Žepić: Jedan hrvatski list baca klipove pod kotače, drugi nominira Komšića i Lagumdžiju za osobe godine

Prof Žepić kronološki se osvrnuo na početak procesa majorizacije Hrvata u BiH. Evo što je tom prigodom rekao:

-Kada su naši (ne)ovlašteni predstavnici u Americi, bez nazočnosti predstavnika trećeg naroda, pristali udarati temelje ustavnom uređenju države i stvarati Federaciju BiH, a onda i potpisati Washingtonski sporazum, udarili su temelje današnjoj posvemašnjem procesu majorizacije od strane tri puta brojnijih federalnih partnera. Znajući da se to lako može dogoditi tražili su jamstvo i dobili pristanak moćnika za zaključenje konfederacije između Federacije BiH i Republike Hrvatske. Konfederacija s Hrvatskom trebala je biti brana majorizaciji. Zapisano je i da će se teritorij pod srpskom kontrolom naknadno priključiti Federaciji. Svakom od struke bilo je skoro nevjerojatno da pola države stupa u konfederaciju s drugom državom. Kao što će u svojoj knjizi i potvrditi bivši ministar Republike Hrvatske to je samo bio mamac za Hrvate u BiH da stvar prođe bez otpora. I, prošla je. Već u Daytonu rekli su - nema konfederacije uspostavit će se samo posebni odnosi. Na tome se ozbiljno radilo dugo vremena i kada je sve bilo pripremljeno i gotovo ratificirano, SDP-ova Vlada u RH odustala je i rekla da će ona uspostavljati odnose s cijelom državom, a kasnija i današnja HDZ-ova vlada, nikada to nisu ni pokušale ostvariti. Naši federalni partneri to su oduševljeno dočekali. Naknadnom intervencijom visokog predstavnika, u odredbe federalnog ustava, ukidanjem pariteta i propisivanjem sastava vlada oba entiteta, tako što jedan narod ima većinu u jednom - drugi u drugom, a Hrvati nigdje, majorizacija i neravnopravnost znatno su prošireni i produbljeni te ustavom normirani.

Kad te stranci prevare ili prisiile

Tako je stvorena mogućnost i otvoren proces kasnije posvemašnje legalne majorizacije, koja je kasnije nastavljena donošenjem brojnih zakona, osobito izbornog zakona, zakona o javnom RTV servisu, Statuta Mostara i mnogim drugim aktima. Eto, kako i zašto je do toga došlo. A, kada vas stranci prevare ili prisile da nešto potpišete, oni više nikada neće htjeti čuti za prijevaru i prisilu, već će vam samo reći - potpisali ste i provodite.


Kada je hrvatska politika u BiH konačno uvidjela kuda nas sve to vodi, osobito pod vladom Alijanse na čelu sa SDP-om, odlučila se na uvođenje samouprave. Da bi dokazala kako će se služiti samo «Gandijevskim metodama» mirnog postupanja, raspustila je hrvatsku vojnu komponentu. Proces je zaustavljen tenkovskim napadom na Hercegovačku banku, žilu kucavicu i okosnicu financijske samostalnosti. Vođe samouprave politički su kažnjeni smjenjivanjem i zabranom političkog djelovanja, a hrvatsko političko vodstvo desetkovano. Veći broj je kazneno procesuiran u političkim suđenjima, ali nitko nije kažnjen, jer sudovi ipak nisu podlegli pritiscima, a zakonske osnove za kazneni progon nije ni bilo. Međutim, ciljevi protivnika postignuti su, a samouprava je slomljena. Govorim to ne samo s nakanom da objasnim uzroke, već i radi podsjećanja da nam se nešto slično ipak ne bi smjelo dogoditi. Trebat će puno mudrosti, taktičnosti, strpljivosti i izdržljivosti, ali i svenarodne podrške da se odoli pritiscima i podmetanjima sa svih strana.

Kako se kroz institucije boriti protiv majorizacije?

