Fra Mario Knezović: O ljubavnicama, srednjem prstu, Thomsonu i Mesiću, francuskim “Ustašama'

Osjećao sam se jadno. Tada nisam žalio hodočasnike, nego mladiće koji čine takvo nešto. Ti mladići su najvjerojatnije katolici. Ti mladići sigurno znaju gdje idu ovi hodočasnici, također katolici, i da im je odredište Međugorje.

Njihov uzdignuti prst, nemojmo se zavaravati, nije samo plod zabave ili mladenačkoga bunta i nestašluka. To je plod sustavnoga neodgoja i primitivluka koji se bori, ili se već izborio, za svoju punoljetnost u našim školama, obiteljima, institucijama, ulicama. Često nismo svjesni da su ovi uzdignuti prsti i naši prsti jer nismo učinili sve što možemo na svome području djelovanja. Jer ako u našim školama učenici psuju profesorima roditelje, ako im uzimaju dnevnike i lupaju ih po glavi, ako tuku svoje kolege/ice u školi, ako im se pravda izostanak kad pobjegnu sa sata, a takvi i dalje ostaju u školskim klupama jednostavno smo odaslali poruku da se takvo nešto nastavi legalizira. Mladima ne pomažemo, kako neki čine, u dodvoravanju, nego u usmjeravanju!

Je li kod nas moguća Inđija?

Inđija je grad u Vojvodini. Danas taj grad nije isti kao prije nekoliko godina. Nije se tamo dogodio potres niti je mana pala s neba. Tamo su se dogodile promjene za kojima vapiju sve naše institucije. Naime, novoizabrani načelnik je otpustio iz općinske službe gotovo sve dotadašnje uposlenike. Oni nisu ostali bez primanja. Dapače, dao im je i otpremninu i dalje im daje plaće. On je imao samo jedan cilj: Evo vam što god hoćete samo nemojte dolaziti na posao! Fascinantno! Nakon toga je u službu primio petnaestak mladih i sposobnih osoba koje govore svjetske jezike.

Od tada je i grad i cijela općina procvjetala. Proračun gradski je gotovo udvostručen. Brojni su našli zaposlenje. Otvaraju se nova poduzeća. Stranci donose investicije. Tu bi Boris Novković mogao zapjevati: „Ništa više nije kao prije". A onaj drugi dio pjesme bi mogao zapjevati kod nas u BiH i Hrvatskoj: „Samo ista rana boli me."

No, mi naše rane brižno njegujemo da ne zacijele. Možemo li išta naučiti od ovoga primjera? Naše općinske, županijske, federalne, državne administracije krcate su kadrova koji su na plaći. Zato nije čudno da se, one koji rade u javnoj službi, prije nije pitalo gdje radiš nego gdje si na plaći. Nekima bi trebalo dati povišicu plaće samo da ne dolaze na posao! Za neke poteze treba hrabrosti. Dobro došla Inđija! Ovdje ničim ne želim obezvrijediti marljive službenike kojih, hvala Bogu, ima. Ovdje govorim o koraku naprijed da onda i tim sadašnjim zaposlenicima bude bolje jer to zaslužuju!

Neću kuma koji ne ide na misu

Krizme su u tijeku. Tim sakramentom dobivaju se darovi Duha Svetoga. Kako to divno zvuči. Kad bi se barem o tim darovima razmišljalo. U modi su neki drugi darovi: motori, bicikli, zlato, mobiteli, satovi, novci... Krizmanici su, kako reče jedan prolaznik, jedini ovih dana „pri pari" u cijelome društvu. To nije dobro. No, ima i svijetlih primjera. Raduje činjenica kojoj sam svjedočio. Roditelji izabrali kuma svome sinu. Krizmanik je jedno vrijeme na taj izbor šutio. Kad je došlo vrijeme prijave kuma roditeljima je rekao kako ne želi toga čovjeka za kuma jer nije redovit na Svetoj misi. Tada su roditelji zašutjeli. Onda je sin rekao da želi osobu koja ide na misu i da mu nije važno hoće li mu išta moći kupiti. Izabrao je skromna kuma. Krizmaniče bravo!

