Bunoza dao mišljenje, Kordić dobio pokriće: Kako HDZ brani izdavanje dozvola i nelegalne prenamjene državnog zemljišta

Kordić Bunoza mišljenje

Grad Mostar priopćio je da je od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine zaprimio službeno mišljenje u vezi s primjenom zabrane raspolaganja državnom imovinom, koje, prema tumačenju Grada, potvrđuje da jedinice lokalne samouprave nisu bile obuhvaćene zabranom iz 2005. godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mišljenje ministarstva nije sudska odluka

U dopisu potpisanom od ministra pravde BiH Davora Bunoze (akt broj 06-02-4-7505/25 od 13. listopada 2025.) navodi se kako građevinsko zemljište kojim su općine i gradovi upravljali i imali pravo raspolaganja prije 1991. godine „nije obuhvaćeno zabranom raspolaganja državnom imovinom“.

Ministarstvo se pozvalo na odluku Ustavnog suda BiH (U-4/20), u kojoj stoji da se zabrana odnosi samo na imovinu kojom je u relevantno vrijeme raspolagala bivša Socijalistička Republika BiH, a ne na onu kojom su upravljale jedinice lokalne samouprave.

U mišljenju se također potvrđuje da poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište nisu bile dio definicije državne imovine sve do izmjena iz travnja 2022. godine, kada su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom te kategorije prvi put izričito uključene. To jednostavno nije točno.

Naime, tvrdnja da poljoprivredno i šumsko zemljište „nisu bili uključeni u kategoriju državne imovine do 2022.“ naprosto ne stoji.
Zakon iz 2005. obuhvaća svu imovinu u vlasništvu bivše SR BiH, a odluke Ustavnog suda BiH iz 2012. i 2019. potvrđuju dodatno da se zabrana odnosi i na te kategorije.
Izmjene iz 2022. godine samo su potvrdile postojeću zabranu i pooštrile sankcije za one koji je krše.

Dakle, Ministarstvo pravde nije otkrilo ništa novo, nego je ponovilo politički narativ koji već godinama koriste lokalne vlasti da bi opravdale izdavanje dozvola na državnom zemljištu.

Uz to, Ministarstvo posebno ističe načelo pravne sigurnosti i zabranu retroaktivne primjene zakona.

Na temelju toga Grad Mostar tvrdi kako nikada nije mijenjao vlasništvo nad državnom imovinom, nego je provodio zakonito planiranje, uređenje i razvoj građevinskog zemljišta u skladu s važećim propisima, te da nema zapreka da jedinice lokalne samouprave i dalje planiraju i uređuju zemljište u okviru svojih nadležnosti. Još jedna manipulacija koju ćemo u nastavku teksta lako dokazati.

Kordić Bunoza mišljenje

Kordić Bunoza mišljenje

Kordić Bunoza mišljenje

Mišljenje bez pravne snage

Iako Grad Mostar ovo tumačenje predstavlja kao potvrdu vlastitog rada u zakonskim okvirima, važno je naglasiti da mišljenje Ministarstva pravde nema obvezujući karakter. Riječ je o administrativnom dokumentu, a ne o pravnom aktu s normativnom snagom. Drugim riječima, sudovi, Državno pravobraniteljstvo BiH i druge institucije nisu dužni prihvatiti ovakav stav.

Zakon o državnoj imovini BiH i dalje nije donesen, što ostavlja prostor za različita tumačenja i sudske sporove. U praksi, granica između imovine kojom je upravljala bivša SR BiH i one kojom su raspolagale lokalne zajednice često je nejasna, osobito u gradovima poput Mostara, gdje su brojni atraktivni lokaliteti bili predmet višegodišnjih sporova, tužbi i urbanističkih kontroverzi.

Drugim riječima, mišljenje Ministarstva pravde ne znači automatski da će svi postupci Državnog pravobraniteljstva biti obustavljeni, niti da su dosadašnje odluke Grada u potpunosti zaštićene od osporavanja.

Kad su gradonačelnik i ministar iz iste stranke

Činjenica da su gradonačelnik Mostara Mario Kordić i ministar pravde BiH Davor Bunoza članovi iste stranke, HDZ-a BiH, ovom slučaju daje dodatnu političku težinu.

Dokument koji dolazi iz državne institucije pod kontrolom iste političke stranke koja upravlja Gradom Mostarom otvara pitanje mogućeg političkog usklađivanja stavova, osobito jer se mišljenje Ministarstva pravde izravno koristi kao argument u obrani sumnjivih gradskih odluka o korištenju zemljišta.

