Marš, kući – poziv na čišćenje

Piše: Fra Mario Knezović/fratar.net

U vrijeme prosvjeda na ulicama gradova u BiH službeno sam boravio u Londonu i zato nemam dovoljno pravih podataka za komentirati to stanje. No, Jasmila je, poput brojnih koji su u posljednjemu ratu ratovali iz Münchena, uzela sebi za pravo da iz pozicije odsutnosti „soli" pamet.

Jasmila je podržavala pobunjenike i prosvjednike iz konfornoga Berlinskoga okruženja gdje je otišla po još jednu porciju slave koju joj, eto i to saznasmo, obilato plaća država Hrvatska. Ona je uspjela biti toliko nepristojna da je uzviknula predsjedniku Hrvatske vlade Zoranu Milanoviću: „Marš, kući! Ovaj „marš" je meni manje važan od ovoga „kući". Što to si Jasmila umišlja da je BiH njezina djedovina, ili bolje rečeno babovina, u kojoj su drugi nepoželjni stranci?

Ovim pozivom Milanoviću da bježi kući Jasmila je nesvjesno artikulirala pritajeni stav mnogih članova bošnjačke elite koji bi najradije od ove napaćene zemlje načinili svoj jednonacionalni pašaluk. Ona i slični njoj uzela si je za pravo da se ponaša kao gazdarica. Dobro je da je ovo čula javnost u Zagrebu i šire od toga jer će tek sada bar malo bolje shvatiti kako je nama živjeti u ozračju svakodnevne zvučne kulise „Marš, kući".Ovaj poklič je puno strašniji od mnogih drugih koji se uzvikuju i o kojima se piše. Ovo je poklič s mentalitetom etničkoga čišćenja ma koliko to oštro zvučalo. U BiH često dolazi i Turski predsjednik vlade i njihovi predstavnici. Neka dolaze i neka se dobro kod nas osjećaju. Ali čekam da Jasmila i njima kaže: „Marš, kući! Pitam se bi li Jasmila, koju Hrvatska izdašno financira milijunima kuna, takvo što uzviknula Angeli Merkl i mirno spavala u Berlinu pokušavajući i tamo tražiti dotacije za svoja filmska ostvarenja? Eto, konačno je Zoran Milanović, čiji potez dolaska u Mostar ima čak i moju pohvalu, saznao da mnogi smatraju da Hrvatima Bosna i Hercegovina nije kuća. Ovakvi kao Jasmila nas smatraju podstanarima. I što joj više iritira ponovno će nas ovakvi pitati za koga ćemo navijati u Brazilu. Navijat ću za Hrvatsku, a neću se radovati neuspjehu BiH. Tako će biti dokle god imamo prikrivene Jasmile koje snimaju filmove o međunacionalnim ljubavima, a šire jezik mržnje! U BiH nitko ne smije doživjeti riječi koje je čuo legitimni hrvatski predstavnik. Ne smije ih čuti ni turski, ni srpski, ni talibanski niti bilo koji drugi čovjek koji nam dolazi kao goste. Nećemo takvima čak trebati govoriti kako je „svakoga gosta tri dana dosta" jer malo je onih koji žele u ovoj zemlji, dok je ovako podijeljena, ranjena i nacionalističkom mržnjom zadojena, ostati na dugo. Uz sve ovo svakako mora zabrinuti da se kod nas ove demostracije pretvaraju u (demon)stracije! Iznosim ono što je napisalo Vijeće za pravdu, mir i skrb za sve stvoreno hercegovačkih franjevaca: „Neka nam svima dobri i milostivi Bog, po zagovoru sv. Franje Asiškoga, koji je slavio Boga sa svim njegovim stvorenjima, iz ljubavi prema Bogu ljubio svakoga čovjeka i širio Božji mir, udijeli svjetlo razumu i potakne srca na istinsku pravdu, mir i solidarnost jednih prema drugima, bilo to zgodno ili nezgodno". Mir i dobro!