Thomson i Mesić cimeri

Često pišem da je sve moguće u čudnoj zemlji Hrvata. Tako je moguće da čak cimeri u pritvoru budu Stjepan Mesić i Marko Perković Thomson. Jednoga prozivaju oko kupovine za Ministarstvo obrane, a drugoga kako je navodno dobio novac da ne pjeva. Svašta naše uši čuju. Što se pjevanja tiče znamo da Marko sjajno pjeva i da su mu pjesme, po mojoj procjeni, sadržajno dobre i rado ih slušam. Ali moramo reći da i Mesić ima pjevačkoga dara, a u novije vrijeme je, sudeći po logičnosti izjava, i „prosvirao".

Sjetimo se devedesetih kad je pjevao nacionalne koračnice i držao govore za koje bi njegov kolega Josipović rekao da su budili „ustašku guju". Poznato je kako se Mesić i Thomson gledaju preko nišana. No, koje li ironije, ako bi se pokrenuo postupak mogli bi skupa biti negdje u ćeliji. Vjerojatno bi tada jedan drugome plaćali. Thomson bi plaćao Mesiću da šuti, a ovaj njemu da ne pjeva! Narode stvarno je dobra ona pjesma „Prijatelji često mislim na vas, nije ovo vrijeme dobro za nas".

Francuska puna „Ustaša"

Kad u Hrvatskoj tzv. ultra desničari dignu glas onda je to znak za uzbunu. Onda se, kako rado piše Milan Ivkošić, „deca komunizma" uzbude. Ali kad u Francuskoj takvi desničari dobiju 18% glasova na parlamentarnim izborima onda je to znak zrele demokracije. Kad se iz Francuske transportira na stotine i tisuće Roma onda je to politika koja čuva red i poredak u zemlji. Ali kad se u Hrvatskoj pobune stanovnici Škabrnje da im nije zgodno što su se ilegalno doselili Romi tada se privodi načelnika jer je to kažnjivo djelo.

To su vam samo male dvije usporedbe kako bi mogli neke druge krupnije stvari razlučivati. Na kraju možemo zaključiti da u Francuskoj „Ustaša" ima na pretek, dok su one u Hrvatskoj zatukli. Uz sve to ne dopuštaju im ni odlazak na mjesta stratišta. Kojeg li sramotnoga čina. Najprije te pogube bez suda, a onda ti zakonski u Saboru zabrane ići na grob ili mjesto stratišta. Šteta da Bleiburg nije u Francuskoj!

S ljubavnicom ili bez nje pitanje je sad

Kad sporedno postane ključno nije dobro. Objavljeno je kako izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić odlazi u Moskvu. Svi su detalji riješeni osim jednoga: Što će sa svojom ljubavnicom? Tako mu jedna „dušobrižnica" preporuča de je svakako povede i živi s njom. Drugi opet kažu što će voditi žensko u Rusiju kad tamo ima toga koliko ti srce želi. Tako se žensko biće opet svodi na robu i predmet!

Gdje su sad udruge za zaštitu spolova? Mene ne brine hoće li on i koga voditi. Mene brine kako to on može živjeti s djevojkom koju nije vjenčao, a svoju zakonitu ženu ostaviti kući? O tome nitko ne piše. Vidite dokle smo došli. Ovih dana čujem jednu ovakvu izjavu: „Eno onaj se tri puta ženio i tri žene promijenio samo mu ljubavnica uvijek ostala ista!" Može jedna ruska vodka da me razabere!

Mladi katolici u Sisku

Kad se u Sisku okupi oko 25.000 mladih katolika to nije vijest. Zašto nije vijest? Pa jednostavno jer su mladi bili uzorni, veselili se, pjevali su, širili su nadu, mislili su o dobru, oslobađali su se prošlosti, sklapali su prijateljstva, ispovijedali se itd. No, kad se okupi desetak mladih koji viču, lome, razbijaju, psuju, vrijeđaju, opijaju se tada je to vijest. Ispada ako si normalan i trijezan da nikome nisi zanimljiv. Ugasi taj tamo televizor!

Fra Mario Knezović/frama posušje