Fra Mario Knezović : Prodajem povoljno foto aparat s objektivom za političare!

... javnoga poduzeća, u Saboru i Parlamentu je primio prvu plaću u životu itd. Nažalost nije tako samo u politici i gospodarstvu. Tako nam je i u sportu. Predsjednik Saveza je čovjek koji ništa prije nije organizacijski vodio, ko i izbornik iza kojega su samo neuspjele avanture sjedenja na klupama, bez uvrede, niže razrednih klubova.

Kad ovo vidim mene čudi da Crkva kaska i zaostaje. Nameće mi se pomisao kako bi, slijedeći ove gore navedene primjere, za biskupe i provincijale trebalo imenovati mladomisnike. Neka se djeca vježbaju. Kad je bal neka je bal! Srećom da u Crkvi još uvijek, barem za sada, nije tako premda se dobna granica onih koji se laćaju časti i slasti polako spušta onom opet gore spomenutome nivou. U tom kontekstu mogu reći kako ja ostarjeh sa svojih 39 godina. Jedan mi prijatelj kaza neće ništa „uloviti" od onih koji iz pelena odmah sjedaju u izvršne fotelje! Ko s dicom liga...!

Multi-kulti u Tuzli

Poznato nam je kako se puno toga krivotvori od povijesnih činjenica do novčanica, diploma i putovnica. Najnovija krivotvorina stiže nam iz Tuzle. Zamisli da to dolazi iz grada koji se hvali multietničkom snošljivošću. Inače ovaj izraz mi diže ovo malo kose na glavi jer je potrošena jezična forma koja u stvarnosti ništa ne znači. Naime, u tom gradu od soli, u kojem po ovom pitanju očito nemaju soli u glavi, podiže se spomenik banu i kralju Tvrtku I. Kotromanića. Tekst povelje u kojoj se počinje s onim U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, te dijelovi gdje se spominje Evanđelje i Ivan Krstitelj su jednostavno izbačeni. Nije ni čudno u zemlji u kojoj su se ljudi etnički čistili da su i slova na ploči „etnički" očišćena.

Tako je Tvrtko doživio da drugi pišu ono što žele pročitate, a ne ono što je on izrekao. Nadam se, mojoj naivnosti nigdje kraja, da će sada oni koji se kriju iza raznih multi-kulti projekata, među kojima su i neki u habitu i kolaru, pobrinuti da se u ime Istine isprave te činjenice. Očito je nestala ona krilatica kako je cijela Tuzla jednu kozu muzla! Sad i u tom gradu imamo negiranje različitosti u ime nekakva čudnoga, na laži utemeljenoga, jedinstva!

Dobri dečki iz Busovače

Dobre priče moraju naći svoje mjesto. Takva jedna stiže nam iz Busovače. Dragan Šimić izgubio je novčanik s većom svotom novaca. Nakon toga događa se dobra priča za naše prostore. Naišli su mladići Anto Mihaljević zvani Padovani i Ivan Pašalić zvani Tale koji su pronašli novčanik i vratili ga ojađenome gubitniku. U zemlji kad svakodnevno čitamo o krađama svega i svačega ova divna priča zavrjeđuje svaku pohvalu. Komentar je suvišan osim poruke lopovima da nam ipak ne mogu ukrasti poštenje!

Ekskurzija uz pijanke

Podnosi jedan uvaženi, i inače jako iskusni i dobri profesor, izvješće s ekskurzijskoga putovanja srednjoškolaca. On se osvrnuo na program u kojem je svakodnevni ritual bio ovo: ustali, jeli, pa navečer disko i pijanka i tako pet dana za redom. Najveća turistička atrakcija je odlazak u disko. Ima li smisla tako daleko putovati do nekakva diska gdje će se mladi „nalokati"? To će biti tako dokle god mladi imaju sponzore i donatore u svojim roditeljima! Ima li itko trijezan da popijemo bezalkoholno piće i popričamo o ovome!?

Opet „po naški" na susretu mira nemir

U Bosni i Hercegovini, vježbalištu velikih nacija s krupnim kapitalom i male pameti, i mirovni susreti završe konfliktima. Ponavlja se opet ona da se u BiH, sjeća te se, najviše ratovalo tijekom potpisanih prekida vatre i mira. Tako je slično bilo i na mirovnom susretu gdje se u Sarajevu skupiše sve duhovne i političke vođe. A onda program mirenja počinje optužbama, prisluškivanjima što je tko rekao ne samo na službena tri jezika u BiH nego i na engleskome jeziku. Vladika Grigorije tako optužuje reisa Cerića, a ovaj još oštrijim strelicama uzvraća njemu.

