Slaven Raguž: Čović i Ljubić su trenutno špice našega napada, pa makar šepavi bili

Raguž kritički govori i o svojoj stranci, o koaliciji dva HDZ-a i razlikama između ovih dviju stranaka, te razlozima zbog kojih se zalagao da HDZ 1990 ide u oporbu, te zbog čega je protiv koaliranja s HSP-om. Odgovara i na pitanja što misli o trećem entitetu, ali i politici SDP-a BiH

U politici niste bili aktivni, jako brzo postali prvi čovjek HDZ1990 Mostara, a i jedan od najvećih kritičara stanja u Vašoj stranci. Tko je zapravo - političar Slaven Raguž?

Tako izrečeno „najveći kritičar stanja u stranci" vuče na negativističku interpretaciju, kao da ne znam za koju momčad igram. S tog aspekta sebe ne smatram „kritičarom", nego borcem za načela i ideale koje sa sobom nosi ime HDZ1990. Kada mi se (pre)često spočitavaju moji istupi, ja uvijek kažem da kad bi brod, ne daj Bože, krenuo tonuti vidjeli bi tko bi prvi iskočio iz njega, a tko zadnji. Na pitanje „tko je političar Slaven Raguž" ne mogu dati ja odgovor, jer ne mogu sam sebe ocjenjivati, to trebaju drugi uraditi. S druge strane, neka netko definira što to kod nas u BiH znači „biti političar"? Da li je to onaj tko se bavi „poslovima grada", kako definira Aristotel, ili onaj tko se bavi borbom za bilo kakvu poziciju, bilo gdje, po bilo koju cijenu, kako se to kod nas definira? Kad netko bude znao to definirati, možda ću znati odgovoriti na ovo pitanje.

Magistar ste znanosti. Je li Vam to puno pomaže u političkom djelovanju i je li danas znanstvena titula u politici adekvatna poziciji u stranci? Ovo Vas pitam iz razloga što analitičari unutarstranačke razine smatraju znanstveno siromašnima.

Pomaže u smislu što mi to obrazovanje omogućava kvalitetno pariranje demagogiji i šupljem političkom diskursu naslijeđenom od prijašnjeg sustava, s kojim se čovjek mora svakodnevno suočavati ukoliko se želi održati na površini kaljuže zvane politika u BiH. Koliko je znanstvena titula adekvatna poziciji u stranci ne znam odgovoriti iz isključivog razloga što ja ne pretendiram nikakvoj poziciji, niti se samozadovoljavam s pozicijom kojom obnašam. Da li je pozicija adekvatna ili ne, mogao bih prosuditi kad bih razmišljao u smislu da bi ja ili netko sa mojim predispozicijama trebao biti negdje unutar stranačke hijerarhije. Ja tako ne razmišljam, jer smatram da čovjek mora poziciju zaslužiti, a ne htjeti. Što se tiče znanstvene siromašnosti unutarstranačkih struktura, to mogu demantirati stanjem u GO Mostar gdje nas ima od doktora znanosti, liječnika, magistara, inženjera i dr. Par članova GO ima srednju stručnu spremu, ali te osobe imaju višegodišnje radno iskustvo što je nerijetko vrjednije od znanstvene titule.

Dolazak u HDZ1990 zahvaljujete Boži Ljubiću. Biste li otišli u HDZ BiH da vas je pozvao Dragan Čović?

Pogrešno ste formulirali pitanje. Politički aktivizam zahvaljujem Boži Ljubiću, a ne dolazak. Sâm sam došao u HDZ1990, jer sam osjetio dužnost na neki način doprinijeti svojoj zemlji i svome narodu i kako bih ušutio jezike kojima je jedina protuargumentacija mojim stavovima bila „pa što se ne angažiraš kad si pametan". HDZ1990 svojim programom i načelima je najbliže onome kako ja razmišljam politiku i stanje u zemlji. G. Božo Ljubić je zaslužan za moj politički aktivizam i zaslužan je zato što mi je dao prigodu. Treba imati hrabrosti i dati prigodu apsolutnom anonimusu da vodi najveći gradski odbor u stranci.Da me je Dragan Čović pozvao ne znam kako bih reagirao, znam samo da se ne bih angažirao u HDZ BiH.

Zašto?

Iz prostog razloga što HDZ BiH smatram nasljednikom SK BiH, bez obzira na nacionalni predznak. Vjerojatno je više bivših partijskih dužnosnika i komunističkih nostalgičara u HDZ BiH, nego u SDP-u. Nije da sličnih ne nedostaje i HDZ1990, ali ako ništa drugo, Devedesetka je unutarnjim uređenjem i praksom, koliko toliko, napravila otklon od "partijskog" poimanja politike i stvarnosti uopće. Ne želim djelovati u smjeru kreiranja društva u kojem mjerilo ljudske vrijednosti nisu sposobnost ili znanje, nego partijska iskaznica.

Postoje li razlike između ove dvije stranke, one organizacijske i političke s obzirom na političku odgovornost prema onima koje one predstavljaju?

Mnogi žele prikazati kako između dvije stranke ne stoji znak razlike, nego jednakosti, međutim to nije istina, iako se takvim interpretacijama ne smije zamjerati, radi prečestih nedefiniranih komunikacijskih istupa u javnosti osobito od strane čelništva HDZ1990. Kako sam već napomenuo, najočitija i najbitnija razlika između dvije stranke je u vrednovanju ljudi i poimanju stvarnosti. HDZ BiH ljude dijeli na članove stranke i one koji to nisu i svi njihovi pogledi na bilo koji segment društva prolazi kroz tu prizmu. To kod Devedesetke nije slučaj. E sad, u socio-političkom ambijentu u kojem živimo veliko je pitanje da li je to vrlina ili mana. Po meni je to vrlina. Organizacijski, zasigurno je HDZ BiH bolje organiziran jer je centraliziran. Iz centra se kontrolira sve i najmanji izlazak iz kolosijeka se kažnjava. U HDZ1990 je svakome unutar svoje domene i na svome području odgovornosti demokratski dopušteno djelovanje. Najbolje rješenje bi bilo naći ili tražiti neku supsidijarnu sredinu, mogućnost koordinacije iz središnjice, ali bez da se guši u centralizmu, tj. da se dopusti disati i terenu.

