Fra Mario Knezović: Sukob taštine i savjesti

...jedna legija ljudi, u kojih je taština jača od želuca. I niču heroji i - mučenici... Naravski, mi vidimo samo čovjeka što je pošao u tamnicu radi ideje, ali nikada ne primijetimo radi čega je došao uopće do jedne ideje." Tako piše Janko Polić Kamov u djelu „Isušena kaljuža".Uz korizmeno vrijeme veže se odricanje.

Čega se odreći? Već su nam poznati oblici odricanja od hrane, alkohola, cigareta, zabave, medija itd. Bismo li mogli krenuti korak dalje pa se pokušati odricati taštine? Zasigurno se pitate kako se odreći nečega što nije materijalnoga karaktera. Nije to lagan put, jer taština vlada čovjekom umjesto da čovjek vlada sobom. Isus nam savjetuje kako se trebamo kloniti svake tašte slave. Isus upozorava: „Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama" (Lk 20,46). Do koje je mjere taština uznapredovala razvidno je na različitim slavljima i okupljanjima ljudi. Često se dogodi da pojedinci ljutito napuste događaj samo zato što im nisu iskazane počasti i nakloni koje su očekivali. Razumije se da tim činom mnogo više govore o sebi nego o organizatoru, premda su mu tom gestom nešto kanili poručiti. Taština je postala svojevrsna bolest koja se hrani putem medija, specijaliziranih emisija, časopisa i ljudi spremnih na dodvoravanje i laskanje... U Matejevu Evanđelju čitamo: „Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese" (Mt 23,5). Danas će mnogi, navlastito medijski stručnjaci, kazati kako se nešto nije dogodilo ako nije medijski zabilježeno. Jedanput sam bio sudionikom uručivanja donacije siromašnoj obitelj s brojnom djecom i doživio nelagodu. Naime, prigodom uručivanja toga dara kamerman je načinio omašku i nije snimio sam čin predaje pomoći iz ruke u ruku.

I, što se nakon toga dogodilo? Pogađate! Cijeli je čin bio ponovljen kako bi tašti donator svima pokazao što čini. A, takvih epizoda ima na sve strane, kao da se zaboravlja ona Isusova „...neka ti ne zna ljevica što čini desnica". Isus govori o proširenju zapisa i produljivanju resa. Time nam otkriva nevjerojatnu čovjekovu potrebu da svojim izgledom plijeni, osvaja, izaziva divljenje... Na našim trgovima i ulicama već postoje lokali u koje se ne ide na piće ili razgovor već se ide biti dio insceniranoga glamura nekakvih celebriti tipova koji se poput izložaka slikaju i pokazuju javnosti. Čovjek se time sveo na lutku u izlozima trgovačkih centara. Dan poslije taština tjera u očaj one koji nisu zamijećeni i objavljeni u medijima, a u stanje oholosti i osjećaja važnosti gura one koji su zauzeli mjesto na naslovnici! Mnogi kroče crvenim tepisima bez crvenila na licu. Kod nekih je očito taština nadjačala savjest! Kad govori o onima koji hoće prva mjesta, Isus zna kako se do njih dolazi i upozorava nas da se toga čuvamo. Zbog tašte slave najčešće se gaze ili izdaju životna načela. Nemoralne ponude pršte na sve strane i cijena slave plaća se gubitkom ponosa, identiteta i prihvaćanja onoga što nije naš svijet.

Doduše, tako se dobije određeni položaj u hijerarhiji društva ili Crkve ali se izgubi blizina Božja: ne može se služiti dvojici gospodara. Isus je te poteškoće imao sa svojim učenicima: njegov plan bio je zanijekati sebe i poći na križ, a učenici su maštali o zemaljskim položajima i slavi, o čemu najzornije svjedoči majka Zebedejevih sinova. Mark Twain jednom je svom učeniku posvjedočio da ne može prestati pisati, premda je izgubio i želju i smisao za tim, a ne može jer je već postao slavan, slava ga je zarobila i ovladala njegovim odlukama. Počeo je služiti slavi. Naučimo nešto iz Twainova poučka i pokušajmo u ovoj korizmi trezveno živjeti, jer mnogi će reći kako se slava ne maže na kruh. Zanijekati sebe ne znači sebe ponižavati već se očuvati tašte zemaljske slave i čuvati se za slavu nebesku jer Isus reče: „Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen" (Mt 23,2-12).

medjugorje-info.com