Fra Mario Knezović: HVALA, ISUSE Pobjedniče!

Zar netko može obuzdati svoje osjećaje da ne kliče Spasitelju: Hvala ti, pobjedniče! Bravo, Isuse! Ti si naš spas! U tebi je izvor života, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo! Kako li je na dan Uskrsa bilo Kristovim krvnicima? Što li su osjećali vidjevši što se dogodilo? Jesu li mogli od srama i straha hoditi zemljom?

Isusovi protivnici su se grdno prevarili! Htjeli su ga ubiti, a on zapravo posta vječno živim; htjeli su ga ukloniti sa scene, a on svoju predstavu zapravo igra po cijelome svijetu; htjeli su ismijati i izrugati kralja židovskog, a zapravo su u svoje oči povratili suze, a Isus posta kraljem Kraljevstva kojemu nema kraja. Mislili su protivnici prikovati Isusove ruke da više nikome ne može pomoći. No, prevarili su se. Isus je uskrsnuo i od tada njegove ruke stižu do brojnih bolesnika, grješnika kojima dijeli oproštenje; njegovim rukama se dijeli krv i tijelo spasa. Njegove ruke od tada su ispružene za siromaha, patnika i nevoljnika. Protivnici su htjeli prikovati Isusove noge da više ne koraca ovom zemljom. Opet su se prevarili. Isus je od tada postao putnik do najudaljenijih krajeva, kuca na sva vrata i obilazi obitelji, narode... Pun ga je svijet. On je u svim crkvama, savjestima, ljudskim srcima. On po svojim službenicima hodi svijetom u svetoj pričesti i sakramentima. Nadalje, protivnici su htjeli probosti Isusovo srce misleći da je tu kraj njegovih otkucaja. Opet se varaju. Isusovo srce od tada kuca u milijunima ljudi, u bezbrojnim krštenicima. Od tada svaki grješnik može nasloniti svoju glavu na Isusovo srce i čuti njegove otkucaje ljubavi i prihvaćanja. Protivnici Isusovi htjeli su ušutkati Isusova žedna usta napojivši ga gorčinom žuči. Opet nisu uspjeli. Danas čovječanstvu iz tih usta teče spasonosni slap govora mira, života, praštanja, ljubavi, spasenja.

Na slušanje toga govora poziva nas i Gospa u Međugorju. Najzad, krvnici Spasitelja stavljaju u grob misleći da je time završena povijest jedne osobe. No, tu se zapravo rodila povijest novoga čovjeka i obnovljenoga svijeta po njemu. U grobu je ostala smrt i neprijateljska mržnja, a Isus je ustao na život. Kamen je odvaljen i grobna vrata postadoše vrata života. Kakva li paradoksa. Do tada neshvatljivo postaje stvarnost. Zato ugledni franjevac fra Rufin Šilić kliče: «Kristov grob pretvorio se u majčinsku utrobu iz koje se rađaju djeca Božja. Za Kristove vjernike grob nije više svršetak nego početak života. Križ više nije stablo smrti, nego stablo života». Glasnik mira/medjugorje-info.com