Afera 'Urbicid': Svjedočila bivša načelnica mostarskog Urbanizma, sudac Ustavnog suda FBiH i predstavnik stanara

Na Županijskom sudu u Mostaru danas je nastavljen glavni postupak u kaznenom predmetu poznatom kao afera „Urbicid“, koji se odnosi na spornu gradnju višekatnice u mostarskom naselju Bijeli Brijeg.

Optužnicom, koju je Sud potvrdio u siječnju 2024. godine, obuhvaćeni su Zdravko Čuljak, bivši šef Službe za građevinske propise Grada Mostara, te Sanja Voloder, službenica u tom odjelu. Tereti ih se za zlouporabu položaja i ovlasti te izdavanje urbanističkih akata suprotno važećim prostorno-planskim dokumentima, čime je, prema navodima optužnice, investitorima pribavljena znatna imovinska korist.

Današnje ročište bilo je u cijelosti posvećeno saslušanju svjedoka.

Bivša načelnica urbanizma Marina Deronjić: „Nisam potpisala nijedan akt za tu zgradu“

Kao prva svjedokinja saslušana je Marina Deronjić, tadašnja načelnica Odjela za urbanizam i građenje Grada Mostara.

U svom iskazu navela je da joj je 2014. godine tadašnji gradonačelnik Ljubo Bešlić oduzeo ovlasti za potpisivanje upravnih akata, kao i svim ostalim načelnicima, osim Odjela za financije.

„Ja od te godine nisam potpisivala spise, osim ako bi gradonačelnik Bešlić dao izričite ovlasti za posebne slučajeve. U ovom slučaju, zgrade na Bijelom brijegu, ja nisam ništa potpisala“, kazala je Deronjić.

Dodala je da predmet nikada nije došao do nje tijekom upravnog postupka.

„Za ovaj slučaj sam saznala tek iz medija. Spis mi nikada nije dostavljen i prvi dodir s dokumentacijom imala sam tek kada je Federalna uprava policije zatražila izuzimanje dokumentacije“, izjavila je.

Na pitanje tužiteljstva je li imala komunikaciju s investitorima, svjedokinja je navela da je jednog upoznala tek 2021. godine, nakon promjene vlasti, dok je drugog znala od ranije zbog drugih predmeta u urbanizmu.

Govoreći o neugodnostima, Deronjić je kazala:

„Jesam, 2022. godine, kada se od mene tražilo da se provjeri projekt etažiranja. Tada nisam imala spis. Njih dvojica su mi prijetili u mom uredu nakon što je urbanistička dozvola poništena, pa sam ih prijavila.“

Na pitanje tužitelja Spomenka Jukića je li na toj lokaciji uopće bilo moguće izdati urbanističku ili građevinsku dozvolu, odgovorila je:

„Sukladno Regulacijskom planu Bijeli Brijeg, tu nije bila predviđena gradnja takvog objekta.“

Naglasila je i da nije mogla dati suglasnost za etažiranje jer je urbanistička dozvola ranije poništena od strane Ministarstva građenja.

Deronjić je pojasnila i unutarnju proceduru rada gradske uprave, navodeći da urbanističko-tehničke uvjete piše inženjer kojem je predmet dodijeljen, potom pravnik izrađuje rješenje, a šef službe potpisuje i odgovara za zakonitost.

„S obzirom na to da mi je gradonačelnik oduzeo ovlasti, ja nisam ništa potpisivala ni supotpisivala“, rekla je.

Na kraju je potvrdila da je pred kraj mandata upozorila gradonačelnika Bešlića da je određen broj spisa prolazio bez njezina uvida, kao i da joj šef službe nije uvijek davao tražene informacije.

Svjedok Milićević: „Stanari nikada nisu bili upoznati s gradnjom“

Kao drugi svjedok saslušan je Mirko Milićević, danas sudac Ustavnog suda Federacije BiH, koji je u vrijeme gradnje bio vlasnik stana u susjednoj zgradi.

„Dobio sam poruku od susjeda da se nešto planira graditi iza zgrade u kojoj sam tada imao stan. Rekao sam da je sve u redu ako postoji dozvola, a ako je nema, onda je to možda kazneno djelo“, kazao je.

Naveo je da je prve radove uočio 2019. godine, kada su ga o tome obavijestili podstanari.

Na pitanje jesu li stanari ikada bili upoznati s gradnjom, odgovorio je kratko:

„Ne.“

Ispričao je da su stanari održali sastanak, ali da tada nisu pokrenuli pravne radnje.

„Da smo reagirali ranije, možda se nešto moglo zaustaviti dok se još izlijevala mrtva ploča“, rekao je.

Dodao je da je za izgradnju zgrade saznao i na jednom privatnom druženju, a kada je otišao na teren, vidio je da su već bila podignuta tri ili četiri kata.