Kako kvalitativno komentirate uža vodstva dva HDZ-a, politički potencijal njihovih istaknutih članova? Evo prvo Vaše stranke HDZ1990?

Ovdje se objektivno mora priznati da Devedesetka tu ima puno veći potencijal od HDZ BiH. Izuzmite Dragana Čovića, dajte mi jedno ime iz HDZ BiH koje ima, eto ne identičnu, nego približno sličnu njegovu karizmu, elokventnost i pojavu? U HDZ1990, izuzmite Božu Ljubića, imate npr. jednog Martina Raguža koji je i ranije, ali osobito na ovim izborima dokazao svoj liderski potencijal i karizmu. Može se tako dalje ekvivalentno nastaviti po svim razinama, od podpredsjednika, pa do temeljnih ogranaka. Osim toga, u HDZ 1990 se kao mjerilo vrijednosti ne nameće slabija ili jača dinamika potvrdnog klimanja glavom predsjedniku stranke. U HDZ-u BiH svatko tko iole pokaže svoga mišljenja i razmišljanja biva distanciran, a oni koji bolje klimaju glavom bivaju gravitacijskom snagom privučeni središtu. Iz aktualnog slučaja Sanader, vidimo koliko je pogubno strukturirati bilo koju stranku na način okupljanja klimoglavih satelita bez osobnog stava oko sebe. Prije ili kasnije dogodi se jedna implozija i stvori se "crna rupa" koja za sobom povuče sve te klimoglavce.

Kažete da se poštuje tuđe mišljenje, a donedavni član Predsjedništva Vaše stranke Stjepan Krešić biva distanciran i razriješen dužnosti unutar stranke radi drugačijeg mišljenja? Zar nije HDZ1990 počela koristiti iste metode kao HDZ BiH?

Ja osobno poštujem g. Krešića, ali tkogod tvrdi da je on izbačen radi drugačijeg mišljenja ili ne poznaje kako stvari stoje u stvarnosti ili je zlonamjeran. Gospodin Krešić je imao bezbroj prigoda sudjelovati u diskusijama, na sastancima što Predsjedništva, Središnjeg odbora, što županijskog odbora gdje je mogao iznijeti svoj stav i mišljenje, a ostao je šutjeti. Zašto g. Krešić nije, u službi predsjednika ŽO HNŽ-a sazivao redovito sastanke, što mu je Statutarna dužnost bila, na kojima bi iznio svoj stav i dopustio demokratsku diskusiju? Zašto nije odgovarao na pozive čelništva i dao svoj doprinos, ako ništa prisutnošću na sastancima sa HDZ BiH? Osobno, ne slažem se sa tretmanom kojeg je dobio od strane HDZ1990. On je institucionalno trebao biti pozvan na odgovornost mnogo ranije. On je najvećim dijelom odgovoran zbog gubitka kvalitetnih vijećnika u pojedinim općinskim vijećima i što smo izgubili mnoštvo kvalitetnog članstva počevši od Neuma, preko Stoca, do Čapljine. Ako ništa drugo, njegova odgovornost je što smo izgubili izbore u Čapljini. Zašto sve ovo što danas on po medijima govori on nije govorio na sjednici Središnjeg odbora u Vitezu? Svatko je imao mogućnost reći svoju na tom sastanku. Jedini, koliko toliko, disonantan ton je bio onaj moj ispred GO Mostar. Zašto on nije izišao na govornicu kao što sam ja? Zbog čega je šutio na Predsjedništvu? On je najmanje u HDZ1990 pozvan pozivati se na nekakva demokratska načela i statutarne obveze iz prostog razloga što on ta ista načela u svojoj domeni nije poštivao, te je baš on više puta kršio Statut stranke. Druga stvar je to što voda mora doći do grla pa da se čelništvo naše stranke odluči na ovakve i slične poteze, pogotovo ako se zna da smo GO Mostar i ja već prije nekoliko mjeseci upućivali na to. Više nego opravdano sumnjamo, jer za to imamo argumente, da je on ovaj svoj izlazak odavno do u detalje isplanirao, bez obzira na sve ovo što ovih dana plasira u medijima.

Zar nije gubitak odlazak jednog visokopozicioniranog političara poput Stjepana Krešića? Je li to početak kraja HDZ1990 kako on govori?

Neka čelništvo stranke brine brige i postavlja si pitanja zašto jedan tako visokopozicionirani član ide iz stranke. Sa svog gledišta odlazak Stjepana Krešića nije nikakav gubitak, nego dobitak, jer je on paradigma političkog dužnosnika kojem ništa bitnije nije osim svoje pozicije i probitka. Da ne bude da ja sada govorim ovo kad je izišao, malo istražite i raspitajte se, ja sam ovo njemu u oči rekao mnogo prije izbora. Unutar HDZ1990 ima još „Stjepana Krešića" i ja se iskreno nadam da će i oni slijediti njegov primjer. Njegov odlazak i, nadam se, odlazak njegovih istomišljenika označit će početak jedne nove ere unutar HDZ1990. Ere u kojem će predominaciju dobiti snage koje neće čekati na podražaje izvana pa reagirati, nego će aktivistički krenuti u djelovanje za opće dobro. Mora jednom doći vrijeme kada će se stati na kraj samo deklarativnoj borbi za naše interese.

Koliko mi je poznato cijeli GO Mostara HDZ1990 podržava Vas apsolutno. Ali veliki dio stranačkih «velikana» bi i Vas «izbacio» iz stranke! Tko su ti ljudi?

Za podršku GO Mostar i ne samo njih, nego i svih temeljnih ogranaka znam, jer se ponašam kao njihov glasnogovornik, jedan od njih, a ne kao netko tko je iznad njih. Ne znam tko me želi izbaciti iz stranke.

Kako ne znate?! Za Srećka Borasa govore kako zbog Vas ima stalnu «glavobolju», Martin Raguž bi volio da više šutite, jer je u iščekivanju nove funkcije, Slavica Josipović za koju kažu da je politički kameleon, Rudo Vidović, te mnogi drugi koji se žele «uhljebiti» novim savezom sa Čovićem. Koliko u tome ima istine?

