Emil Markić: Bilo je i loših trenutaka kada su me svi otpisivali i kada sam gubio ali sam se nakon svakog poraza vratio

Kako se osjećaš nakon osvojenog naslova? 

Osjećao sam se odlicno kada sam pobjedio protivnika pogotovo jer sam to uspio na najbolji mogući način dakle nokautom. Puno je bolji osjećaj kada pobjedite nokautom nego na bodove pogotovo kada se radi o protivniku koji je imao omjer od 23 pobjede i samo jednim porazom i 21 nokautom. Radilo se o protivniku koji je na papiru bio bolji nego ja, a ja sam ga uspio ubjedivo pobjedit sto me čini jos sretnijim i ispunjenijim.

Možeš li nam reći kako su tekle pripreme za ovu borbu, osobitno zadnjih dana?

Što se tiče pripreme stvarno sam se dobro pripremio, što se moglo vidjeti i na meču. Većinu priprema sam radio u bokserskom klubu "Mostar" gdje i inače treniram, a zadnji dio priprema sam odradio u bokserskom klubu "Herceg Novi" u Crnoj Gori. Također sam imao pomoć od svih klubova iz susjedstva koji su uvijek tu da pomognu kada treba i svima sam naravno veoma zahvalan na svakoj pomoći.

Sad kada si osvojio WBF naslov, planiraš li napadat jos veće titule i borce kao što su  Artur Beterbijev, Oleksandr Gvozdyk ili legendarni Sergej Kovalev?

Naravno da planiram da napadam najbolje borce i najveće titule svijeta. To je bio uvijek moj cilj koji sam imao i kojem sam oduvijek težio. To je bio moj dječački san koji nikad nije nestao.

Tko ti je davao najveću podršku pored ringa i da li je tvoja obitelj bila stobom?

Podrška nije bila samo pored ringa. Podršku su mi davali svi počevši od klubskih kolega, obitelji, prijatelja i naravno sponzora koji su me pratili tijekom moje čitave karijere. Nisam preko noći došao do ovog uspjeha tako da su me svi doveli do ovog koji su bili uz mene tijekom moje cijele karijere.

Mozda bi ipak izdvojio da su moja najveća motivacija moja kćerka i moja obitelj kojoj želim pružiti najbolje moguće uvijete za što bolji i što uspješniji život.

Kolike su šanse da će i mostarci moći uživati u tvom umijeću boksanja?

Što se tiče Mostara meni je jedna od najvećih želja da se borim u Mostaru pred domaćom publikom i da ljudi mogu vidjeti što znam. Ja i moj team smo već odavno spremni da orgniziramo u Mostaru neku priredbu. Pitanje je samo da li će nas sponzori, grad i vlasti u tome podržati kako bi mogli to sve realizirati.

Da li je titula nekome posvećena?

Nemam neku naviku posvećivati titule baš nekim određenim ljudima. Nekako mislim da su svi ovi uspjesi dio svih nas i da je ovo dokaz da svatko može uspijeti ako je uporan i spreman dati sve od sebe. Iako redarim pored boksa stignem da treniram dva puta dnevno i uvijek nađem vremena za svoju obitelj. Uglavnom mislim da se sve može kada se nesto stvarno želi i hoće...

S obzirom da znamo u kakvoj državi živimo i da se sport ne cijeni i ne potiče, na kraju krajeva kao i sve ostalo, kako si postigao toliko toga i kada je zapravo tvoja profi karijera započela?

Moja profesionalna karijera je počela 2012g. a opcenito sam se boksom poceo baviti 2000g. Sve ovo što sam postigao nije došlo preko noći nego mojom upornošću i odricanjem koje traje već 18godina. Bilo je i loših trenutaka kada su me svi otpisivali i kada sam gubio ali sam se nakon svakog poraza vratio i nisam se nikad predao. Rekao bih da je moja najača osobina ta što nikad ne odustajem dok ne ostvarim svoj cilj čak i kada nitko ne vjeruje u mene...

Emilu želimo što više sreće u daljnjim mečevima

hercegovina.info