Izbori u Travniku : Gola istina socijaldemokracije u BiH

Izbori u Travniku : Gola istina socijaldemokracije u BiH
...programska platforma koja okuplja četiri političke stranke u F BiH (SDP, SDA, HSP i NSRzB) ima apsolutni narodni legitimitet. Srpski, bošnjački, a bogme i hrvatski.

piše: Stjepan Alilović i Vitez.info

Često su se mogle čuti teze, koje su dolazile iz platformaške postizborne kuhinje, kako dva HDZ-a u svome izbornom kapacitetu supsumiraju tek nešto manje od 50% hrvatskog legitimiteta. Navedeno su potkrepljivali 'činjenicama' da velik broj Hrvata nije iskoristio svoje građansko pravo, da su za dva HDZ-a glasovali Srbi iz Federacije na temelju dogovora Čović-Dodik, a da je i velik broj hrvatskih birača, mo'š mislit, dao povjerenje i strankama okupljenim oko platforme.

U toj svojoj potrebi, da opravdaju svoju namjeru kako bi vlast u FBiH formirali na način da isključe legitimne predstavnike hrvatskog naroda, na raspolaganju su im bili svi medijski resursi skloni platformaškoj demagoškoj propagandi, koji su, koristeći makijavelističku maksimu „ne biraj sredstva u ostvarenju cilja" ili možda Goebbelsovu političku doktrinu „sto puta izgovorena laž postaje istina", nastojali dovesti u zabludu širu javnost, prije svega hrvatski narod, prenoseći poruke, kako je to što oni rade, jako dobro!

Ono što najviše žalosti, svakako jest činjenica da im je na raspolaganju bila i Federalna televizija, JAVNI SERVIS KOJEMU JE OSNIVAČ DRŽAVA. Upravo taj javni servis u državi, koja se pokušava nazvati demokratskom, se stavio u službu jedne grupacije političkih stranaka, ne mareći za potrebu da državni medij treba biti daleko više nego stranačko glasilo, da treba oslikavati širi društveni interes, da ga treba krasiti objektivnost i krajnja profesionalnost... Na toj televiziji u režiji političkog magazina „60 minuta" imali smo priliku vidjeti, maratonske nastupe predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžije i kvazipremjera FBiH Nermina Nikšića, kojih bi se postidio i neprikosnoveni kubanski „drug" Fidel Castro. Ili, kako to suptilnije pripovijeda Stjepan Kljujić: „Emisija se zove 60 minuta, a u njoj monolog Zlatka Lagumdžije koji traje 70 minuta."

Da su u pitanju obične platformaške halucinacije oko izbornog legitimiteta i da Hrvati u BiH ne prihvaćaju ovu protuzakonitu i neustavnu Vladu Federacije, odnosno da ova vlada nema hrvatski legitimitet najbolje potvrđuju i ilustriraju netom održani vanredni izbori za načelnika općine Travnik. Za prvog čovjeka općine Travnik natjecala su se dva kandidata, oba Admira. Admir Hadžiemrić (SDA) i Admir Arnautović (SDP). Hrvatske stranke nisu istaknule svog kandidata, pozivajući hrvatske birače da bojkotiraju izbore. Hrvati u Travniku su naglašavali kako nema smisla imati kandidata s ovakvim izbornim zakonom, kada i plebiscitarna podrška Hrvata ukazana na općim izborima dvama HDZ-ovima nema baš nikakvog smisla. Respekt Nikoli Lovrinoviću koji je poručio kako je odnos Hrvata spram izbora u Travniku na neki način i poruka Bošnjacima da Hrvati ne žele birati načelnika Bošnjaka, kako to oni čine s hrvatskim članom Predsjedništva BiH.

Na izbornim mjestima, tamo gdje Hrvati žive i tamo gdje nisu miješane sredine, odnosno gdje se gotovo sa 100-postotnom sigurnošću, bez posebnih empirijskih istraživanja može tvrditi da su hrvatski birači upisani u biračke popise, na izbore je izašao samo pokoji birač koji je pukom slučajnošću „zalutao" do glasačke kutije. Na temelju rezultata Centralne Izborne Komisije vidljivo je da su na dva biračka mjesta u Novoj Biloj, gdje je upisano 1650 birača, dva kandidata uspjela prikupiti „respektabilnih" 8 glasova. Ili pak, na dva biračka mjesta na Putićevu, s upisanih 1100 birača, kandidati su se izborili za naklonost cijela 3 glasača, dok u Pokrajčićima i Grahovčićima s upisanih 600 birača, kandidati nisu uspjeli uvjeriti birače da se uopće održavaju izbori, jer brojke pokazuju da na izbore nitko nije izišao. Kako kažu naši stari: „Ako laže koza, ne laže rog". Još mnogo je takvih primjera na području Općine Travnik. Međutim, ovim putem ne bih iznosio sve podatke pojedinačno, a predlažem da, koga zanima, posjeti službenu stranicu Centralne Izborne Komisije te provjeri detaljne podatke s biračkih mjesta u Travniku.

herceg_bosna201108251333220

Upravo Zlatko Lagumdžija i njegov kvazipremijer Nermin Nikšić koriste svoje podobne Hrvate, koje personificiraju Jurišić, Budimir, Lijanović ... kao najjače zagovornike i najglasnije glasnogovornike platformaške vlade s namjerom razbijanja hrvatskog političkog jedinstva, oličenog u sporazumu dva HDZ-a.