Ima li itko da me ne želi izbaciti iz stranke? Nabrojašte pola Predsjedništva i dodadošte im kojekakve epitete. Mislim da nema u tome istine. Što se tiče imena koje ste nabrojali, sa svima njima imam više nego dobru komunikaciju i suradnju. Sve i da ima istine u tome, ja ću uvijek ostati pri svome i onakav kakav jesam, svoje stavove mijenjam ako mi se ponudi valjana protuargumentacija. Meni do sada nitko nije pristupio da mi kaže išta po tom pitanju. Uostalom, i da ima istine u tome što navodite, da me se uistinu želi izbaciti iz stranke, bila bi to najmanja briga u mom životu. Kako to u našem narodu kažu: ni u džep, ni iz džepa.

Na zadnjoj sjednici Središnjeg odbora stranke u Vitezu, oštro ste kritizirali vodstvo stranke, smatrajući da je pravi politički izlaz biti u oporbi. Izazvali ste negodovanje «foteljaša», ali ste dobili simpatije običnog članstva i šire javnosti. Molim Vas komentar?

Ne razumijem što sam to bio loše rekao. Pozvao sam samo na poštivanje Statuta i načela Stranke. Ako je nekome zasmetao moj govor, onda mu smeta Statut stranke i ideologija koju HDZ1990 predstavlja. Ne znam tko je negodovao, meni se osobno nitko očitovao nije. S druge strane gdje će te naći bolji dokaz da je laž da se u HDZ1990 ne poštuje različitost mišljenja? Zar nisam ja živi dokaz za to?

Da ste na mjestu Bože Ljubića što bi ste Vi uradili glede stranačke političke usmjerenosti u ovom trenutku?

Prije svega, ja nisam Božo Ljubić niti želim biti u poziciji u kojoj se on nalazi. Njega smatram jednim od najstručnijih političara kod Hrvata u BiH. Druga je stvar sposobnost vođenja stranke i teret uloge lidera. Moje osobno mišljenje je da se unutar HDZ1990 mora dogoditi jedna regeneracija, u skladu sa izbornim rezultatima stranke, što pojedinačno, što po stranačkim ograncima.

Predsjednika Ljubića ste ocijenili «najvećim». Ne računajmo što govore politički protivnici, bivši i sadašnji partneri, iz Vaše stranke se čuje da je stranka politički dezorijentirana. Je li to stoji?

Nisam ga ocijenio najvećim, nego jednim od najstručnijih. Ne volim te bespredmetne fascinacije nečijim likom, što u pozitivnom, što u negativnom smislu, ma tkogod to bio. Što se tiče dezorijentiranosti, postaviti ću Vam protupitanje: da nisu mediji i oni koji kreiraju javno mnijenje malo dezorijentirani, osobito kad se radi o sarajevskim, platformaškim medijima? Prvo se širi percepcija kako su svi političari po definiciji licemjeri jer im je prvenstveno bitna fotelja i beneficije. Među njima i HDZ1990 je stigmatiziran kao takav: te bitno pozicionirati ljude, zauzeti funkcije, itd. Što se događa? Mi kao stranka odbijamo sve vodeće funkcije na svim razinama, počevši od državne, federalne, pa do županijskih razina jer ne želimo prihvatiti kukavičja jaja SDP-a i njihovih satelita, budući da to ide protiv ideala koje zastupamo. Dakle, mi smo djelom demantirali da nam fotelje nisu prioritet. Što se događa? Jedna medijska ofanziva na HDZ1990. Sad ne valja što radi fotelja nismo izdali interese svoga naroda, dakle, trebali smo uzeti fotelje. S druge strane, drugi mediji nalažu dogovor po ključnim pitanjima za Hrvate u BiH i pljuje na podijeljenost naroda. HDZ1990 potencira dogovor i pronađe snagu za prevazići sve osobne sujete i razmimoilaženja i dogovori se sa HDZ BiH, svojim najvećim oponentom, po ključnim pitanjima za Hrvate, jer to ide u skladu sa idealima stranke. Što se događa? Opet ofanziva na HDZ1990! Ne valja sada ni to. Oprostite, ne znam ja tko je tu dezorijentiran.

Koji je to orijentir kojeg Vi vidite, prema kojem bi trebala ići i stranka?

Kako sam već objasnio u prethodnom pitanju, dovoljno je poštivati ideale, misiju i Statut stranke i izići ćemo iz ovog minskog polja koje nam postavljaju mediji i ljudi koji traže nekakve osvete za povrijeđene sujete putem medija.

Oni koji satirično komentiraju HDZ BiH, kažu da je to danas zahvaljujući srpskim znanstvenim krugovima, «najpametnija» stranka. Jesu li njihovi novokomponirani doktori politike u službi Hrvatskog naroda u BiH?

HDZ BiH, kakav god da je, ima legitimitet koji im je na prošlim izborima uvelike dao hrvatski narod u BiH, makar onaj koji je izišao na izbore glasovati. To se mora poštivati i HDZ BiH se u tom smjeru mora podržati dok god ide u skladu sa interesima naroda. Čim iziđu iz kolosijeka, mora ih se kritizirati.

Vi ste u stranci koju smatrate politički zrelijom, ali HDZ BiH je pobijedio na izborima. To je dokaz da su bolja stranka, da bolje rade ili da bolje lažu, ili je sasvim nešto četvrto?

Bolje lažu? Kad bih na to odgovorio značilo bi da i mi lažemo, samo oni to bolje umotaju. HDZ BiH je dobio izbore jer znaju bolje igrati izborne igre. HDZ1990 je, općenito gledano, pogriješio u kreiranju i komuniciranju predizborne kampanje, na što sam ja upozoravao još početkom godine. Umjesto da se nudi konkretan program, kampanja je bila utemeljena na način upiranja prstom u drugoga. Na taj način si mogao dobiti izbore 2006., ali to isto provoditi 2010., osobito nakon što si proveo oko 4 godine u stanju veće ili manje hibernacije na vlasti, na svim razinama. Ljudima nije bilo potrebno nuditi revoluciju, nego evoluciju. Kako ćeš ljudima nuditi revoluciju, ako si ti bio vlast ?!

Jeste li Vi «izolirani otok» u HDZ1990?

Ne vjerujem, ipak to upitajte i nekoga drugog.

