Uspon desnice – Zašto je ova godina obilježena usponom desnoga mentaliteta?

Govoriti o usponu desnice (ili ne daj Bože 'krajnje' desnice, što god to značilo) postala je medijska floskula i na ljevici i na samoj desnici. Ta je sintagma postala floskula jer se ne razumije korjenitost promjene koja se odvija pred našim očima. Ne radi samo o promjeni političkih preferencija koja se događa u većini zapadnih zemalja, nego se radi o promjeni mentaliteta. Koncepti, ideje te planovi koji su domalo bili nezamislivi sada su ušli u modi, i ne samo to – nego kao da će se ostvariti. Lijevoliberalna paradigma uzdrmana je na više polja, i svjesni smo kako slijedi novo razdoblje sa svojim novim društveno-političkim paradigmama.

Zašto je ljevica neuspješna?

Ne dajmo se zavarati. Društvene, političke, financijske i medijske poluge moći i dalje su u rukama ljevice, te usprkos znatno slabijem položaju nego prije, i dalje određuju glavne društvene tokove. Ono što ljevica definitivno više nema je autoritativni kredibilitet. Iako je to uživala posljednjih tridesetak godina, niz kriza, među kojima su najakutnije bile one od 2020. do danas, srozale su uvjerljivost lijevoliberalnog svjetonazora. Slušali smo najave 'kraja povijesti', konačne pobjede liberalne demokracije i ostvarenja globalnog sela. Humanitarna, demokratska i prozapadnjačka misao koja je određivala 'status quo' zapadnih zemalja nakon Drugog svjetskog rata djelovala je nedodirljiva, i činilo se kako upravo u ovim desetljećima doseže svoj konačni zenit. Umjesto toga, ona sada doživljava postupno srozavanje u kojem se dovodi u pitanje svaki njezin postulat.

Prvi krahovi postali su vidljivi početkom 2000-ih kada nakon terorističkih napada 11. rujna kreću ratovi na Bliskom Istoku, odnosno u Iraku i Afganistanu. Rat koji je prodan javnosti kao borba protiv neprijatelja koji posjeduje oružje masovnog uništenja postao je licemjerni kolonizatorski pothvat u kojem su kolonizatori u konačnci bili neuspješni. Pokušaj uvoza demokracije na Bliski Istok srozala je moralni kredibilitet Zapada, ali srozavanje nije stalo tu. Ratovi na Bliskom Istoku proizveli su migrantsku krizu nezamislivih proporcija, i bezobzirno otvaranje vrata istim migrantima (posebice u EU) počelo je srozavati politički kredibilitet Zapada. Pod mantrama koje podržavaju kozmopolitanizam i multikulturalnost, milijuni migranata uspostavili su svoja središta po velegradima Europe, i kao posljedica licemjernog gostoprimstva brojne četvrti sada su nedostupne domicilnom stanovništvu, a sigurnost domaćih ljudi u svojim četvrtima više nije zagarantirana. Konačne kapi koje su prelile ovu čašu bile su nasilna woke ideologizacija i rat u Ukrajini. O wokeu smo već ranije govorili, a sada je dovoljno samo konstatirati kako taj fenomen predstavlja pokušaj društvenog inžinjeringa, odnosno stvaranja atomiziranog društva kojeg bi bilo lakše kontrolirati. Rat u Ukrajini držim posljednjim 'velikim pothvatom' lijevoliberalne paradigme. Nepromišljena i bezbrižna podrška Ukrajini (nepromišljena i bezbrižna zbog svoje naravi, ne zbog Ukrajine same) uzrokovala je samo političku krizu te dovela u pitanje ekonomsku stabilnost EU-a i geopolitičku hegemoniju SAD-a. Idealističko, te u konačnici isključivo ideološko držanje ljevice uzrokovalo je njezino slabljenje i propadanje i to sve trenutno iskorištava desnica koja je na usponu.

