Hercegovački franjevci u Kongu grade crkve, škole, ambulante...

Oče provincijale, tjedan dana ste bili u posjetu Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji koji je razlog Vašeg dolaska?

Prije nego što odgovorim, dopustite mi da pozdravim sve čitatelje ovog razgovora. Više je razloga što sam došao u Hercegovinu. Prije dvije godine provincijal hercegovačkih franjevaca dr. fra Ivan Sesar posjetio je moju provinciju i moju zemlju. Htio sam uzvratiti na posjetu i upoznati bolje život i rad hercegovačkih fratara. Zatim sam došao osobno zahvaliti Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji za sve dobro što je učinila i čini za moju provinciju i moju zemlju.

Možete li nam kratko predstaviti svoju provinciju?

Moja provincija zove se sv. Provincija sv. Benedikta Afričkog. Mlada je to provincija, ali površinski velika, koja se prostire na DR Kongo i Srednjoafričku Republiku. Sjedište provincije je Lubumbashi. Provincija ima skupa s podmlatkom 230 članova. Hvala Bogu, imamo mladih koji žele biti franjevci. U postulaturi imamo 14 mladića, u novicijatu u Lubumbashiu je 13 novaka i 56 studenata studira u Kolweziju. Imamo 32 samostana. Osim hercegovačkih misionara u provinciji, imamo fratara iz Italije, Beligije i Amerike te iz nekoliko susjednih afričkih zemalja.

Je li DR Kongo uglavnom katolička zemlja?

Postoje dvije države s imenom Kongo. Republika Kongo s glavnim gradom Brazzaville i moja zemlja DR Kongo s glavnim gradom Kinshasa. Moja država je prostorno velika zemlja, treća po veličini u Africi. Površina joj je 2.345.410 km², a ima oko 65 mil. stanovnika. Oko 50% stanovništva su katolici. U istočnom dijelu zemlje bio je veliki rat devedesetih godina. Veliki broj ljudi je stradao. Još su tu nemiri i nesigurnost. U tom prostoru živi i djeluju 30 fratara. S njima redovito pokušavam razgovarati telefonom ili e-mailom te ih ohrabriti. Moja zemlja, iako obiluje prirodnim bogatstvima, jedna je od najsiromašnijih na svijetu. Iscrpljena je i ratovima. Stanovništvo jedva preživljava.

Koliko je značajan rad hercegovačkih franjevaca u Kongu?

Nemoguće je u kratkom razgovoru istaći sve što su hercegovački franjevci učinili tijekom 40 godina. Na prvom mjestu naviještaju evanđelje, gradeći misije i brojne crkve, te radeći na drugim područjima života, posebno na karitativnom, socijalnom i kulturnom. Podigli su i brojne škole i ambulante. Molim hercegovačke franjevce za oprost ako ne spomenem sav njihov trud i rad na svim područjima. Prvi u misiji u moju zemlju Kongo došao je sada pokojni fra Blago Brkić krajem 1968. Istaknuo bi fra Blagin rad na prevođenju Biblije i drugih knjiga na jezik kiluba.

Trogodišnji rad fra Ante Ivankovića, te rad misionara fra Stojana Zrne, fra Filipa Sučića, fra Ante Kutleše i fra Petra Čuića je neprocjenjiv. Samo Bog zna sve dobro što su učinili i što čine i zato neka im On bude nagrada. Ne smijem zaboraviti ni rad pokojnog fra Joze Vasilja, koji je bio i naš provincijal od 1998. do 2001. Treba istaći fra Jozin profesorski rad u Kolweziju, te ogromni trud u podizanju zgrade teologije i zgrade novicijata. U znak zahvalnosti obišao sam fra Jozin grob na Humcu i fra Blagin u Širokom Brijegu, te se za njih pomolio.

Tijekom tjedan dana susreli ste 50-ak hercegovačkih franjevaca. Koji je Vaš dojam o ovim krajevima?

Hvala Bogu da sam mogao doći u ovu lijepu provinciju i zemlju. Zahvaljujem provincijalu fra Ivanu i fratrima za lijepi prijem i pomoć koju su mi dali. Susreo sam mnoge fratre u Tomislavgradu, Humcu, Međugorju, Mostaru i Š. Brijegu. Vidim da su predani zvanju i poslanju. Osjeti se njihova blizina i ljubav u radu s ljudima. Iako sam bio kratko, nosim vrlo lijepo iskustvo. Nešto od toga ću pokušati primijeniti u svojoj zajednici.

Izvor: Vecernji.ba