Prije nekoliko mjeseci kritizirali ste ustavne promjene u Hrvatskoj, pa je iz Zagreba stigla «depeša» da Vas se izbaci iz stranke. Tko je ta «hrabra i pametna» osoba bila? Za kaj je to tražila?

Ne znam, tko je to bio, znam samo da je netko iz Zagreba zvao da sklonim jedan tekst sa web stranice GO HDZ 1990 u kojem sam kritizirao krajnje neartikuliranu reakciju na ustavne reforme, ograničenje prava glasovanja i dvojnog prebivališta, u RH od strane čelnika hrvatskoga naroda u BiH. Jednostavno sam postavio pitanje zašto bi se mi morali ikome ulagivati i mijenjati mišljenja, pogotovo ako smo u pravu?! Na kraju, tekst nije bio skinut, kao što ni ja nisam izbačen iz stranke. Pravo glasovanja na izborima se ne može ograničiti, u biti, kao što se ne može ograničiti nikakvo pravo, Pravo ili imaš ili nemaš. Jednako tako neartikulirana je reakcija vezana za dvojno prebivalište. Stvar je u tome što se ne zna je li važnije uhljebiti gospodu Radu Bošnjaka, Ivu Andrića-Lužanjskog, Dragana Vukića i Ivana Bagarića, ili su važniji interesi hrvatskih državljana koji žive s ovu stranu Vinjana.

Kritizirali ste i OHR, pa su vam neki iz stranke htjeli dati po prstima, jer ne vodite računa o «višim interesima»?

To se dogodilo na dan zatvaranja ureda OHR-a u Mostaru, kada su se redale žalopojke i ulagivački govori što od strane Valentina Inzka, što od strane naših čelnika. Govorilo se o radu nekakvog ureda u Mostaru za kojeg 99% Mostaraca uopće nije znalo da postoji. To je bio samo još jedan u nizu dokaza da je OHR u BiH postao svrha samome sebi. Mi u BiH smo postali ovisnici o uredu OHR-a koji nam, eto pomaže, i za to što nam pomaže biva više nego masno plaćen. Visoki Predstavnik ima veću plaću od Baracka Obame: 24422 eura plus doprinosi, a Barack Obama prima 22371 eura.

Hrvatima u BiH ured Visokog predstavnika je donio samo nered, počevši od Statuta grada Mostara, Petrichevih amandmana, pa do Hercegovačke banke. Jednostavno sam bio Inzku postavio retoričko pitanje: zašto u Austriji, prigodom afere Hypo, policijski transporteri i SWAT timovi nisu ušli nasilno u banku i otuđili sav novac štedišama? Razina i priroda ilegalnih radnji je tamo bila mnogo veća nego svojedobno u Hercegovačkoj banci, gdje je nasilno, običnim građanima, uništeno na desetke milijuna KM životnih ušteđevina. Čiji je interes bio da se ugasi ta banka? Je li naš? Jeli nam dat ikad odgovor zašto građani ne mogu raspolagati svojim ušteđevinama?

 

Hoće li se HDZ1990 ujediniti i stopiti s HDZ BiH i korumpiranom politikom Dragana Čovića, ili će velika sebičnost, politički mazohizam i politički strah vrha stranke, nadjačati neka unutarstranačka sila, koju javnost ne vidi?

Je li politički strah oduprijeti se i ne prihvatiti kukavičje jaje umotano u zlatni celofan od strane SDP-a? U političkoj konstelaciji u kojoj vlada beskrupulozna borba za vlast i poziciju, politički vrh HDZ-a1990 je odbio sve ponude SDP-a za zauzimanje vlasti na svim razinama. Ja Vas pitam, da li bi HDZ BiH imao hrabrosti to uraditi da su bili u istoj poziciji? Jednako tako mnogi, pa i Vi, sporazum sa HDZ BiH smatraju mazohizmom. Dakle u vremenu kada se od hrvatskog naroda u BiH želi napraviti manjina, kada smo predmetom neviđene medijske i političke agresije, kada zdrav razum i instinkt opstanka nalaže homogenizaciju i dogovor, uspjelo se pronaći dogovor po ključnim pitanjima za Hrvate u BiH. To ja zovem političkom zrelošću, a ne mazohizmom. Da smo kojim slučajem postupili na taj način kada sam ja to govorio, a to je još početkom godine kada sam govorio da se sjedne za sto i nađe dogovor po ključnim pitanjima, sigurno izborni rezultat HDZ1990 ne bi bio porazan kakav jeste. S druge strane, dogovor sa HDZ BiH ne znači da ćemo ikada prihvatiti njihove igre na terenu gdje se sve gleda kroz prizmu stranačke iskaznice. Nikada nećemo pristati na korupciju, netransparentno trošenje javnog novca, nerevidiranje privatizacije Sokola, ne traženju istrage o sudbini novca nestalog iz Hercegovina osiguranja i drugih tvrtki koje su uništene, a othranjivale su na tisuće obitelji, nećemo prihvatiti zapošljavanja po partijskim, kumovskim i rodbinskim linijama itd. Dogovor po ključnim pitanjima je bio jedina opcija u ovom trenutku, ali to ne znači političko prostituiranje u vidu ujedinjenja sa HDZ BiH.

Vi ste bili protiv koaliranja s HSP BiH u predizborno vrijeme. Govorili ste da to neće donijeti izborni rezultat i bili u pravu. Kako sada to komentirate? Je li Devedesetka izdala HSP BiH?

Koaliciju HDZ1990 - HSP BiH sam nazvao „Koalicija sa figom u džepu", još dok se raspravljalo o njenom potpisivanju. Zašto? Kakva je iskrenost koalicije u kojoj si danas umjetno inscenirao prosvjede ispred središnjice, u kojima i ti sudjeluješ, a sutradan ćeš u tim istim prostorijama potpisati koalicijski sporazum? Ekipa iz HSP-a je svoj politički kredibilitet izgradila blaćenjem "šejtana" iz HDZ-a BiH, a svoj autoritet izgradila potkopavanjem HDZ1990.