„Ranije su se na toj lokaciji nalazile tri manje prizemnice“, naveo je.

Milićević je rekao da se potom obratio gradonačelniku, inspekcijama i ministarstvu, tražeći prostorno-plansku dokumentaciju, ali da Grad Mostar nikada nije odgovorio.

Istaknuo je da je Zavod za prostorno planiranje dostavio stručno mišljenje sa skicom i obrazloženjem prema kojem na toj lokaciji nije bila dopuštena takva gradnja, već isključivo nadogradnja postojećeg objekta.

„Kada sam dobio taj dokument, obratio sam se Ministarstvu“, rekao je.

Govoreći o postupku, naveo je da nije donesen upravni akt, već samo obavijest.

„Po meni se tu radilo o velikim nepravilnostima i to je Ministarstvo trebalo poništiti. Umjesto toga, predmet je vraćen prvostupanjskom organu, a ja do 2023. godine nisam vidio da je taj organ ikada postupio“, kazao je.

Dodao je da je promijenio tri odvjetnika, tražio uključivanje u postupak i da dvije godine nije dobio nikakav odgovor.

Uvid u spis omogućen mu je tek u rujnu 2021. godine.

„Spis je bio vrlo tanak. Pitao sam gdje je ostatak i rečeno mi je da je dokumentaciju izuzeo FUP“, rekao je.

Istaknuo je da mu je nova zgrada ozbiljno narušila uvjete stanovanja.

„Bila je udaljena svega nekoliko metara od mog balkona, zaklonila je vidik, smanjila dnevno svjetlo i pojavili su se problemi s parkingom“, kazao je, dodajući da je stan prodao 2023. godine.

Svjedok Ćosić: „Gradnja je počela bez ikakvog obavještavanja susjeda“

Kao treći svjedok saslušan je Mario Ćosić, susjed sporne novogradnje i predstavnik neformalne grupe stanara.

Naveo je da se nova zgrada nalazi oko šest metara od njegova stana.

„Bio sam na službenom putu u inozemstvu i supruga mi je javila da se nešto gradi. Kada sam se vratio, zatekao sam rupu i nije mi bilo jasno što se događa jer mi kao susjedi nismo bili upoznati“, rekao je.

Dodao je da u početku nije postojala ni informativna ploča na gradilištu, a da je ista postavljena tek nakon medijskih objava.

Ćosić je naveo da su stanari održali više sastanaka, nakon čega je izabran za predstavnika.

„Pokrenuli smo peticiju s više od 60 potpisa jer nam se kao susjedima nitko nije obratio“, kazao je.

Istaknuo je da su angažirali odvjetnika, ali da su odmah naišli na probleme.

„Na zahtjeve po Zakonu o slobodi pristupa informacijama nismo dobivali odgovore, pa smo ulagali žalbe. Odugovlačenje je u meni probudilo sumnju i inat“, rekao je.

Dodao je da je gradonačelnik Bešlić potpisao prvu odbijenicu kojom stanari nisu priznati kao stranka u postupku.

Govoreći o žalbi Ministarstvu građenja, naveo je:

„Nakon nekoliko mjeseci su mi iz Ministarstva građenja HNŽ rekli da moje žalbe nema, budući da se žalba na rješenje Odjela za urbanizam i građenje podnosi putem istog odjela a prema Ministarstvu građenja HNŽ. Kasnije sam čuo da je zgrada legalizirana. Bilo mi je čudno da žalba toliko putuje iako su Urbanizam i Ministarstvo u istoj zgradi“

Na pitanje tužiteljstva je li mu optuženi Zdravko Čuljak ikada dao objašnjenje zašto žalba nije proslijeđena, odgovorio je:

„Ne.“

Ćosić je rekao da stanari nikada nisu uključeni u upravni postupak, ni nakon promjene vlasti.

„Nova vlast ima obvezu to učiniti, ali se koriste pravne rupe i ne želi se pokrenuti novi upravni spor“, kazao je.

Govorio je i o pritiscima.

„Jednom me kontaktirala osoba koja me pozvala na sastanak u kafić. Mladić koji je nastupao u ime investitora ponudio mi je garažu u nelegalnom objektu. To sam kategorički odbio“, rekao je.

Naveo je i da mu je više puta oštećen automobil.

„Četiri puta su mi bušene gume, razbijena mi je zadnja šajba. Sve sam prijavio policiji. Na kraju sam prodao vozilo“, kazao je.

Dodao je da ne može dokazati izravnu povezanost s gradnjom, ali da mu je jedan od kupaca stanova u toj zgradi prijetio, što je također prijavio policiji.

Na kraju današnje rasprave Sud je najavio da će sljedeće ročište biti održano 6. veljače, kada bi trebali svjedočiti dvojica investitora iz tvrtke Joks, Robet Ivanković i Marinko Prskalo, te gradonačelnik Mostara Mario Kordić.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.