Etničke zajednice u Švicarskoj imaju RTV kanale, ne i u BiH

Da su Hrvati u BiH kojim slučajem konstitutivan narod u Belgiji ili Švicarskoj, prema ustroju tamošnjih javnih RTV servisa, imali bi pravo na vlastite javne radiotelevizijske kanale. I nedavni zaključci Hrvatskoga narodnog sabora o potrebi utemeljenja RTV kanala na hrvatskom jeziku slijede europski model. Istodobno su aktualizirali nepravedan, nefunkcionalan i diskriminirajući ustroj Javnoga RTV servisa Bosne i Hercegovine. No zašto izmišljati toplu vodu. Zašto ne primijeniti ono što su ostale europske višenacionalne i višejezične zemlje primijenile u ustroju vlastitih javnih RTV servisa. Belgija i Švicarska na manje ili više uspješan način ustrojile su javne servise tako da niti jedan kolektivitet ne bude zakinut.

Belgijska podijeljenost

Belgijci su svoj javni servis oformili tako što sve tri etničke zajednice Flamanci, Valonci i Nijemci imaju vlastite RTV servise koji su autonomni pravni subjekti. Jedino zajedničko flamanskoj televiziji VRT-u i valonskoj RTBF-u je da se nalaze u istoj zgradi u Bruxellesu. Podijeljeno belgijsko društvo ponajviše se reflektira u programskoj i uređivačkoj politici RTBF-a i VRT-a. Uz svega nekoliko izuzetaka gotovo da nema razmjene bilo koje vrste produkcije između te dvije TV kuće. Jedna drugoj uopće nisu ni konkurencija. RTBF povremeno vrlo šturo prikazuje emisije o aktualnim događajima u Flandriji. U Flandriji je stanje po tom pitanju još ekstremnije. Njihova zajednica uopće ne pokazuje interes za događaje u južnome dijelu države. Vrlo rijetko se ugošćuju i sugovornici iz druge etničke zajednice. U Flandriji se radiotelevizija financira iz proračuna, a u Valoniji iz pristojbe. Zadatak flamanske televizije je razvoj flamanskoga identiteta i kulture, dok je zadatak valonske radiotelevizije razvoj valonskoga identiteta i kulture. Belgija je čak i maloj njemačkoj zajednici na istoku zemlje, koja ne premašuje niti jedan posto stanovništva, omogućila vlastiti kabelski TV kanal.

Švicarska solidarnost

Švicarci su, za razliku od Belgijaca, izgradili integrativniji javni RTV sustav. Imaju jedan pravni subjekt SRG SSR ide Suisse koji obuhvaća po dva kanala na njemačkome, francuskome i talijanskome jeziku. Švicarski model ima određenih dodirnih točaka s nekadašnjim jugoslavenskim modelom JRT-a. Prema statutu, zadaća svih televizijskih kanala trebala bi biti poboljšavanje razumijevanja, povezanosti i razmjene među različitim dijelovima zemlje. Unatoč uputama programska razmjena među njima je zanemariva. Prilično je niska i prosječna gledanost emitera izvan vlastitoga jezičnog područja. Znanje jezika osnovni je kriterij za odabir sugovornika u emisijama pa i tu postoji ogromna barijera. Unatoč kvaliteti programa velik broj Švicaraca prati televizije iz susjednih zemalja u kojima se govori isti jezik. Glavni prihod švicarskih emitera je RTV pristojba. Raspodjela sredstava je zasnovana na kriterijima kojima se osigurava da različita jezična područja imaju programe jednake kvalitete. Riječ je o svjesnoj solidarnosti njemačke govorne zajednice s talijanskom i malobrojnom retoromanskom zajednicom.

Kombinacija modela

Belgijski i švicarski primjeri ustroja javnih servisa umnogome mogu pomoći da BiH dobije suvremen, pravedan, profesionalan, kvalitetan, funkcionalan, samoodrživ i nacionalno izbalansiran javni RTV servis. Naravno, Belgija i Švicarska imaju svoje posebnosti u odnosu na BiH, no određena rješenja su i iz jednoga i iz drugoga primjera primjenjiva u bosanskohercegovačkim prilikama. Osim toga, i Belgija i Švicarska pri ustroju svojih javnih servisa nisu se bazirale na teritorijalnom ustroju zemlje nego na etničkim i jezičnim zajednicama kao bazama za utemeljenje vlastitih televizija, što također odgovara Hrvatima u BiH, s obzirom na to da za razliku od druga dva naroda nemaju federalnu jedinicu u kojoj su većina.

Dosadašnji pokušaji za utemeljenjem RTV kanala na hrvatskome jeziku u sklopu javnoga servisa su i više nego poražavajući, zahvaljujući prije svega hrvatskoj politici. Pa ipak pogrešni hrvatski potezi ne smiju biti alibi šesnaest godina nakon rata da se Hrvatima onemogućuje jedno od osnovnih ljudskih prava - pravo na materinski jezik u sklopu javnoga servisa. Bošnjačka politička elita i Valentin Inzko trebali bi biti svjesni da su sve međunarodne povelje, konvencije, praksa u drugim europskim multietničkim državama, kao i aneks 4 mirovnog sporazuma na strani hrvatskih zahtjeva za utemeljenjem RTV kanala ili posebne radiotelevizije na hrvatskome jeziku u sklopu Javnoga servisa BiH.

Piše: Miroslav Vasilj/VLM