Iskušenja i zastrašivanja su bila različita, a neka još uvijek traju, kao što je situacija u Livanjskom kantonu, lamentiranje s imenom predsjedatelja Vijeća ministara, situacija u Središnjoj Bosni, teroristički napad na dva zastupnika HDZ BiH, itd. Koliko god su bili jaki pritisci stranaka platforme, to je još više odzvanjao odgovor hrvatskog bloka političkih stranaka; „SPORAZUM DVA HDZ-a O STRATEŠKOM PARTNERSTVU OKO NACIONALNIH INTERESA TVRD JE KAO ARMIRANI BETON!"

No, kako bilo, vlast na federalnoj razini je uz asistenciju međunarodnih medijatora formirana protivno ustavu i zakonu, prisilnim pravnim propisima, bez sudjelovanja dva HDZ-a u vlasti kao legitimnih predstavnika hrvatskog naroda. Na ovaj način stranke platforme ne samo da nemaju legitimitet nego su izgubile i legalitet (5 od 17 izaslanika u Domu naroda nije 1/3), što je na indirektan način potvrđeno i odlukom Visokog predstavnika o poništavanju vlasti u Županiji Središnja Bosna. Županiji Središnja Bosna, gdje je vlast formirana na vrlo sličan način kao i u Federaciji, mimo svih zakonskih procedura, Ustava i Pravilnika o radu Sabora ŽSB, čije poštivanje nalažu svi prisilni propisi, ali i pravila učtivosti kao bitan element moderne demokracije.

Ove dvije stranke su odbile nemoralnu ponudu stranaka platforme, koje su tražile udio u hrvatskoj kvoti ministara u federalnoj vladi (2 od 5) od ukupno 16 ministarstava. Stranke platforme su pritom, rezervirajući za sebe i 3 srpska ministarstva, zaboravile kako su, govoreći o legitimitetu, nametale tezu kako je najveći broj Srba u Federaciji glasovao za HDZ BiH na temelju dogovora Dodik-Čović, pokušavajući na taj način, između ostalog, podmetnuti i jabuku razdora između dva HDZ-a.

Izabravši oporbu dva HDZ-a su principijelno ostali na razini ranijih poruka, da nitko ne smije uzeti sebi za pravo birati tko će predstavljati Hrvate u BiH, jer su birači svoj konačan sud dali na izborima. Bit ću slobodan i konstatirati kako je ova odluka političkog dvojca Čović-Ljubić bio jedini racionalan i logičan izbor, a sve drugo bi bilo sitno potkusurivanje nacionalnim interesima vlastitog naroda. Na takvoj odluci im čestitam i sa zadovoljstvom ističem da mi je jako drago što su se i Čović i Ljubić uspjeli izdići iznad uskostranačkih interesa i staviti nacionalni interes na pijedestal političke borbe te na taj način pokazali političku i nacionalnu odgovornost spram vlastitog naroda.

Promatrajući s političke mikrorazine, lokalni izbori u Travniku, općini koja još uvijek ima najveći broj Hrvata u Središnjoj Bosni, uz sva ratna stradanja, predstavljaju najsvježiji i najplastičniji primjer kako je priča o hrvatskom legitimitetu platformaške vlade najgrublja laž koja vrijeđa zdrav razum čovjeka i možda najbolji odgovor na pitanje zašto Hrvati u Bosni i Hercegovini ne prihvaćaju ovakvu BiH kao svoju domovinu.

Sasvim sigurno, Hrvati u BiH kao europski narod vape za strankom moderne socijaldemokracije kao prave alternative na političkoj sceni u BiH, o kakvoj govori i profesor Mile Lasić s Fakulteta političkih znanosti u Mostaru. Ovaj SDP, kojemu je Lagumdžija predsjednik, to sigurno nije i vjerojatno još dugo vremena neće biti. Zbog toga mogu reći, da će na svim sljedećim izborima, sasvim sigurno, svako biračko mjesto gdje su hrvatski birači dominantni biti nepremostiv, rekao bih kineski, zid za Lagumdžijin SDP, a sadašnji SDP-ovci svakom hrvatskom glasaču veseliti će se kao dijete kinder jajetu !!!