Iako se Ministarstvo u svom dopisu poziva isključivo na odluke Ustavnog suda BiH i ustavna načela pravne sigurnosti, tajming i politički kontekst neizbježno stvaraju sumnju da se pravno tumačenje koristi i za političku zaštitu. HDZ BiH, koji u Mostaru kontrolira ključne gradske resore, ovim dokumentom dobiva instrument kojim može braniti urbanističke odluke koje su posljednjih godina često bile predmet kritika i prijava zbog sumnji u pogodovanje investitorima.

Mišljenje Ministarstva pravde koristi se kao institucionalni alat kojim se HDZ-ove lokalne strukture brane od mogućih postupaka Državnog pravobraniteljstva BiH i optužbi za nezakonito raspolaganje zemljištem.

Ministarstvo se poziva na odluke Ustavnog suda i načela pravne sigurnosti, ali u stvarnosti mišljenje dolazi kao politički štit, u trenutku kada su javnost i mediji otvorili pitanje legalnosti izdavanja dozvola na atraktivnim lokacijama poput Raške Gore, Međina, Gubavice i Slipčića, te u trenutku kada Općinski sud u Mostaru donosi presudu u slučaju Marinade.
To potvrđuje dojam da se unutar HDZ-ove vertikale vlasti, od državne do gradske razine, uspostavlja jedinstvena linija obrane u slučajevima gdje se osporava zakonitost raspolaganja državnim zemljištem.

Što kaže OHR?

Iz Ureda visokog predstavnika su bili kratki i jasni. Za Hercegovina.info su kazali kako je Ured visokog predstavnika više puta pozivao Parlamentarnu skupštinu BiH da na državnom nivou usvoji zakon kojim se regulira pitanje državne imovine, u skladu s odgovarajućom pravnom praksom Ustavnog suda BiH.

"Usvajanje zakona o državnoj imovini je obaveza nadležnih državnih institucija koju treba hitno ispuniti i to je jedino sveobuhvatno rješenje za trenutno blokirane investicione i razvojne projekte,” rečeno je iz ureda Christiana Schmidta.

Ne može ih spasiti ni mišljenje ministarstva

Unatoč pozivanju na mišljenje Ministarstva pravde BiH, ključno pitanje ostaje, na temelju čega su gradske službe izdavale urbanističke i građevinske dozvole investitorima na područjima poput Slipčića i Raške Gore, gdje zemljište nikada nije trajno prenamijenjeno iz šumskog zemljišta u građevinsko zemljište uz suglasnost federalnog ministarstva poljoprivrede i šumarstva.

Drugim riječima, čak i ako Ministarstvo pravde smatra da građevinsko zemljište kojim su općine upravljale prije 1991. nije obuhvaćeno zabranom raspolaganja, Grad Mostar ne može izdavati dozvole na zemljištu koje zakonski još uvijek nije građevinsko.

To znači da mišljenje ministra Davora Bunoze ne može poslužiti kao opravdanje za izdavanje dozvola na parcelama koje prostorno-planski nisu prenamijenjene, jer to spada u područje materijalnog prava i urbanističke procedure, a ne u tumačenje državne imovine.

Ustavni sud BiH je u više svojih odluka, posebno u predmetima U-1/11, U-8/19, U-9/19 i U-4/21, izričito naveo da trajna prenamjena zemljišta – dakle pretvaranje poljoprivrednog, šumskog ili javnog zemljišta u građevinsko – predstavlja oblik raspolaganja državnom imovinom.

Sud je to obrazložio vrlo jasno: Prenamjena mijenja pravni status i svrhu imovine, što ima trajne posljedice po vlasništvo države, pa spada u ono što je zabranjeno Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom („Službeni glasnik BiH“, br. 18/05 i kasnije izmjene).

Odnosno, iako Grad Mostar tvrdi da nije mijenjao vlasništvo, svaka trajna prenamjena zemljišta iz neizgrađenog u građevinsko – ako se radi o državnoj imovini – jeste raspolaganje.
Zato to može odobriti samo državna razina vlasti, ne lokalna samouprava.

To znači da Grad Mostar, izdajući prostorne i urbanističke akte na područjima poput Slipčića i Raške Gore, gdje zemljište nije bilo trajno prenamijenjeno kroz valjanu odluku državnih tijela, faktički postupa suprotno zabrani raspolaganja državnom imovinom.
Drugim riječima – i da Bunoza potpuno stane iza njih, Ustavni sud BiH ih ne može osloboditi od te činjenice, jer se radi o normi iznad svakog mišljenja ministarstva.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.