Druga strana koalicije, HDZ1990, po tko zna koji put u svojoj kratkoj povijesti političkog djelovanja ishitreno potpisuje sporazume, koalicije i sl., bez ikakve alternative, plana B, koji bi se aplicirao u slučaju da koalicijski partner jednostrano krene djelovati nakon izbora. Na pitanje „izdaje" koalicijskog dogovora, samo kronološki pogledajte i poredajte datume dogovora kluba zastupnika u Federalnom parlamentu izmeđ HSP-a i DNZ-a s datumom prve kave Ljubića sa Čovićem. Klub zastupnika HSP-a i DNZ-a se dogodio mnogo prije nego su Čović i Ljubić naručili prvu kavu, a kamoli potpisali Sporazum.

Zbog svega toga, jeste li Vi ludo hrabri ili ste politički irealna osoba?

Ne znam, pitajte to nekog drugoga.

Pa što će se, po Vama, dogoditi s HDZ1990?

Dvije su opcije. Regeneracija stranke na osnovu rezultata na izborima. Tko god se nije iskazao i nije postigao zadovoljavajući rezultat, trebao bi biti predmetom ispitivanja odgovornosti i trebao bi ponuditi unutarstranački mandat na raspolaganje. Ukoliko se želi dugoročnost stranke, onda je ovaj korak neophodan. Druga opcija je održavanje ovoga trenutnog statusa quo u kojem je veliko pitanje koliko se ide u smjeru boljitka stranke u cilju borbe za hrvatske nacionalne interese, a koliko u smjeru potpore onima kojima ta borba služi samo kao paravan.

Za Mostar kažu da je najveća hrvatska sredina korumpiranog hrvatstva! Kažu da je najbitnije se peti po hijerarhijskoj ljestvici HDZ-a BiH i uvlačiti se pod skute Dragana Čovića. Istina ili laž?

Ne mogu se složiti s tim. Sve ovisi koji su čovjeku interesi u životu. Recite mi u kojoj to zemlji u tzv. razvijenoj Europi nema korupcije, u kojoj se to zemlji unapređenja i rast na poslovnoj hijerarhiji ne dobivaju po podobnosti ili na dogovorima po kavanama i restoranima, kako to Krleža opisuje u „Na rubu pameti". Jednako tako krajnje je licemjerno utjelovljavati sve nedaće ovoga naroda u osobi Dragana Čovića. Nama kao narodu uvijek treba netko prema kome ćemo osjećati fascinaciju, svojevrstan kult ličnosti, poput druga Tite, te nam isto tako treba „unutarnji ili vanjski neprijatelj" prema kojem trebamo liječiti osobne i ine frustracije. Osobno sam protiv toga. Tko sam ja i itko od nas da sudi drugoga. Suditi postupke, to je druga stvar, ali postavljam pitanje tko će to prvi iz hrvatskog političkog establishmanta imati hrabrosti i prvi baciti kamen. Evo nekolicina je pokušala prigodom ovih prošlih izbora, pa su izgubili izbore. Mi jednostavno moramo nuditi konkretne projekte i rješenja i ukoliko netko stane na put iz razloga što se uvjetuje da sve to ide u skladu sa uskostranačkim interesima pojedinaca, onda to javno treba reći, bez poštede.

Koliko su Hrvati u Mostaru ugroženi?

Zašto su u Mostaru Hrvati ugroženi?! Po čemu to? Tko ima najbolje kuće? Tko vozi najbolja auta? Tko sustavno uništava južnu zonu? Tko je istovario tone i tone neselektivnog otpada u Rodoču i Jasenici? Tko je poremetio sliv podzemnih voda na Mostarskom blatu pa se cijela naselja nalaze pod vodom? Tko uvlači politiku u školstvo i kulturu? Tko opstruira kulturu u Gradu? Hoću stati ili nastaviti niz? Jesu li možda to Bošnjaci uradili ili Srbi? U Mostaru je ugrožen čovjek. U Mostaru je ugrožen Mostarac!
Ako ćemo govoriti o nekoj ugroženosti Hrvata u Mostaru, onda se mora spomenuti Statut Grada, koji je opet plod latentnosti i razjedinjenosti hrvatskog političkog vodstva.

Koliko je korupcija u našoj sredini uzela maha? U gradu kažu da sve pod kontrolom drži baš Dragan Čović, od graditeljstva, bolnice, EPHZHB, Aluminija, Hercegovina i drugih osiguranja, javnih poduzeća, HT Mostar itd.

Ne samo to, Dragan Čović je kriv što mi se kćerkica nedavno razboljela, što mi auto nije htjelo na hladnoći upaliti, što mi prodavačica uze 10 pfeninga u pekari jučer, a ja k'o budala izišao, jednostavno Dragan Čović je kriv za sve i, kako reče pokojni Dino, bit će kriv dok je živ. Istina je da je kod ovih tvrtki partijska iskaznica ona dodatna i presudna vrijednost kada se dogovaraju poslovi i kada treba rasti na unutarnjim hijerarhijama. Međutim, to je rezultat bolesti cjelokupnog sustava u kojem je Dragan Čović samo pijun i njegova paradigma. Mnogo je licemjerstva kod nas. Svi će iza leđa govoriti o korupciji, a kada treba izaći naprijed i otvoreno krenuti u borbu, najednom nastaje muk. Nedavno smo ispred GO Mostar slali jedno priopćenje za javnost gdje smo iznijeli dokaze i objavu kako EPHZHB ljudima naplaćuje struju skuplje nego treba i kako obeštećuju ponajviše malo i srednje poduzetništvo, rezultat čega su milijunski iznosi koji se negdje gube. Mislite da je itko to objavio? Sustav je bolestan i svatko jednostavno mora krenuti od sebe i u svome privatnom životu treba se othrvati korupciji. Ja neću dati novac za neku uslugu koja je besplatna. Ako se to od mene traži, ja odbijem i kažem to nekome drugome ili javno. Ako u svojoj privatnosti ne krenemo se boriti protiv korupcije, kako ćemo na višim razinama to uraditi? To je najbolji način borbe protiv kategorija koje predstavlja Dragan Čović i to je najbolji način zatvaranja puta postanku nekih budućih Dragana Čovića.

Nakon dvadeset godina od raspada Jugoslavije govori se o hrvatskim nacionalnim porazima u BiH, a ne pobjedama. Koliko je HDZ BiH naštetio Hrvatima i hrvatskim interesima u BiH?

