Krešimir III.: dvadeset godina vladao s bratom Gojslavom, borili se za Dalmaciju

Krešimir III. hrvatski kralj iz dinastije Trpimirovića i osnivač poddinastije Krešimirovića. Krešimir je bio srednji sin kralja Stjepana Držislava, te je vladao od 1000. do 1030. godine nakon svoga starijeg brata Svetoslava Suronje. Do 1020. god., suvladar mu je bio mlađi brat Gojslav, kada je, vjeruje se, umro.

U doba njegove vladavine Bizant je proširio svoju vlast nad Dalmacijom, a mađarski kralj Stjepan odvojio pogranične krajeve i stvorio od njih samostalnu oblast Sclavoniu (Slavonija).

Nakon što je kralj Stjepan Držislav preminuo 997. god., njegov sin Svetoslav Suronja je postao hrvatskim kraljem. Ubrzo su se njegova dva brata, Krešimir III. i Gojslav, ujedinili da bi uz pomoć Bugara svrgnuli Svetoslava Suronju. Bugari su rado pomogli svrgavanje kralja koji je bio saveznik njihova neprijatelja, Bizanta, te je bugarski car Samuilo izvršio invaziju 998. god. zauzevši Dalmaciju i veći dio Bosne. Nakon vojnih operacija, Samuilo je osvojena područja dao na upravljanje braći Krešimiru III. i Gojslavu, na što su se oni zavjetovali na savezništvo s Bugarskom umjesto s Bizantom.

Tijekom posljednje dvije godine borbe za prijestolje (999.-1000.), Svetoslav Suronja je bio primoran pobjeći u Veneciju. Iste godine je mletački dužd Petar II. Orseolo, dokinuo dugu tradiciju prijateljstva Mletačke Republike i Hrvatskog Kraljevstva, i započeo vojne intervencije na hrvatskoj obali koje su završile njegovim osvajanjem Dalmacije. Najprije je zauzeo Kvarner i Zadar, potom Trogir i Split, te Korčulu i Lastovo, da bi mu se naposljetku predala i hrvatska prijestolnica, Biograd na Moru.

Krešimir III. i njegov brat i suvladar Gojslav su cijelu vladavinu pokušali vratiti vlast nad dalmatinskim gradovima. Nakon propasti Prvog bugarskog carstva, god. 1018., na diplomatsku intervenciju bizantskog cara Bazilija II., zaključen je mir s Venecijom koja je zadržala dalmatinske gradove, a Gojslav i Krešimir III. su prihvatili biti bizantskim vazalnim kraljevima Hrvatske.

Venecija, Bizant i Kraljevina Ugarska iskoristili su situaciju i potpomogli Stjepana Svetoslavića (sina Svetoslava Suronje) da 1027. god. iz Mađarske zauzme Posavsku Hrvatsku koja je od tada postala kneževinom Slavonijom u vlasti dinastije Svetoslavića. Ona je još uvijek bila de jure dio Hrvatske, ali njeno pravo ujedinjenje s Hrvatskom dogodit će se tek za vladavine Petara Krešimira IV.

Krešimir III. je preminuo 1030. god. i najvjerojatnije je sahranjen u crkvi sv. Stjepana na Otoku u Solinu koja je tada bila kraljevskim mauzolejom.

Izvor: Wikipedia, Enciklopedija.hr