Ovi stranci nikako da skuže da se oni zapravo tako mire i grle. U jednom romanu junak kliče: Hajde da se potučemo u interesu mira! Eto, tako ti susreti završavaju. Velik promet, pa i onaj financijski, a mala zarada. Operacija uspjela, a pacijent po običaju i BiH umro kako bi preživjeli do slijedećega mirenja.

Biskup iz Željezna

Često čujemo onu kako nije važno što je rečeno nego tko je rekao. Tako to i dalje stoji. Kad neku stvar govori čovjek iz puka nitko ga ne čuje, kad govori mjesni vođa on je prešućen, kad govori župnik ili kapelan oni nisu važni, kad govori čak mjesni biskup ili provincijal i to daleko ne odjekne. No kad dođe netko iz vana i nešto kaže tada Hrvati „naćulenih" ušiju slušaju. Zanimljivo tako je bilo i prigodom dolaska u Udbinu biskupa hrvatskih korijena iz Željezna u Austriji dr. Egidija Živkovića. On reče par rečenica i bi drugačije.

A to što je rekao već godinama ponavljaju biskupi poput Perića, Barišića, Puljića, Komarice, Košića, Štambuka, Bogovića itd. Samo ovi naši biskupi imaju očito jednu „manu" - žive među nama. Mi svoje ionako od davna ne čujemo. Ali kad netko dođe iz vana i nešto kaže - nacija u kojoj se, kako Bozanić reče, izvodi kulturna revolucija, ona negativna, pada u trans! I, dakle, ona izjava s početka ne stoji. Očito je od toga što je tko rekao i tko je nešto rekao puno važnije odakle je taj što je rekao! Uvijek bolja nevjesta koja živi u tuđini nego ona što ti svaki dan peče kavu i kuha ručak!

Prljava nacija sa sapunom u školi

U Hrvatskoj, u kojoj je u tijeku pribrajanje zarade od turističke sezone, uvode u škole građanski odgoj. Tako će djecu učiti prati ruke, zube, noge, uši... Nakon što su nam prethodnih godina isprali mozgove još je ovo ostalo. Taj podmukli plan kumrovačke crvene skupine, zapravo, širi ideologiju koju želi pretvoriti u kvazi religiju sa sapunom u ruci i figama u džepu.

Pitam se je su li nam do sada, do dolaska ljubitelja sapunjake ministra Jovanovića, djeca išla u školu prljavih ruku i smrdljivih nogu? Ovaj program je vrlo perfidan i s opasnim namjerama. Roditelji ne bi smjeli ovaj postupak šutke promatrati. Ako se ne pobunimo ostat ćemo nacija prljave savjesti, a onda nam ne vrijede čiste ruke i noge. Pokažimo zube, zločastoj vladi, pa makar krezavi bili.

Politička slikovnica jednoga načelnika

U ruke mi došla, posredstvom moje suradničke mreže, jedna brošura ili tiskanica uoči lokalnih izbora u BiH. U tom promidžbenom letku se nema se što pročitati. Tu se ima samo što vidjeti. Tako se taj kandidat predstavlja fotografijama s kim se sve oslikao u četiri godine mandata. Ne znam kakve su zasluge nekoga načelnika što je na proputovanju kroz taj gradić prošao netko od važnih i poznatih ljudi pa se on s njima fotografirao? Ne znam kakva je zasluga načelnika biti na slavljeničkim večerama i otvaranjima objekata za koju općinska vlast ništa konkretno nije doprinijela?

Zato savjetujem, ako već izbori nisu prošli, da se vi kandidati samo oslikavate i napišete slogan „sliku svoju ljubim!". Vidio sam različitih promidžbenih materijala ali ovakav još nije ugledao svjetlo dana. Možda je to zato što nemamo svoje hrvatske televizije u BiH pa nas, eto, naši političari tješe svojim fotografijama. Mali oglas: Prodajem povoljno foto aparat s objektivom za političare!

fra Mario Knezović / frama-posusje.com