Pod HDZ BiH vjerojatno mislite na oba HDZ-a. Ovo pitanje zahtjeva opsežnu analizu, jer nije samo odgovornost hrvatskih političara iz BiH za trenutno stanje, nego je tu i odgovornost političkog Zagreba. Lako je nama danas sa ove vremenske distance biti generalima poslije bitke. Ne želim amnestirati ikoga njegove odgovornosti, nego jednostavno, hajdemo se okrenuti budućnosti. Povucimo crtu i hajdemo dalje.

Što je uzrok da Hrvati u BiH «ovise» o drugima? Zašto se Čović grebe o Srbe? Zašto Ljubić traži jedinstvo na višim razinama? Zašto Jurišić panično ustrajava na platformi komunista?

A zašto bi se razgovore sa Srbima i razgovore sa Bošnjacima nazivalo ovisnošću? Da li bi mi to trebali nametati svoja rješenja na račun drugih naroda u BiH? Mi ovdje živimo u zajednici sa druga dva naroda u BiH i ukoliko želimo dobro BiH i ukoliko želimo tu opstati, moramo naći zajednički jezik.

Što se tiče platforme SDP-a na kojoj inzistira Jurišić, ponoviti ću ono što sam u ranijim prigodama rekao. Ta platforma koju oni nude, uostalom kao i sve tzv. platforme nisu ništa drugo nego šupljaci koji služe za mazanje očiju narodu. Platforma koju je ponudio SDP je samo način pranja ruku od strane njih, kao tobožnji dokaz da, eto, njih ne zanimaju fotelje, nego su oni građanske mesije koje zanima budućnost BiH i na kojima se ta budućnost mora graditi. I dok čekaju druge da dostave svoje platforme, vrijeme provode reketiranjem ljudi i kršenjem Zakona o financiranju stranaka.

Izgleda da nam unuci Jugoslavena ponovno kroje budućnost?

Istina, ali mislim da je to više problem s kojim se suočava današnja Hrvatska. Evo usporedite, je li današnja Hrvatska, koja šutke dopušta da hrvatski branitelji i logoraši bivaju predmetom međunarodnih tjeralica, koja šutke trpi da jedan Šljivančanin biva pušten na slobodu i sl., utjelovljuje Hrvatstvo za koje se ginulo? Presuda Gotovini i presuda hrvatskim generalima uvelike će opečatiti budućnost hrvatskoga naroda, ne samo u Hrvatskoj, nego i u BiH. U bilo kojem slučaju, osim oslobađajuće presude, mi ćemo platiti skupu cijenu i Hrvatstvo će pasti na još jednom ispitu. Ostaje im još samo da narod pokore. E tu će se namučiti! Osobito kod nas u Herceg-Bosni!

Tko je po Vama kriv da se Hrvati nisu mogli othrvati s građanskom politikom novokomponiranih komunista na čelu s Zlatkom Lagumdžijom?

Zašto niste to „građanskom" stavili pod navodnike, jer politika Zlatka Lagumdžije je sve samo ne građanska. Ne želim govoriti o krivici, jer bi to značilo osvrtati se na prošlost. Mi se moramo okrenuti budućnosti. Jedina „krivica" nas Hrvata je što smo najmalobrojniji pa se nad nama trenira demokracija, a mi smo to donedavno šutke podnosili. Mislim da smo se kasno osvijestili i da bi nas razjedinjenost u ovom vremenu mogla skupo koštati, ali bolje kasno se probuditi nego nikada. S toga moramo po ovim pitanjima puno povjerenje dati osovini Čović - Ljubić jer njih je narod odabrao. Možemo o obojici misliti štogod hoćemo, ali oni su trenutno špice našega napada., pa makar šepavi bili. Drago mi je da su SDP i Zlatko Lagumdžija napokon skinuli krinke tobožnjeg „građanstva Bosanaca i Hercegovaca" i medijskim manipulacijama, osobito preko FTV-a, dokazali da su oni samo dio jednog bošnjačkog projekta koji za cilj ima zauzeti sve moguće i dostupne resurse i u vidu Sarajevo centrične BiH napraviti lošu kopiju Beograd centrične Jugoslavije. To je loše ne samo za Hrvate, nego i za bošnjački narod u BiH. Politika koju trenutno vodi SDP kako nanosi štetu Hrvatim, u istoj mjeri je nanosi bošnjačkom narodu koji ne živi u Sarajevu.

Jasno je da ovakva politika ide niz dlaku bošnjačkom interesu, a to je velika građanska BiH. Nakon toliko godina nameće se zaključak da su Hrvati lutali u BiH bez pravog političkog cilja. Što je tome uzrok?

Mislim da je isključivi razlog činjenica da svi hrvatski projekti u BiH, poput HZ HB, HR HB, Hrvatska samouprava, nisu bili rezultat strategije hrvatskoga naroda u BiH, nego reakcija na vanjske čimbenike. Treba li napominjati da su Hrvati uvijek bez plana, nespremni dolazili na pregovore, te prvi i bespogovorno jedini potpisivali Vance - Owenove dogovore, Washingonske sporazume, Daytonski sporazum, Statut grada Mostara...E sad, može se do u nedogled diskutirati tko je za to kriv, kolika je i je li isključiva odgovornost tome diskriminirajuća politika Zagreba prema Hrvatima u BiH, glavno pitanje je kako krenuti naprijed. Nama je potrebna zajednička strategija hrvatskoga naroda, dogovor i zajedništvo po ključnim i strateškim pitanjima za Hrvate u BiH. Kažem često, moramo se prestati međusobno svađati kako i da li sagraditi kuću, hajdemo je zajedno sagraditi, a pa ćemo se svađati oko boje fasade.

Imate li viziju raspleta trenutačne političke, kako kažu, kazališne predstave u BiH?

