Kakve još zamke krije SDP-ov dokument: Platforma kao politički dribling

Taj dokument čiji je potpuni naziv „Osnove za formiranje vlasti u Federaciji BiH i platforma zajedničkog nastupa u institucijama BiH u mandatnom periodu 2010.-2014.", doživio je pljesak sarajevske političko-medijske javnosti ali istodobno su ga odbacile vodeće hrvatske stranke -HDZ BiH i HDZ 1990. i najjače srpske stranke - SNSD i SDS.

Piše: Pejo Gašparević

Gledajući u cjelini, ovu se platformu može smatrati mješavinom solidnih principa, manjkavih mehanizama za realizaciju tih principa, te mjestimično posve nepreciznih formulacija. Zauzimanje za „institucionalnu jednakopravnost" konstitutivnih naroda i Ostalih na cijeloj teritoriji BiH jeste princip koji ne zaslužuje prigovor.

No, pažljivijim sagledavanjem cjeline platforme može se uočiti da je promoviranje „institucionalne jednakopravnosti" u sudaru sa nedostatkom mehanizama kojima bi ta jednakopravnost bila i praktično zajamčena. Takvu ocjenu pokušat ću dobronamjerno ilustrirati. U dijelu platforme u kojem se govori o političkim i ekonomskim prioritetima stoji ključna rečenica:

„Posebnim dokumentom će biti detaljno definiran način participiranja stranaka potpisinica, kao i raspodjela konkretnih pozicija, a u skladu s izbornim rezultatima i odgovarajućim etničkim kvotama". Na prvi pogled ova rečenica zvuči primamljivo, ali pokušajmo je prevesti na teren praktične realizacije. Kaže se da će način participiranja stranaka potpisnica, kao i raspodjela konkretnih pozicija biti „u skladu s izbornim rezultatima i odgovarajućim etničkim kvotama". E, u tom grmu i leži zec. Znači li to da je odredba „u skladu s izbornim rezultatima" već izmjerila „snagu" HSP-a i Narodne stranke Radom za boljitak koje su dobile manjinsku glasačku potporu u hrvatskom biračkom tijelu, i „u skladu" s tim ih pozicionirala u novoj vlasti.

Na tu nejasnu, ali rizičnu odredbu dodaje se formulacija o „odgovarajućim etničkim kvotama". Ali, koje su to „odgovarajuće" etničke kvote, tko njih i po kakvim kriterijima određuje i tko o njima odlučuje? Ništa od toga se ne zna, te se otvaraju vrata sumnjama u mogućnost manipuliranja i odsustvo jamstava za zaštitu ravnopravnosti Hrvata. Ova prevažna rečenica kojom se najavljuje i etničko (nacionalno) participiranje u vlasti bila bi kudikamo probavljivija da se uzimaju u obzir stranke (dva HDZ-a) koja su na izborima stekla većinsku potporu hrvatskih glasača u BiH, a to znači da imaju nacionalnu legitimaciju. A, ovako se strankama s nedostatkom nacionalne glasačke legitimacije nastoji driblinzima nadoknaditi ta legitimacija.

Uz svo poštovanje i prema tim strankama, ipak je to je opasna rabota, jer izborna se legitimacija stječe na biralištima a ne kombinatorikom u kojoj demografski brojniji pokušava odrediti sastav vlasti bez obzira na glasačku volju Hrvata.

Zamislimo obrnutu situaciju da se vlast kojim slučajem pokušava uspostaviti s onim bošnjačkim strankama koje su dobile manjinsku potporu glasača - primjerice Strankom za BiH, a da se pri tomu potisnu SDP ili SDA, koje su dobile biračku legitimaciju. Vjerojatno bi uslijedilo opravdano energično odbijanje Bošnjaka takve nakane.

Indikativno je da se u platformi govori o „konstitutivnim narodima", ali se ni na jednom mjestu ne spominje temeljna i idejna odrednica da je BiH „i Bošnjačka, i Hrvatska i Srpska" (ZAVNOBiH), ali se zato na osam mjesta spominju „Ostali" i to s velikim „O". Da ne bude dvojbe, i kategorija „Ostali" mora biti institucionalno zaštićena, ali je nevjerojatna lakoća kojom se pri tomu eskivira spomenuti da je BiH „i Bošnjačka i Hrvatska i Srpska". Ne kani li se to, možda, pod krinkom „Ostali" instalirati nova nacija - bosanstvo, kao što je to nekoć neuspješno pokušano ustoličavanje jugoslavenstva?

Izoštrenijim iščitavanjem teksta platforme nezaobilaznim se čini upozoriti i na sljedeću odredbu: „Izjašnjavanje o jeziku, etničkoj i vjerskoj pripadnosti, kao i kategoriji Ostalih, je fakultativno". Umjesnim se čini propitivanje navedenog stajališta po kojem su jezik, etnička i vjerska pripadnost „fakultativni". Lingvista sam po obrazovanju i ne bih se usudio jezik proglašavati „fakultativnim", nego naprotiv, jezik je jedna od ključnih činjenica posredstvom koje se zrcali odnos prema nekom narodu.

Primjerice, već je odlučeno da će nakon skorašnjeg ulaska Hrvatske u Europsku uniju hrvatski jezik postati 24. službeni jezik EU. To znači- nema ni govora da će Europska unija tretirati hrvatski jezik kao „fakultativni", nego će se kao na jednom od službenih jezika EU-a i na hrvatskom izdavati Službeni list EU, a također će i svi europski zakoni biti napisani na hrvatskom jeziku. Za razliku od europskog pažljivog pristupa važnosti jezika, platforma kojom se zagovara „institucionalna jednakopravnost" u BiH nije uopće ponuđena na hrvatskom jeziku. Platformom se, poput jezika, i vjerska pripadnost trpa u „fakultativnu" kategoriju, a odnos prema vjerskim zajednicama se uopće i ne spominje. I to je u suprotnosti s europskim trendovima. Lisabonskim ugovorom, koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009. godine, zagovara se „otvoren, transparentan i redovit dijalog s predstavnicima vjerskih zajednica i drugih organizacija koje se temelje na uvjerenju".

Dakle, na vjeru i vjerske zajednice se glavnim europskim dokumentom gleda kao na partnere u društvu, a ne na nešto što je „fakultativno".

Konfuznom se čini i odrednica iz platforme kojom se najavljuje donošenje „Zakona o zabrani totalitarnih, fašističkih, neofašističkih, ekstremnih i radikalnih političkih i vjreskih organizacija u skladu s odgovarajućom rezolucijom Vijeća Europe". No, „odgovarajuća" rezolucija Vijeća Europe je posve konkretna i ona u naslovu govori „o osudi komunističkih zločina". Tom rezolucijom poziva se „sve komunističke ili post-komunističke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovno procjene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih se osudi bez ikakvih nejasnoća".

Rezoluciju Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina ne treba razvodnjavati niti kriti od javnosti od BiH. Možda je ona svojom jasnoćom neugodna onima koji u Predsjedništvu BiH drže portret komunističkog vođe Josipa Broza Tita pod čijom su vlašću počinjeni zločini na Bleiburgu, Golom otoku....

I za kraj -platformom se niti jednom riječju ne spominje ravnomjeran razvitak svih dijelova BiH niti uravnotežena investiranja. Hrvati su u BiH pretežito nastanjeni u ruralnim područjima koja čeznu za brigom države o njima. Odsustvo planiranja ravnomjernog razvitka znači „nježno" guranje Hrvata u BiH na marginu.

dnevnik.ba