Marin Topić: Mostar je mrtav grad

Muči me jedna vijest koju sam nedavno pročitao, da je strah urođen i da je nasljedan. A strah je osnovno oružje preko kojeg sotona vlada svijetom. Čovjek koji vjeruje u Boga, nema straha. Ali strah je nešto što trenutno dominira hrvatskim narodom, a ja pričam o Hrvatima jer to najbolje znam. Ne znam što je kod Srba, Bošnjaka, Talijana, Rusa.

Muči li Vas imalo Kosača (Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače, nap.a.)?

Ne bi to samo mene trebalo mučiti. To bi trebalo mučiti svakog Hrvata u Mostaru, Hercegovini i cijeloj BiH. Jedan narod kao suveren i konstitutivan u ovoj zemlji ima samo jednu dvoranu gdje može izvoditi značajnije priredbe, promocije diplomanata... To je zanimljivo, imaš jednu dvoranu i nisi u stanju financirati je. Pa ona bi trebala biti obložena zlatom, trebala bi imati svu moguću infrastrukturu.

Tko je kriv za to nedostatno financiranje?

Kriv je onaj tko je sudjelovao u novom ustroju grada, kad su se ukidale općine, kao i onaj koji je sudjelovao u novom ustroju BiH, odnosno Federacije, kad se gasila Herceg Bosna. Mi smo sve te institucije imali definirane financijski te u punoj funkciji. Kad su se gasile općine, ti si trebao odrediti da status Kosače bude barem isti kao prije ili bolji.

Dobro, Vi govorite o međunarodnoj zajednici i ''nekim drugima'', ali što je s hrvatskim političkim liderima, koliko su oni odgovorni?

Lako bih ja njih okrivio da se samo oni pitaju. Ali ako je tebi nametnut statut grada, doveden si u situaciju uzmi ili ostavi. Ne mogu u punom kapacitetu kriviti hrvatske predstavnike.

A što je s onom pričom o Vašem dolasku na čelo Kosače?

Meni je važnije da se to ustroji, da Kosača funkcionira i da bude naš mali Lisinski. Jer Mostar je veliko kulturno, sveučilišno, sportsko... okupljalište Hrvata u BiH. Pa red je da imamo normalnu dvoranu.

Prije nekoliko godina ste mi rekli da je Mostar dosadan grad. Je li se išta promijenilo?

Sad je nešto gore od dosade, sad je mrtav! Građanima Mostara je zabranjeno osnovno pravo demokracije - da biraju i budu birani. Da ne govorim kako uopće nemaju pravo sami donijeti statut. Svaki grad nastaje tako što se građani sastanu i donesu statut grada. Građanima Mostara je sve zabranjeno. Mi smo tu pokusni kunići koji su ubačeni u jednu rupu od dva-tri kilometra, bez ikakvih prava. Ovakvoga grada garant nema nigdje na svijetu.

Vidite li kraja takvoj situaciji?

Kako će se vidjeti kraj kad imaš protektorat, i to onaj najgori mogući - perfidni protektorat. Međunarodna zajednica se pita za sve, a nizašto ne odgovara. Kao što je bio simbol Jugoslavije, Mostar je simbol i BiH. Sve što se događa u ovom gradu možeš odmah prebaciti na razinu države. Jedini je multietnički grad u BiH i možda baš zato i ne funkcionira. Jedino što je ostalo u multietničkom kapacitetu je Mostar i BiH, zato ni jedno ni drugo ne funkcionira. Svi prostori koji su etnički očišćeni funkcioniraju. Ispada da je problem Mostara i BiH to što nisu etnički očišćeni.

Kako komentirate ovu lakrdiju koju tzv. lideri demonstriraju po pitanju implementacije presude ''Sejdić - Finci''?

Najbolji komentar je dala Slobodna Bosna nakon sastanka u Budimpešti - Što je nekad Pešta dobre kupleraje imala. Sve se pita međunarodna zajednica, predstavnici naroda iz BiH ne pitaju se apsolutno ništa, a međunarodnoj zajednici najvažnije je kako će se dogovoriti dva glavna aktera na ovim prostorima - Amerika i Rusija. Mi smo tu samo pokusni miševi. Daytonski sporazum je mirovni sporazum, a mi ga tretiramo i kao ustav. Jedan sud u Strasbourgu jedan mirovni sporazum ocjenjuje po vrhunskim pravima demokracije. Neka taj sud kaže je li ijedan mirovni sporazum u povijesti tretirao kao državni ustav. Nije! Znači to je samo izmišljeno da se imamo čime zabavljati.

Često govorite o hrvatskom pitanju u BiH. No, mislite li da je ikome u ovoj zemlji u interesu da se Hrvatima osigura jednakopravnost s ostalim konstitutivnim narodima BiH, koja bi za njih bila zadovoljavajuća? Čime bi nakon toga političari pridobivali naklonost biračkog tijela?

Moraš imati uređenu državu, moraš imati svoj prostor, ambijent i okrug u kojem imaš slobodu koju možeš mjeriti. Evo, nije bitno koja je stranka, mi ćemo jednoglasno izabrati svoje predstavnike na razinu županija, Federacije i države. Za bilo kakvu elementarnu odluku moraš imati suglasnost bošnjačke ili srpske politike, a nemaš nijedan mehanizam s kojim se možeš obraniti. I što možeš ostvariti? Ništa! Znači, moramo vratiti onaj pravni okvir koji se unio u državu koja se zove BiH, a to je HR HB. I onda možeš mjeriti daju li političari za koje si glasovao ikakve rezultate, koliko-toliko. Druga stvar, u FBiH Hrvati se pitaju samo u pet ministarstava, a u drugih 12 se ne pitaju. Da bi multinacionalna država funkcionirala, moraš na svakoj razini imati rotaciju, paritet i konsenzus. Sve što se rješava, mora imati dva ili tri potpisa. Tek onda možeš mjeriti utjecaj političara kojeg si izabrao.