Hrvatima je tada rečeno - za svoja prava borite se kroz institucije sustava. I doista, hrvatski predstavnici su to činili, osobito u zastupničkim i domovima naroda federalnog i državnog parlamenta. Ali, kako se boriti kroz institucije u kojima vas se majorizira, jer u njima drugi imaju premoć. Politika je ocijenila da je jedina alternativa zaustaviti formiranje takvih institucija, a dotle postići sporazum o formiranju vlasti na svim razinama. Ovdje želim posebno naglasiti kako u svim demokracijama vlada načelo većinskog odlučivanja. Ali, demokracije se posvuda više cijene po položaju i pravima manjine, u ovom slučaju manjinskog naroda, da spriječi donošenje političkih odluka koje su po njega štetne. Nema demokracije tamo gdje većinski odlučuju ne pitajući se za položaj i prava manjine ili manjinske etničke skupine. A, očito je da bi nakon izbora člana Predsjedništva BiH, formiranje vlasti bez dvije vodeće hrvatske političke stranke, kojima je narod dao bezrezervnu podršku na izborima, vodilo daljnjem pogoršanju položaja hrvatskoga naroda, kao konstitutivnog i političkog subjekta. U najmanju ruku, licemjerno je tražiti - dostavite nam izabrane da bismo vas izbacili iz vlasti!? Isto toliko, politički je kratkovido, a ako hoćete i riskantno, izbornim manipulacijama, u nacionalno složenoj državi zanemariti izbornu volju cijelog jednog konstitutivnog naroda. Oni koji to čine gotovo ništa nisu naučili od povijesti kao učiteljice života.

Mediji koji ubacuju "klipove pod kotače"

Ponašanje jednog dijela medija čini mi se posebno začuđujućim. Umjesto da podrže postignuto jedinstvo dva HDZ-a, oni podmeću i pokušavaju ubaciti «klipove pod kotače». Umjesto da sa svoje strane pridonose daljem jačanju jedinstva, oni potpiruju svađe. Umjesto da javno raskrinkavaju manipulacije i majorizacije, a grade mostove unutar sebe i prema drugima, oni pokušavaju rušiti i one što još uvijek odolijevaju zubu vremena i kušnjama unutar podijeljenog hrvatskog nacionalnog bića.


Ono što se može čuti, a onda i pročitati, prije bi moglo uputiti na zaključak da Hrvati ustvari nemaju vlastite medije i da je na sceni medijska indoktrinacija. Nekoliko primjera.

Prvi. Dok su se jedni Hrvati svim silama upinjali na Ustavnom sudu srušiti nepravedne amandmane na ustav, zatim izborni zakon i Statut Mostara, nakon presude kojoj je djelomično bitka dobivena i zahtjevu udovoljeno, djelomično odloženo donošenje odluke, a djelomično zahtjev odbijen, čim je odluka donesena osvanuo je veliki naslov na prvoj stranici novina koje slove za hrvatske: «HRVATI IZGUBILI BITKU ZA MOSTAR.!! Vijest koja je i neistinita i tendenciozna.

Hrvatski list nominira Komšića i Lagumdžiju za osobe godine

Drugi. U tijeku su velike pripreme za spektakularni i glamurozni događaj izbora za osobu godine. Nominiran je veliki broj uglednih, sposobnih i zaslužnih osoba. Ali, i totalnih anonimusa za koje nitko nije znao. Međutim, dok se veliki broj Hrvata zgraža nad, istina zakonitim, ali amoralnim i nelegitimnim izborom hrvatskog člana predsjedništva, dotle ga drugi Hrvati nominiraju za osobu godine, uz obrazloženje da je «rekorder po brojnu glasova» pa mu je na izborima «337.065 ljudi zaokružilo ime, što mu je bilo više nego dovoljno da osvoji još jedan mandat.»

Tko je izabrao Komšića?