Da bi se došlo do raspleta trenutačne političke krize, treba imati viziju Bosne i Hercegovine u budućnosti. Viziju BiH kao zajedničke države, u kojoj uistinu ravnopravno žive svi narodi. Ako oni od kojih se očekuje razrješenje problema, političari i Međunarodna zajednica, iskreno žele ostvariti ravnopravnost naroda u BiH, do raspleta može doći isključivo ako bi se uistinu, a ne licemjerno i demagoški, krenulo izbjegavati bilo kakvu majorizaciju bilo koga u BiH. Krenimo od nas. Zalaganje a federalnu jedinicu sa hrvatskom većinom mora podrazumijevati institucionalnu i zakonodavnu jednakost svih naroda koji tu žive. U istoj mjeri i drugi narodi u BiH, na područjima gdje su Hrvati u manjini, ne bi smjeli trenirati demokraciju nad nama. Jednako mora vrijediti za sve narode koji se nađu u manjini na područjima na kojima žive.

Treći entitet je realnost, politička obmana s ciljem dodvoravanja zbog izbornog rezultata ili nasušna potreba Hrvata u krajnje teškoj nacionalnoj poziciji u BiH?

Nakon što je pronađen međustranački konsenzus po ovom pitanju, moralo se prijeći u kreiranje strategije realizacije istoga. Evo nekoliko mjeseci nakon izbora mi slušamo istu retoriku kao i pred izbore: majorizacija, nekonstitutivnost, nelegitimitet člana predsjedništva, itd. Mora se empirijski, a ne demagoški, dokazati opravdanost ovog projekta i na temelju toga napraviti strategiju. Kada vi međunarodnoj zajednici pokažete koliko primjerice tri županije sa hrvatskom većinom sudjeluju u punjenju federalnog proračuna i koliki je povrat tih sredstava u te tri županije; kada pokažete kako realizacija infrastrukturalnih projekata zaobilazi u širokom luku ove tri županije; kada pokažete kako omjer nacionalne zastupljenosti uposlenih u federalnim i javnim službama koji ide na štetu Hrvata; kada dokažete koliko se ulaže u obrazovanje i kulturu s federalnog proračuna u Sarajevo, a koliko recimo u Mostar, retorika protivnika federalne jedinice će se promijeniti jer matematika ne poznaje interpretaciju. Trenutno se službeno Sarajevo ponaša poput Beograda svojedobno u Jugoslaviji.

Možete li to nekako podrobnije objasniti? Da li je Treći entitet samo paravan ili istinska potreba? Vi ste za ili protiv?

Samo jedan u nizu primjera. Recimo, svatko od nas kad registrira auto plaća naknadu za ceste. Uzmite koliko tisuća i tisuća auta se dnevno registrira i pomnožite sa, mislim, 22 KM. Da ne spominjemo kamionske prijevoznike i distributere naftnih derivata koji također te naknade plaćaju u većem iznosu. Je li se itko upitao gdje ide taj novac i gdje se troši? U međuvremenu se grade se zaobilaznice oko Sarajeva, Mostar sanja zaobilaznicu ima više od dvadeset godina. Jednako tako plaćamo naknadu za vodu, elektroprijenos i milijun drugih naknada.

Da li je itko od naših silnih ministara ikada uradio analizu po svim resorima koliko naše županije ulažu u Federaciju, a koliko ona ulaže u naše županije? Eto o tome govorim. Kada vi na taj način nekome prezentirate potrebu za hrvatskom federalnom jedinicom, nitko ne može dati protuargument i zato bi se na tome načinu razmišljanja morala krenuti raditi strategija kreiranja federalne jedinice sa hrvatskom većinom.

Kao mladom čovjeku što je potrebno na hrvatskom političkom polju uraditi? Što je to oko čega hrvatske političke stranke trebaju biti jedinstvene, a u čemu trebaju biti suprotstavljene?

Ne smatram se kompetentnim za kazati što Hrvatima treba, a što ne. Ovo pitanje nalaže jednu opširniju analizu. Smatram i uvijek sam smatrao da bi se morao naći minimum konsenzusa po pitanju hrvatskih nacionalnih interesa, a onda razlike tražiti na izvršnim razinama. Možda bi vrijeme bilo za jednu smjenu generacija na političkoj sceni. Isti likovi se vrte evo skoro dvadeset godina. Čovjek koji je obrazovanje i zrelost stekao u jednopartijskom sustavu poimanja stvari i života uopće teško može ići u korak sa dinamikom suvremenog života. Recimo dobar recept bi bio limitiranje broja bilo kojeg mandata na bilo kojoj javnoj funkciji na dva. Na ovaj način će se odraditi prirodna selekcija i ne bi bilo vječnih političara. Također, trebalo bi zastupničku plaću i doprinose uskladili s prosjekom svih građana, pa bi se velikoj mjeri iskorijenili politički paraziti kojima je politika jedini cilj i smisao života. Isto tako dobar recept bi bio da se ministrima uvede klauzula, koju imaju pojedine zemlje u Europi, da svako ministarstvo iznos koji dobije iz budžeta, mora u mandatu povratiti u vidu generiranja dobiti. Tako bi se izbjegla situacija koju imamo, a to je da naša ministarstva samo troše novac. Da bi bio ministar moraš biti manager u struci. Sramota je da se kreditiramo kod MMF-a i taj novac trošimo na javnu upravu, a ne na investicije.

Da se na istu temu vratimo na hrvatske političke stranke. Hoće li se dva HDZ-a ujediniti?

Neće. Mislim da sam Vam već ranije objasnio zašto. Dogovor po ključnim pitanjima za hrvatski narod je jedina opcija. Plod toga je potpisani Sporazum. Potpisati sporazum ne znači prihvaćanje prljavih igara na terenu, korupcije u svakoj pori društva, vrednovanja ljudi na osnovu partijske i nacionalne pripadnosti, te krajnje licemjernog vođenja i prakticiranja politike. Na to nikada nećemo pristati. Dakle, teren je jedno, a nacionalni interesi su sasvim drugo polje djelovanja. Ja to gledam kao Hajduk i Dinamo. U HNL-u su ljuti suparnici, dok u reprezentaciji nema bijelih i plavih dresova, postoji samo onaj kockasti.

Neki unutarstranački ljudi, osobito u HDZ BiH, smatraju da je to jako potrebno zbog «jedinstva» Hrvata? Intelektualci sa stajališta društvenih odnosa to smatraju pogubnim za Hrvate. Što će se dogoditi?