Ali i u takvoj situaciji te političke elite osiguraju bogatstvo za sebe, ali kada su u pitanju građani koje predstavljaju, institucije, studenti, kultura, sport..., e onda ne može zato što ne da međunarodna zajednica, ne daju Bošnjaci, nemamo ministarstava...

Što bi trebao čovjek? Znaš li ti kolika je plaća? Oni su svi zajedno odlučili kolika će im plaća biti. S 5-10 tisuća maraka mogu živjeti odlično. Što bi trebali, raditi a ne primati plaću?!

Uzimaju oni i puno više od plaće, ne bi neki od njih mogli imati sve što imaju samo s plaćom...

Vjerojatno imaju. Ali da bi imali i za nas, moramo se vratiti u onaj okvir koji smo unijeli, a to je HR HB. Sve što ti je silom uzeto, možeš vratiti samo silom, a nije sila samo rat. Nama su Washingtonom i Daytonom oduzeta mnoga prava. Hrvatskom narodu je silom uzeto ono što bi trebala biti njegova nadgradnja.

Zaslužuju li građani bolje?

Kako se sad ponašaju, ne zaslužuju bolje, zaslužuju čak deset puta gore. Ali treba znati kako je došlo do toga. Još od Bečkog kongresa, ja mislim da se bolje oni pokusni miševi tretiraju od ovih građana. Ovdje se non-stop eksperiment radi. Svugdje imaš rat, tko pobijedi - tu ti je granica, pa ide proces pomirenja koji traje 50-60 godina. U nas nije rat ni završio, hajde se ljubite. Poslije svakog rata ti si morao šetati ulicama i gledati tko ti je silovao ženu, tko ti je ubio ćaću. I ti trebaš živjeti u takvoj državi?! Proizvod takve države su generacije djece od kojih nijedna ne može živjeti u blizini svojih roditelja. Mi smo zapravo jedan veliki inkubator. Ti 25 godina ulažeš u svoje dijete da završi fakultet, i onda moliš Boga da ode vani, da se zaposli, da ti šalje lovu kako bi ti mogao umrijeti sretan. Mi smo obični robovi, i Hrvati, i Srbi, i Bošnjaci.

Nedavno ste u jednom mediju spomenuli kako Vas je nekad davno netko nazvao kleronacionalistom. U tom kontekstu, kako biste se danas opisali?

Isto. Nacionalizam je nešto normalno, a negativno je šovinizam i nacizam, a ja u tome nisam nikad bio. Ja sam Hrvat i katolik i time se ponosim.

Kažete da je nacionalizam nešto normalno, ali BiH, a naročito Mostar, klasični je dokaz da situacija u kojoj imate više suprotstavljenih nacionalizama i nije najzdravija za razvoj normalnog društva, naprotiv. Doživljavate li taj svoj svjetonazor ikad kao manu?

Dapače. U ekonomskom smislu, to osjećam kao manu, jer međunarodna zajednica forsira samo bivše komuniste. Ja da sam ikad bio protiv Crkve ili protiv moga naroda, vjerojatno bih već bio u Bruxellesu kao predstavnik tog naroda. Prijatelju, ako se ti stidiš svojih roditelja i korijena, ti si nitko i ništa. Jer ako ti ne voliš sebe,kako ćeš voljeti mene?

Zanimljivo što to kažete, jer zar nacionalizam zapravo podrazumijeva podređivanje individualnog sebe...

Nacionalno voljeti svoje je nešto najprirodnije. Ja sam se prvo rodio kao Hrvat, pa su me krstili u Crkvi, pa sam postao katolik, pa poslije toga sam Mostarac, Hercegovac i dalje. A ona osnovna moja individualna odrednica u kolektivitetu je da sam Hrvat i katolik, a meni je uvijek važnije ovo katolik. Kad moj Spasitelj Isus Krist zapovijeda da voliš neprijatelja, to je puno veća zapovijed i moralna kategorija nego lažna tolerancija i lažni kozmopolitizam.

Što je dobro nacionalizam, u bilo kojem od svojih oblika, donio bilo kome u BiH?

Dobro može donijeti samo ako se braća ožene i podijele. Onda ponovno postaju braća. Svatko ima svoj teritoriji gdje važe zakoni toga naroda koji daje sva prava i drugim narodima, i onda mogu imati dobre međususjedske odnose. BiH više nije tigrova koža i zato su tri republike jedino rješenje. Prostor Zapadnog Balkana počet će funkcionirati kad svijet službeno ukine zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu i Mrkonjić Gradu.

Marine, niste baš optimistični, no možemo li se nadati ičemu dobrome, ikakvom odušku u dogledno vrijeme?

Ako čovjek od politike i države očekuje da riješi njegov individualni ili bilo koji problem, taj čovjek griješi. Preporučio bih čitateljima da pročitaju knjigu o poljskoj svećenici Jeleni Kovalskoj koju je papa Ivan Pavao II. proglasio sveticom. Njoj se 1931. ukazao Milosrdni Isus, a Crkva je to legitimirala kao stvarno viđenje dok ju je proglasila sveticom. U jednom razgovoru koji je opisan u knjizi, Isus govori njoj: Čovječanstvo nikad neće pronaći mira ako se iskreno ne obrati u milosrđe Božje. Jedan je Bog, a kako god ga nazivali, on te ne uči da ubiješ brata ili susjeda nego te uči da širiš ljubav.

Pogled.ba