FOTO  Kad priča o livanjskim konjima nije kao na razglednici: U Mostaru prikazan film koji otkriva drugu stranu

U Mostaru je sinoć u OKC Abrašević premijerno prikazan dokumentarni film „Livanjski divlji konji – između slobode i nebrige“, autorskog dvojca Vanje Stokić i Ajdina Kambera. Riječ je o 35-minutnom ostvarenju koje na jednostavan, ali snažan način razbija romantičnu sliku livanjskih konja kakvu posljednjih godina gledamo u turističkim promotivnim materijalima iz Livna.

Govoreći o filmu, Stokić je istaknula da je riječ o konjima „kojima se svi ponose, koriste ih u turizmu, na razglednicama, reklamama i suvenirima, ali kada im treba pomoć, odgovornost se izbjegava i prebacuje”.

Jedino sigurno: Nitko nije nadležan

Uz idilične prizore visoravni Kruzi iznad Livna, na kojoj obitava više od tisuću divljih konja, film gledatelja uvodi u stvarnost njihova života obilježenu institucionalnom nebrigom, neodgovornošću i prebacivanjem odgovornosti. Već u uvodnim scenama autori prate ozlijeđenog konja kojem danima pokušavaju pomoći, dok nadležne službe ostaju nedostupne ili se ograđuju od bilo kakve ingerencije. Telefonski razgovori s veterinarima, inspektorima i drugim službama za aktere filma postaju začarani krug birokratske inertnosti u kojem je jedino sigurno da nitko nije nadležan.

Upravo ta rečenica, „nije u našoj nadležnosti“, kroz film se stalno ponavlja i najjasnije pokazuje kako stvari u stvarnosti funkcioniraju.

Film pritom ne ostaje samo na kritici sustava. Njegovu emotivnu težinu nose ljudi koji djeluju mimo institucija, bilo da su to dvojica Livnjaka koji vlastitom inicijativom obnavljaju zapušteni izvor iz Austrougarske kako bi im osigurali pitku vodu, planinari koji hrane i brinu o konjima, pojedinci koji ih spašavaju od utapanja. Priče onih koji bez ikakve koristi ulažu vlastito vrijeme i energiju kako bi očuvali ono što smatraju zajedničkim dobrom.

Jedan od najpotresnijih dijelova filma svakako su prizori stradavanja konja. Brutalno ubijene životinje, tijela bez dijelova, konji s omotanim užetom oko vrata, stradali u naletima automobila na cesti. Sve su to prizori koji kod čovjeka izazivaju bijes, ali i osjećaj srama. Ne samo zbog onih koji takve zločine čine, nego i zbog činjenice da postoji sustav koji ima alate, ali ne i volju da reagira. 

Rješenja postoje, volja izostaje

Grad Livno je, doduše, pokušao nešto učiniti. Odluka da se zaštiti samo dio područja Kruzi na prvi pogled djeluje smiješno, no kad se dublje sagleda, izgleda kao očajnički potez za sustav bez pravoga rješenja. Jer konji ne ostaju unutar tog jednog, zaštićenog dijela, nego se kreću po cijeloj visoravni, izvan granica koje su povučene na papiru.

Nije da rješenja nema.

Svi akteri u filmu slažu se oko jedne stvari – na području Kruzi treba uvesti red: zaštititi područje, uvesti naplatu ulaza, postaviti rampe i kontrolu pristupa te organizirati rendžersku službu. Uz to, predlažu se i konkretne mjere kako bi se spriječio izlazak konja na prometnice i smanjio broj nesreća. Time bi konji bili zaštićeni, a prostor stavljen u funkciju zajednice.

Takva rješenja nisu ostala samo na razini ideje. U više navrata postojali su i konkretni prijedlozi, uključujući dolaske stručnjaka iz inozemstva koji su nudili provedive modele – od postavljanja ograda i električnih barijera, označavanja i praćenja kretanja, do kontrole populacije. Međutim, u filmu autori to i ističu, ništa od toga nikada nije provedeno jer nijedna institucija nije mogla ili htjela to provesti.

Istodobno, područje Kruzi suočava se i s novim pritiscima, među kojima se posebno ističu planovi izgradnje vjetroelektrana. Samo na ovom prostoru Vlada Hercegbosanske županije planira izdati koncesije za pet vjetroparkova. Upravo se u tome, prema sugovornicima iz filma, vidi jedan od razloga zbog kojih nikada nije usvojen zakon o zaštiti područja Kruzi, iako je bio upućen Vladi i Skupštini Hercegbosanske županije.

Predstavnici nadležnih institucija bili su pozvani sudjelovati u filmu i iznijeti svoju stranu priče, no na taj se poziv nisu odazvali.

Film završava gotovo identično kao što i počinje – ozlijeđenim konjem. Ovaj put riječ je o kobili. Ponovno slijedi isti obrazac: pozivi, odbijanja, prebacivanje odgovornosti. Autori i ovaj put sami pokušavaju pomoći, čak nude i da plate veterinarsku intervenciju, no odgovor ostaje isti: nitko nije nadležan. Završni kadar, u kojem kobila nestaje, a na zemlji ostaju tragovi borbe i guma automobila, sugerira najgori mogući epilog, da je završila u rukama kradljivaca.

U razgovoru nakon projekcije, gledateljica iz Norveške istaknula je kako se slična situacija u njezinoj zemlji jednostavno ne bi mogla dogoditi.

„Postoje sustavi, postoje rendžeri, postoje jasna rješenja kako bi se spriječilo da divlje životinje završe na cestama ili bez skrbi“, kazala je.

Na to se nadovezao i jedan od autora filma, Ajdin Kamber, istaknuvši kako su slična, konkretna rješenja već nuđena i našim institucijama, ali jednostavno nije bilo volje.

U tome možda i leži najvažnija poruka filma – problem nije u tome što rješenja ne postoje, nego što ih nitko ne želi provesti.

I da, u Norveškoj je ovakav scenarij nezamisliv, u Bosni i Hercegovini, nažalost, nije.

Dokumentarni film „Livanjski divlji konji – između slobode i nebrige“ prvi je put predstavljen livanjskoj publici, nakon čega je krenuo s projekcijama i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Dokumentarac potpisuje produkcija portala eTrafika, dok je montažu radila Jelena Vujasinović. Financiranje je velikim dijelom osigurano putem donacija publike, kroz platformu Patreon, gdje su gledatelji mjesečnim uplatama pomogli realizaciju projekta.

Film je realiziran u okviru projekta „Participacija građana u lokalnoj upravi“, koji provodi Centar za građansku suradnju iz Livna uz podršku Nacionalne zaklade za demokraciju (NED).

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.