Fra Zvjezdan Linić: Ne boj se prijetnji siromaštva i oskudice!

fra Zvjezdan Linić, vjera, vjernik, fra Zvjezdan Linić, fra Zvjezdan Linić, fra Zvjezdan Linić, fra Zvjezdan Linić, čudo, fra Zvjezdan Linić, fra Zvjezdan Linić, kolumna, fra Zvjezdan Linić, Isus, noc vjestica, fra Zvjezdan Linić, preminuo, poruka, fra Zvjezdan Linić, fra Zvjezdan Linić, sahrana, fra Zvjezdan Linić, grob, mrtav muškarac

To su prorok Izaija koji iz neizrecivih dubina ljudske čežnje za srećom i mirom dariva i nas danas porukama koje hrane dušu i bude nadu. Potom je tu sveti Ivan Krstitelj, Isusov suvremenik i preteča, koji je neustrašivo pozivao svoje sunarodnjake na obraćenje, kako bi mogli spremno dočekati onoga koji dolazi.

Piše:blog.vecernji.hr/zvjezdan-linic

Ivan je u tom pogledu nepodmitljiva osoba jasnog poziva na promjenu života. On je primjer za sva vremena, a osobito za ovo naše vrijeme kad se susrećemo s tako opakom društvenom pojavom korumpiranosti. Treba nam i danas njegova jasna poruka i gotovo zastrašujuća propovijed. Najistaknutiji je ipak treći lik. To je Marija, Majka Isusova. Nije nikakvo čudo da se ona pojavljuje u ovom vremenu neposredno pred blagdan Isusova rođenja. Isus je pod njezinim srcem boravio, po njoj je Bog htio postati čovjekom, ona je doista na jedinstven način izabrana da posluži neizrecivim planovima Božje ljubavi. Stoga je njezin lik u vjeri našega naroda, i u vjeri Katoličke crkve, neizbrisivo prisutan i poziva na povjerenje i ljubav.

Marija je u ono vrijeme bila obična djevojka i žena iz svog naroda. Bila je pobožna i bogobojazna. Nastojala je živjeti onako kako je to osjećala i otkrivala u Božjem zakonu. A ipak se po njoj dogodio taj dragocjeni događaj za svu povijest čovječanstva, za radost svemu svijetu. Ona je rodila Isusa. To je najdublji razlog i našeg današnjeg štovanja neizrecive majke, što ju naš narod osobito štuje i prepoznaje u Mariji Bistrici, Trsatu, Sinju, na Kondžilu i na Stupu, u Međugorju i u Širokom Brijegu, u Vepricu, Remetama, Voćinu, Aljmašu i mnogim drugim svetištima diljem domovine. Kad joj je anđeo pristupio s porukom Božjega plana, tada je tu neizrecivu riječ popratio ohrabrenjem: "Ne boj se, Marijo!" Možda smijemo te riječi osluškivati u sjeni poruke: "Ne boj se, Marijo! Ne boj se prepustiti sve svoje planove Bogu. Ne boj se Božje poniznosti kojom se on sam želi smjestiti u prostore tvoga srca, boraviti pod tvojim srcem.

Ne boj se čitavo svoje biće, svoj život i svoju snagu darovati u službu neizrecivog Božjeg plana. Ne boj se, Marijo! Bog nikad ne čini ništa što bi moglo biti krivo za čovjeka. A ovdje je Bog na djelu!" Stajala je pred misterijem, zatečena je porukom koja nadilazi ljudsko poimanje. Ipak, prihvaća anđela, glas neba, volju Božju. Kamo sreće da i danas u srcima svih ljudi odjekne ovo isto ohrabrenje: "Ne boj se Božjeg pohoda. Ne boj se Božića, malenog i jednostavnog djeteta u kojem te sam Bog pohađa. Ne plaši se za svoj život i svoju slobodu. Daruj u toj slobodi ljubavi čitavo svoje biće Božjim planovima. Prepoznaj svoje biće i tajnu svoga života kao Božji dar. Ne boj se sadašnjih kriza i poteškoća.

Ne boj se za sutra i za budućnost. Ne boj se prijetnji siromaštva i oskudice. Ne boj se. Isus te je pretekao u malenosti i siromaštvu da ovu zemlju obogati sobom, svojim bićem. Ne boj se!" Čovjek se više ne mora bojati Boga niti strahovati pred njim. Otvaraju se vrata njegova srca u ovom pohodu neba, u rođenju Isusa. Ne moramo se više bojati čovjeka, ljudi, jer Isus želi da u svakom svom bližnjem neprestano otkrivamo crte njegova lica. U čovjeku otkrivajmo kako nam je Bog blizu, a po Božiću otkrijmo kako je čovjek slika Božja. Stoga, ne boj se!