Lagumdžijino arbitriranje i duh BiH

Dok god se to u potpunosti ne prihvati imat ćemo situaciju kakvu imamo danas - blokade na svakom koraku, ekonomija trpi zbog nerješenih političkih i nacionalnih pitanja, a međunacionalne tenzije osjetnije su nego ikad u ovom stoljeću.

piše: Jurica Gudelj I sutra.ba

BiH je i po slovu, ali i po duhu Ustava zemlja sastavljena od tri naroda koji su nositelji njenoga suvereniteta. Ukoliko suverenitet bilo kojeg naroda bude doveden u pitanje onda je narušen i suverenitet cijele BiH.

Tako uporno odbijanje SDP-a Zlatka Lagumdžije da prihvati rezultate izbora, a time i na izborima iskazanu volju hrvatskoga naroda, dovodi u pitanje i sami duh naše zemlje. Nije važno tko je koje nacionalnosti kada je jednom već izabran na bilo koju političku dužnost, nego je važno tko je koga izabrao.

Gradeći vlast preko ignoriranja izborne volje Hrvata, SDP je započeo jako opasnu igru sa sudbinom naše zemlje. Naime, čak i ako se u Federaciji BiH formira vlast kakvu želi SDP, dakle, bez dva HDZ-a, ništa se značajno neće promijeniti. Samo ćemo stagnirati četiri godine, a potom ćemo na sljedećim izborima ponovno, figurativno rečeno, zaratiti.

Pri tom ne želimo kazati kako su dva HDZ-a stranke koje imaju kapacitet povesti BiH u Europu, nego da ''hrvatsko pitanje'' neće nestati ako SDP, SDA, HSP i Lijanovići formiraju vlast u Federaciji.

Naprotiv, postat će jače problematizirano nego ikada. Hrvatske političke stranke će morati početi djelovati vaninstitucionalno, a to rijetko kada iznjedri pozitivan ishod. Uostalom, SDP, kao stranka koja se predstavlja kao stranka svih naroda i građana u BiH, bi morala povesti računa i o na izborima legitimno iskazanim željama jednog od tih naroda, u ovom slučaju Hrvata.

Također, nakon jučerašnjeg sastanka parlamentarnih stranaka u BiH postalo je jasno kako trenutno samo SDP, HSP i NS Radom za boljitak ne žele ozbiljno i partnerski sjesti za stol s liderima stranaka iz Republike Srpske i onima koje sjedište imaju u Mostaru.

Pravdajući se kako želi ''programsku a ne matematičku'' koaliciju, Zlatko Lagumdžija zatvara vrata bilo kakvoj mogućnosti dolaska do dogovora legitimnih političkih predstavnika triju naroda. Također, potencirajući priču o tome tko je kakav Hrvat, te o tome kako ima ''pravih Hrvata i izvan HDZ-a'' Lagumdžija zamagljuje pravo stanje stvari.

Ne radi se o tome tko je bolji ili lošiji Hrvat, niti se ovdje broje krvna zrnca bilo komu. Takva argumentacija jednostavno nije točna. Naime, riječ o distinkciji između pripadnika i predstavnika naroda. Hrvati su za svoje političke predstavnike velikom većinom glasova izabrali političare iz dva HDZ-a, ma što netko, uključujući i autora ovih redaka, mislio o njima.

Hrvati u BiH nisu izabrali Željka Komšića za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, i to je valjda sada svakomu kristalno jasno. Nisu izabrali ni SDP da ih predstavlja u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, kao što ni HSP i NS Radom za boljitak nemaju legitimitet predstavljati Hrvate u vlasti jer jednostavno nisu dobili dovoljan broj glasova hrvatskoga biračkog tijela.

U duhu BiH bi trebalo biti da nitko nikomu ne osporava njegova legitimna prava, bilo da se radi o kolektivinim ili individualnim pravima. Tako ni SDP ne bi smio Hrvatima osporavati legitimno izraženu želju da ih dva HDZ-a predstavljaju u vlasti.

Ukoliko je hrvatski narod pogriješio svojim izborom, onda se mora i nositi s posljedicama takvog odabira, no SDP ni u kojem slučaju ne smije arbitrirati tko je dobro a tko loše birao.

U našoj se zemlji napokon moraju početi uvažavati činjenice. Gledanje na svijet kroz ideologijom obojene prizme nas je i dovelo do današnje situacije.