Fra Zvjezdan Linić: U modi su nevjere i brakolomstva

fra Zvjezdan Linić, vjera, vjernik, fra Zvjezdan Linić, fra Zvjezdan Linić, fra Zvjezdan Linić, fra Zvjezdan Linić, čudo, fra Zvjezdan Linić, fra Zvjezdan Linić, kolumna, fra Zvjezdan Linić, Isus, noc vjestica, fra Zvjezdan Linić, preminuo, poruka, fra Zvjezdan Linić, fra Zvjezdan Linić, sahrana, fra Zvjezdan Linić, grob, mrtav muškarac
Danas se sve manje cijeni krepost vjernosti, a praktičnost i interes kao da su u prvom planu. Mislim tu na česte priče o stalnim seljenjima nogometaša u klubove u kojima će im se više platiti i u kojima će bolje osigurati svoj život jer ipak za nekoliko godina njihova aktivnog igranja oni kao da moraju zaslužiti za cijeli život. Nije više važna ljubav i oduševljenje kojim je netko krenuo u aktivno treniranje u klubu u kojem je našao svoje mjesto, svoje prijatelje, svoje ideale.

Daleko je teže razumjeti različita koaliranja političkih stranaka. I tu se vrše različite procjene političkih interesa i kupovanja birača, a nikako ne realno provjeravanje vjernosti stanovitim idealima određenih načela zbog kojih je neka politička stranka nastala. Pragmatizam kao da guši svaki pojam vjernosti nekim početnim vrijednostima koje su darovale određenoj stranci onaj prvotni pečat po kojem je bila prepoznatljiva. Vjernost je posebno vezana i uz osobne ljudske odnose. Prijateljstvo se temelji na vjernosti. Ljudi se oduševljeno prepoznaju, zavole, sprijatelje. Sklope neki savez prijateljstva čak katkada i uz vidljive znakove nekih društvenih obreda. Sve izgleda kao da će to tako vječno trajati.

No, već kod prvih razočaranja, kod dubljih prepoznavanja osoba koje smo zavoljeli, kod otkrivanja nekih negativnih stvari kao da sve ono prije pada u vodu. I sam čovjek tada pada na ispitu kad nije sposoban prihvatiti prijatelja i onda kad otkrije da taj nije savršen. A bilo bi sve drukčije kad bismo znali sačuvati spremnost na daljnji hod u zajedništvu koje ipak obogaćuje. Posebno je osjetljiva krepost vjernosti u braku. Dvoje se ljudi pred oltarom zavjetuju na vjernost u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti. To obećanje veže ljude i zbog te kreposti ljudi se usuđuju stupiti u to životno zajedništvo. Ono ih nosi prema sve dubljoj sreći da mogu ljubiti i biti ljubljeni i da je to tajna sreće za jedno i drugo. Ipak, svjedoci smo kako je mnogo toga danas jednostavno devalviralo.

Sve što se nudi na modernim filmovima, posebno sa zapada i zapadnjačke produkcije, promovira avanturizam i hedonizam. U modi su nevjere i brakolomstva. Rastava braka je nešto što se bez posebnih šokova smatra normalnim. Ne nastoji se spasiti brak i nema motivacije da se čovjek svim silama trudi spasiti instituciju u koju je uložio iskrenu riječ i obećanje ustrajne vjernosti. Duh ovoga svijeta kao da narušava svetost braka i svetost pripadnosti jednom bračnom drugu na izniman način kako to evanđeoski pojam ljubavi i vjernosti traži od svih koji se ohrabre za taj korak.

Rastava braka se više ne smatra tragedijom, životnim neuspjehom nego normalnim korakom traganja za novim životnim mogućnostima. Još se samo Crkva napreže ohrabriti ljude da se ne prestanu boriti za zajedništvo braka i da vjeruju kako milost Božja može pobijediti sve ljudske gluposti i slabosti. Kad je riječ o svetinji vjernosti u braku, dodajem i riječ o takvoj vjernosti koja se tiče i mladih ljudi i moralnih zahtjeva Božjeg zakona da žive odgovorno i čisto u hodu prema braku.

blog.vecernji.hr/zvjezdan-linic/