Pogledajmo malo čiji su to glasovi bili? Prema objavljenim podacima Središnjeg izbornog povjerenstva, po popisu stanovništva iz 1991. godine, u općini Kladanj živjelo je svega 36 Hrvata, a on dobio 2645 glasova. U Ključu 330, a dobio 3201; u Kalesiji 35 a dobio 7033. glasa; u Gračanici 132 Hrvata, a dobio 11621 glas; u Goraždu 80, a dobio 4708; u Cazinu 138, a 6605 glasova; Banovićima 550, a 4966 glasova. To zorno pokazuje tko ga je kandidirao i čijim glasovima je izabran. Za drugog nominiranog koji mu je to omogućio, a sada čini sve da iz vlasti izbaci oba HDZ-a, obrazloženje je da «šef stranke s najviše glasova», pa «iako su u BiH tri pobjednika, on višenacionalnu BiH pokušava pretvoriti u građansku državu.»!? To mu je najveća zasluga za nominaciju, iako građanska BiH nije cilj hrvatskog naroda, jer bi ona zasigurno i primarno bila država po mjeri najbrojnijeg naroda. Zato je za mene, a vjerujem i za mnoge druge, ova nominacija za osobu godine u najmanju ruku zbunjujuća.

Treći. Dok se neki Hrvati muče po haškim kazamatima dokazati da su Herceg Bosna, HVO i HDZ-e bile legalne strukture obrane, kako hrvatskog naroda tako i države Bosne i Hercegovine, bez kojih ni nas ovdje i na ovom mjestu danas sigurno ne bi bilo, neki su se drugi Hrvati, nažalost, priključili propagandnom orkestru «zajedničke» federalne televizije, koja je s toliko šovinističke mržnje ovih dana zasipala javnost optužbama i blaćenjem svega što je hrvatsko, da je to bilo krajnje stresno i gledati i slušati.

Sporazum dva HDZ-a svatko dobronamjeran treba podržati

Ponovit ću i ovdje još jednom da je sporazum dva HDZ-a nešto dobro što se Hrvatima moglo dogoditi i što svaki politički pismen, dobronamjeran i pošten građanin, mora i treba, pozdraviti i podržati. Ali, u uvjetima u kojima živimo to nije i neće biti dovoljno. Prije svega zato što ni u Washingtonu ni u Bruxellesu, ni u Beogradu a niti u Zagrebu, ni u Sarajevu a niti u Banja Luci, nema spremnosti da se radikalnom ustavnom reformom promijeni stanje i hrvatski narod dovede u položaj pune jednakopravnosti s druga dva.


Tamo se govori samo o nekim eventualnim poboljšanjima. Kao eto - dobit ćete Vijeće ministara. A, oni će opet odrediti iz koje stranke i koja osoba će biti premijer? Pa, što nam to onda znači?

Utemeljiti Akadenimu znanosti i umjetnosti

Ako već ne možemo privoliti druge da promijene ustav, ukinu neravnopravnost i ustavnim mehanizmima spriječe majorizaciju, mi na te nepravde moramo stalno ukazivati i tražiti promjene. Moramo, dakle, činiti ono što sami za sebe možemo. Graditi svehrvatsko jedinstvo, ali i mostove prema drugim narodima i nacionalnim manjinama. Lobirati za našu pravednu stvar, prije svega kod naših američkih prijatelja, ali i posvuda drugo. Pospješivati razvoj gospodarstva. Utemeljiti vlastitu Akademiju znanosti i umjetnosti i surađivati s postojećim koje imaju drugi narodi. Razvijati i svim snagama pospješivati unapređivanje rada Sveučilišta u Mostaru. Pomagati i razvijati Napredak, Maticu Hrvatsku, studentske i druge organizacije civilnoga društva. Također, mi trebamo sačiniti naš prijedlog novoga Ustava, s prijedlogom rješenja administrativnog i teritorijalnog ustrojstva države. I, što je posebno važno, vrijedno raditi i štedjeti, a usto aktivno nastaviti traženje sredstava, putova i načina za prevladavanje vlastitih podjela i jačanje sveukupnog jedinstva hrvatskoga naroda. Kad na taj i mnoge druge načine, učinimo sami za sebe sve što možemo, onda će nas i drugi više respektirati. Tako bismo dali svoj obol prevladavanju teškoća i pesimističkog raspoloženja o besperspektivnosti i beznađu, koje se u našem narodu, ali također i među građanima drugih naroda ovdje, sve više šire.

Sve ovo zato što je razjedinjen narod pogodan objekt svakojake manipulacije i majorizacije, a jedinstven, složan i politički organiziran narod, najbolja brana koja to sprječava, kazao je na kraju prof dr Božo Žepić.

dnevnik.ba