogi će reći da je Ivan Pavao II. najzaslužniji za rušenje komunizma. Čak se provlače i teorije da su kardinali izabrali papu Poljaka zato što je iskusio život u komunizmu i koji je najbolje znao sve njegove nedostatke. U svakom slučaju, papa je aktivno sudjelovao u demontaži komunizma i rušenju Berlinskog zida, koji je sagrađen u vrijeme Ivana XXIII. Nije tajna da su se vodeći državnici Zapada savjetovali s njim kada bi formirali politiku prema komunističkom bloku. Slučajno ili ne, najveći i najorganiziraniji antikomunistički pokret pojavio se upravo u Poljskoj. Na krilima sindikata Solidarnost pokrenule su se mase koje su malo-pomalo srušile komunistički režim. U 26 godina svoga pontifikata posjetio je 129 država i proputovao je 1,2 milijuna kilometara. Obišao je zemaljsku kuglu oko 30 puta.

Ivan Pavao II. znatno je popravio odnose katolika i Židova. Prvi je papa koji je stupio u sinagogu. Stavio je molitvu u otvor na Zidu plača u Jeruzalemu. Ivan Pavao II. prvi je papa koji je ušao u džamiju.

Večernji List