KREŠIMIR TABAK Živim s idejom da HBŽ bude mjesto na kojem ljudi mogu normalno živjeti, a ne tek preživljavati

Krešimir Tabak
hercegovina.info

Krešimir Tabak iz Tomislavgrada je jedan od utemeljitelja Udruge Hrvatska zvona i zastupnik u Skupštini Hercegbosanske županije.

Kao viši asistent predaje kolegije iz praktične filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

U razgovoru za hercegovina.info Tabak govori o osnivanju Udruge Hrvatska zvona, mladima kao pokretačima društvenih pojava, iseljavanju stanovništva i neslaganjima na hrvatskoj političkoj sceni.

Jedan ste od utemeljitelja Hrvatskih zvona. Po čemu se ova Udruga razlikuje od drugih sličnog karaktera i na čiji ste se poziv odlučili krenuti s ovom pričom?

Udruga Hrvatska zvona utemeljena je na ideji očuvanja hrvatskog kulturnog i političkog identiteta te promicanju demokršćanskih vrijednosti. Svjesni činjenice da živimo u dobu neupamćena relativizma skupina domoljuba i prijatelja odlučila se za organiziran vid djelovanja. U udruzi je naglasak na mladim ljudima koji su ujedno i nositelji priče, a seniori svojim iskustvom podržavaju naše aktivnosti.

Kao viši asistent predajete kolegije iz praktične filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Jesu li mladi danas svjesni svoje uloge u društvu i kako svojom reakcijom mogu utjecati na promjene u okruženju u kojem žive?

Na brojnim primjerima svjetske i domaće povijesti možemo vidjeti kako su mladi ljudi imali veliku ulogu u kreiranju društvene scene. Dovoljno se prisjetiti braće Radić, koji su kao golobradi mladići najprije bili trn u oku Austro-Ugarskoj totalitarnoj vladavini, a nešto kasnije postali politički čimbenik u Kraljevini Jugoslaviji. Nama danas nedostaju takvi karakteri. Jedan je od razloga što se suvremena kvazidemokracija uspješno pobrinula da mladi ljudi ne budu aktivni sudionici nego pasivni promatrači društvenih događanja. Kada studirate humanističke i društvene znanosti, lakše dobijete uvid kako postoji život s onu stranu konformizma. Kod solidnog broja mladih primijetim spremnost da na osnovi tog uvida organiziraju vlastiti život.

Kao nezavisni kandidat na listi HRS-a izabrani ste na izborima 2018. godine za zastupnika u Skupštini HBŽ-a. Kako ste zadovoljni radom Skupštine u proteklom razdoblju i suradnjom s kolegama zastupnicima?

U radu Skupštine Hercegbosanske županije mogu se primijetiti gotovo sve unutarnje boljke Hrvata u BiH. U predizbornoj kampanji sve pršti od hrvatskog zajedništva, a kad prođu izbori, na površinu isplivaju taština i pohlepa. Kad bi na mjestu tih dvaju velikih poroka bilo malo razboritosti, onda bi devetnaest Hrvata, koliko nas ima u Skupštini odmah nakon izbora formiralo vladu u kojoj bi bili najčestitiji i najstručniji ljudi. Stvarnost je, nažalost, potpuno drugačija i mi danas u Skupštini HBŽ-a nemamo ni suglasnost unutar najjače hrvatske stranke. Kao rezultat tog nezrelog ponašanja imamo situaciju da ni godinu i pol nakon izbora nemamo vladu. Glede mojeg osobnog djelovanja, zajedno sa svojom ekipom čvrsto stojim uz sve stavove koje smo iznijeli prije izbora, što smo pokazali u brojnim situacijama.

Goruća tema na sjednicama Skupštine bile su i Šume Hercegbosanske županije. Vi ste glasovali za smjenu vodstva ovog poduzeća i upozoravali na nezakonito djelovanje. Što je ono što 'upada u oči' prilikom pregleda izvještaja o radu gospodarskog subjekta koji zapošljava oko tisuću ljudi?

Bivša uprava ŠGD-a po mnogočemu je pokazala kako je zaslužila smjenu. Sama činjenica da tri godine nisu dostavili izvješća o poslovanju bila je znak za sumnju. Izvješća su pokazala kako se najvrednije poduzeće u županiji vodi bez jasne strategije i dugoročne vizije. Oko 200 nezakonitih zapošljavanja, klijentelistički pristup u imenovanju članova upravljačkih tijela, način knjiženja novčanih stavki i netransparentan otpis imovine samo su neki od problema koji se mogu iščitati iz Izvješća, a da smo pravna država, to bi bilo dovoljno da pojedinci odgovaraju za ono što su učinili.

Koji su Vaši politički ciljevi i kakvu politiku želite voditi na ovim prostorima?

Živim s idejom da HBŽ bude mjesto na kojem ljudi mogu normalno živjeti, a ne tek preživljavati. Na tom planu politika može mnogo učiniti. Temeljna je stvar da na rukovodećim mjestima budu čestiti ljudi koji su dorasli zadatku i koji će vlastitim znanjem i trudom napraviti rezultat. Sve odluke trebaju se donositi u nadležnim institucijama i ono najvažnije, moraju postojati sankcije za društveno štetno djelovanje. Ako ne budemo djelovali u skladu s tim mjerama, bojim se da će nazadovanje biti nezaustavljivo.

Pišete doktorski rad. Koja je tema rada i kada možemo očekivati obranu?

Već duže vrijeme radim na temi filozofsko-političkog predznaka. Istražujem mogućnosti humanističkih nastojanja u distopijskoj atmosferi, ili jednostavnije rečeno tragam za odgovorom na pitanje kako sačuvati ljudskost u nečovječnim uvjetima. Obrana će vjerojatno biti prije promjene izbornog zakona u BiH, iako bih volio da bude drugačije.

Hercegbosanska županija, iz koje dolazite suočava se s velikim iseljavanjem stanovništva. Odlaze mladi i sposobni ljudi u potrazi za sredinom koja će im omogućiti bolje uvjete za život. Kako zaustaviti trend iseljavanja u jednom od najljepših krajeva Bosne i Hercegovine?

Svi su pokazatelji nažalost poražavajući. Iz godine u godinu imamo sve manje rođenih, a sve više umrlih. Zbog odlaska mladih obitelji u školama je sve manje djece. Svakodnevno se družeći s žiteljima svoje županije uviđam da gotovo nitko ne teži raskoši. Ljudi samo žele raditi i pristojno živjeti od svoga rada. Stoga se kao izazov nameće stvaranje uvjeta za poslovna ulaganja u našu županiju. Dosadašnja politika tu je zakazala. U javnim institucijama kriterija za zapošljavanje gotovo nema, u većini privatnih firmi ljudi su prijavljeni na minimalac, što im onemogućuje kreditno zaduženje i ukupnu situaciju čini nepodnošljivom. Kad bi se ti uvjeti promijenili, manje bi ljudi razmišljalo o odlasku, a brojni bi se i vratili.

Pored svih obveza imate li vremena za sebe, neke hobije, čime se u slobodno vrijeme bavi Krešimir Tabak?

Jedno od osnovnih uvjerenja koje prožima moj život je ideja da su ljudi najveće bogatstvo. U skladu s tim, baterije punim družeći se s dobrim ljudima i sudjelujući u lijepim aktivnostima. Projekti u udruzi uvijek djeluju motivirajuće, a u posljednje vrijeme trail staze i cestovne utrke predstavljaju poseban izazov.