Pravi tajming desnice

Desnica je do posljednjih desetak godina nizala poraz za porazom. Uvijek je bila predstavljena kao priglupa, zatucana i neozbiljna opcija. Kada su se ideološke pukotine počele nazirati na ljevici, došla je desnica koja je napokon bila dorasla izazovu. Prvi iskorak desnice bio je upravo uspon Donalda Trumpa. Iako je on sam po sebi bosanski lonac političkih uvjerenja, njegovo generalno desno naginjanje dalo je vjetar u leđa brojnim drugim desnim opcijama. Njegova nova pobjeda 2024. godine samo je potvrdila trajni i neometani uspon desnice. Godina 2016. može se gledati kao eksperiment, pa možda čak i kao iznimka. Godina 2024. s druge strane predstavlja definitivno skretanje udesno i teško ga je sada zaustaviti jer medijski i politički aparat s kojim desnica raspolaže sofisticiraniji je od onih prethodnih što ih je koristila.

Desnici ide u prilog činjenica što uslijed svih ovih kriza zastupa zdravorazumske postavke. Koliko god je to smiješno reći, to je činjenica s kojom će se ljevica već jednom morati pomiriti. Protumigrantsko raspoloženje koje se konsolidiralo nizanim incidentima diljem svjetskih velegradova, težnja za ekonomskom neovisnošću te snažan domoljubni osjećaj prirodni su osjećaji većine stanovništva. Te tendencije ne znače nužno ulazak u ekstremizam, i ta kriva procjena bila je kobna greška ljevice. Kako smo napomenuli ranije, glavne poluge moći i dalje drži ljevica, ali i to je pod novim okolnostima dovedeno pod pitanje. Ono što je moglo u medijsko-progadantnom planu proći tijekom 2000-ih, ne može više tek tako proći 2020-ih. No, to nije sve. Kategorije i koncepti koji su bili nekoć nedodirljivi (liberalna demokracija, globalizam, multikulturalnost, itd.) ne piju više vode, te se otvoreno kritiziraju i odbacuju. Ogromna se prilika sada nalazi pred desnicom i pitanje je hoće li je moći iskoristiti.

Populizam i nostalgija

Iako se u društvu događa postupno skretanje udesno, pitanje je hoće li se to moći do kraja ostvariti na političkom planu. Skretanje udesno korisna je taktika za stjecanje ugleda i vlasti. Na krilima desne retorike George Bush Ml. stigao je u Bijelu Kuću, te ga sada pamtimo kao neoconskog izvoznika demokracije. Nigel Farage postao je već poznat kao politički beskičmenjak, jer u oporbi strelovito napada elitu, a čim dođe nadomak političke moći uklopi se u 'status quo'. Čak i veliki Donald Trump nije toliko dosljedan i ustrajan u obećanjima kako je najavio u svojoj eksplozivnoj kampanji. Politička razočaranost i zasićenost nešto je s čime mora računati svaka politička opcija. Stoga, ako obećanja desnice budu tek demagoška u naravi, ona će svoj položaj trajno unazaditi te je pitanje kada će opet biti blizu polugama moći.

Drugi izazov pred desnicom je samo pitanje promjene paradigme. Mnogi koji su se počeli predstavljati kao pripadnici desnice zapravo su (kada se pažljivije promotre) liberali ili ljevičari od prije desetak godina. Iako se događa temeljita promjena paradigme, atmosfera je i dalje primarno ona neke nostalgije, a ne korjenite promjene. To je stanje potrage za onom točkom u vremenu kada je sve krenulo nizbrdo i da se vrati na koji trenutak prije nje i tu ostane. To viđenje stvari u stvarnosti je neodrživo. Neodrživo je prije svega jer ćemo neminovno ponavljati iste greške zbog kojih smo došli tu gdje jesmo. Nije greška u konkretnim postupcima, nego u samom sustavu. S druge strane, promjene koje su se dogodile jednostavno su nepovratne. Ekonomska šteta i demografske izmjene traže svježija rješenja. Traže prije svega radikalnu društvenu i političku rekoncepciju koja će biti sposobna odgovoriti na trenutne izazove. Ljevica je odavno izgubila na vitalnosti za takav pothvat, dok je desnica čini se na usponu, ostavivši brojne predrasude i koncepcije stare paradigme kako bi mogla oblikovati novu. U tom postupku ostavljanja predrasuda i koncepcija mora ostati dosljedna ako želi uspjeh, i mora ići do kraja. Novo vrijeme traži nova rješenja i pobjedit će ona opcija koja će ih moći iznaći. Kako stvari trenutno stoje, ta opcija je desnica, jer se ona suočava sa stvarnošću na terenu, dok je ljevica jalovo i bezuspješno pokušava prekrojiti po svojoj zamisli.

Stavovi izneseni u ovoj kolumni isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.