I ja smatram da je potrebno da Zrinjski ide u Ligu prvaka, ako ništa u ligu UEFA i da bi to doprinijelo više jedinstvu Hrvata nego ujedinjenje dva HDZ-a, pa opet moram se spustiti na zemlju i stvari gledati realno. Nema nikakvog ujedinjenja, mislim da sam bio više nego jasan.

Ima li nakon svega HSP BiH perspektivu?

Iskreno, ne zanima me perspektiva HSP-a, osobito nakon ovako munjevitog ulaska u alijansu sa fundamentalistima. Žao mi je što je starčevićanska ideja u BiH spala na ovako niske grane. Prihvaćati kukavičja jaja iz Sarajeva i ulazak u dogovore bez apsolutno ikakvog legitimiteta je pogubno, ne samo za HSP, nego za cijeli hrvatski narod. Stranka koja je osvojila oko 16 tisuća glasova želi predstavljati jedan narod?! Nadam se da negdje u njihovoj mladeži tinja iskra koja će smoći hrabrosti i vratiti ovu stranku na smjer zdravog razuma. Zamislite situaciju u kojoj bi sve hrvatske stranke zauzele zajednički stav prema unitarističkoj politici Sarajeva. Zamislite snagu jedne takve poruke i drugim narodima u BiH i međunarodnoj zajednici i svijetu. Nije još kasno za to.

Kako gledate na stanje medijskih sloboda među Hrvatima u BiH? Urednik ste jednog satiričnog portala, čiji se prilozi objavljuju na svim drugim medijima. Je li teško i opasno biti kritičan?

Nimalo nije teško biti kritičan jer, hvala Bogu, imamo nepresušan izbor materijala za pisanje. Po pitanju web portala, mislim da smo avangarda ne u državi, nego u Europi i svijetu. Recite mi u kojoj to zemlji običan narod prati portale, komentira i piše u omjeru u kojem to radi naš narod. Jednako tako, ovi portali su potaknuli informatičko opismenjavanje kod običnog naroda. Što se tiče opasnosti od istog, jednako tako mislim da je to fiktivan pojam. Kod nas čovjek može napisati što hoće i opet ostati živ.

Fali li Vam Hercegovačka televizija, odnosno televizija na hrvatskom jeziku?

Hercegovačka TV kao utjelovljenje onog programa koji je proizvođen na vrhu Mostarke mi ne nedostaje i ne znam da li ikome nedostaje. Međutim, kao institucija, normalno je da jedna objektivna i neovisna televizija na hrvatskome jeziku nedostaje hrvatskome narodu u BiH. Nadam se da će se jednoga dana povući pitanje odgovornosti svih onih koji su doveli do uništenja Hercegovačke tv, tkogod oni bili. To se mora uraditi „vis a vis" djelatnika te kuće koji evo mjesecima ne dobivaju plaću, ne uplaćuju im se doprinosi i krše im se osnovna ljudska prava. Krivo mi je što smo svojedobno mi iz GO Mostar nudili projekt revitalizacije te medijske kuće, što financijski, što programski, ali nije bilo volje ni s jedne strane da se to prihvati i revitalizira ta kuća. Ne mogu se oteti dojmu da se opstruiranje njenog rada ne radi slučajno. Velika je sramota što nemamo svoga tv medija, jer narod bez objektivnog i neovisnog medija je gluh i slijep. Vidite kakva beskrupulozna kampanja se vodi od strane Federalne TV protiv bilo koga tko razmišlja drugačije od SDP-a. Pogubno je da mi nemamo svoga medija na kojem bi mogli iznijeti svoju stranu. Za to će netko morati odgovarati. Mi što prije moramo raditi na kreiranju našeg TV medija. Za to treba samo dobra volja. Mislim da bi i Hrvatska podržala preko onih svojih projekata za BiH, te umjesto za opanke i tambure, kanalizirala svoju financijsku pomoć usmjerivši ka jednom projektu koji bi dugoročno mogao koristiti našem narodu u BiH, uz dužno poštovanje onima koji poštuju narodske običaje i vade ih iz zaborava.

Je li mostarsko sveučilište tvornica lažnih diploma, a time i zvanja bez studijskog pokrića?

Govoriti da je mostarsko Sveučilište tvornica lažnih diploma je vrijeđanje ogromne većine studenata koji tamo studiraju i na pošten način stječu visoko obrazovanje. Ne može se njih stigmatizirati radi određene skupine partijski podobnih pojedinaca koji su diplome dobili praktično preko noći na pojedinim fakultetima. Eventualno se može govoriti o tvornici klonova, osobito kada se radi o dijelu sveučilišta kojeg pokrivaju fakulteti iz domena društvenih znanosti. Ti fakulteti bi trebali generirati intelektualce i javne opinion makere, ja se teško mogu dosjetiti nekog imena koje se etabliralo u javnosti, a svoju naobrazbu je steklo na mostarskom sveučilištu.

Kako Vas osobno poznajem, znam da se u politiku niste uključili zbog osobnog lošeg interesa. Što je vaš cilj i što želite poručiti svojim političkim djelovanjem?

Cilj mi je pokrenuti promjene za dobrobit svoga naroda. Cilj mi je primjerom ponukati još mlađih ljudi da se angažiraju na dobrobit svih, bez obzira na koji način i u kojem političkom opredjeljenju se aktivirali. Politika i društvo su prostor koji ne može ostati prazan. Tako, ako se ne motivira pametne i neopterećene ljude na angažman, na njihovo mjesto će doći netko kome tu nije mjesto. Ako ništa drugo, neka se angažiraju da zajedno zagorčavamo život foteljašima i partijskim aparatčicima.

Mislite li da će Vam ovaj intervju s direktnim pitanjima zasmetati u daljem političkom radu?

Ne vidim zašto bi mi zasmetalo.

Što onda poručujete svojim kritičarima?

Kada donesu svoju platformu, onda ćemo razgovarati! Što poručiti drugo nego da se i oni angažiraju, neka se čuje i njihova, ali ne skriveno iza nickova po komentarima na portalima, nego u realnosti.

Slavene, nemam za Vas više pitanja! Je li Vam zbog toga žao?

Nije mi žao, dapače, ne znam hoće li itko imati strpljenja pročitati do kraja ovaj maraton!

Razgovarala: Vera Soldo, Republika

dnevnik.ba