Hypo banka - sumrak bh novinarstva

Jedan je domaći internetski forum prošloga tjedna objavio navodni popis tvrtki koje su "pod istragom" inozemnih istražitelja zbog navodne umješanosti u aferu s Hypo bankom. "Famozni" popis dio je popisa tvrtki koje su uzele kredite u bankama ove bankarske grupe u BiH. Danima nakon toga mediji su preplavljeni sadržajima iskonstruiranim iz famoznog potpisa s internetskog foruma s istim početkom, različitom pričom i porukom i bezvaljanog kraja.
 
Svi mediji, željni senzacije, prenijeli su popis. Većina ih se, željna obračuna s vlastitim neprijateljima, fokusirala se na ovu ili onu tvrtku s popisa. Skoro niti jedan nije naglasio kako se radi o neprovjerenoj informaciji koja nema nikakve izravne veze s istragama u Austriji.
 
Nagađanja i konstrukcije ovakove vrste nisu novost u ovoj zemlji. Nije novost ni kompromitiranje banke koja svoje sjedište nema u Sarajevu. Prije nešto više od godinu i pol dana slična je hajka pokrenuta i protiv Unicredit banke sa sjedištem u Mostaru. "Ovi hercegovački lihvari će unistiti sve banke kojima upravljaju... i ovu" pišu redom u komentarima članaka i protiv jedne i protiv druge banke. Tu je valjda jedan razlog ove medijske sramote.
 
Blaćenje političkih ili inih drugih neprijatelja (a u ovoj zemlji je proglašavanje neistomišljenika neprijateljima pravilo), također nije novost. Jednom su listu u središtu afere tvrtke MIMS grupe, drugome Lijanovići, trećemu Mladen Ivanić, četvrtome... Sve sočne priče koje potvrđuju "njihova ranija pisanja" u kojima nije bilo ni traga banci. Jedva su dočekali vidjeti im imena na popisu tvrtki koje su uzimale kredite. Tu je valjda drugi od razloga ove medijske sramote.
 
Prenošenje informacija "protiv" umjesto informacija "o" navika je skoro svih ostalih medija koje razloge objavljivanja "popisa" nisu pronašle uprva dva spomenuta razloga. Lijenost, neprofesionalnosti, nedostatak sluha i etike treći su tako razlog ove medijske sramote.
 
Lijenost, neprofesionalnost, nedostatak sluha i etike, uz ogromnu dozu monopola i političkog uplitanja, razlog su i što će ovakvih "afera" biti još. Razlog su što će se "ekskluzivna saznanja naših novinara" temeljena na popisima tvrtki izvučenim iz konteksta na forumima svrstavati u vrh "istraživačkog novinarstva", a regulatorne agencije ukrašene stotinama birokratskih fotelja ostati nijeme. Odgovornost medija nije im opisana u "standardnim procedurama". Ili je, čitajući ih u dokolici "osvojenog" radnog mjesta, ne mogu nikako pronaći.
 
Jedan presahli izvor, a stotine medija željnih senzacija po svaku cijenu, izgleda je slika bh medija i društva u naše vrijeme.

Bojan Šunjić, dnevnik.ba