Uskrs 2026., u strepnji dočekan

Izraelske vlasti su na Cvjetnicu zabranile kardinalu i latinskom patrijarhu Pierbattisti Pizzaballi održavanje liturgije Nedjelje Muke Gospodnje u crkvi Svetoga groba. Kardinal je već dugo nepokolebljivi glas pomirenja između Izraelaca i Palestinaca, te je posebno kritičan prema ratu i tretmanu civila u Gazi. 

Izraelski premijer ubrzo je pod pritiskom povukao zabranu, no teško je bilo isprati gorak okus nakon toga poteza. 

Ovaj potez generalna je slika stanja kršćanstva na Bliskom istoku. Doista, sukobi bjesne između izraelskih interesa i interesa islamskih zemalja, svjetske velesile pristaju uz jednu ili drugu stranu, a šarolika kršćanska zajednica Bliskoga istoka ispašta kao neprimijećena žrtva kojoj se iz dana u dan povećavaju šanse nestanka.

Progoni i diskriminacija bliskoistočnih kršćana

Poznato je kako bliskoistočni kršćani doživljavaju progone, no oni ne dolaze do izražaja u našim ciklusima vijesti. Progon kršćana svojevrsna je konstanta na Bliskom istoku, no kršćanske zajednice ipak su se uspjele očuvati u značajnijem broju. Usprkos njihovu zimijskom statusu, uživale su dovoljan ugled da opstanu i razvijaju se. 

Huma Heider u svojoj studiji navodi kako su kršćani predstavljali 20% stanovništva, a do trenutka pisanja njezine studije taj postotak spao je na svega 3-4%. Valja uzeti u obzir da je studija napravljena prije skoro deset godina, u jeku tadašnjih bliskoistočnih sukoba. Postotak je ostao ugrubo isti, no pitanje je koliko će tako ostati.

Osim što su kršćanske zajednice bile mahom pogođene ratnim razaranjima i terorističkim napadima, brojni kršćani suočeni su s diskriminatornim zakonima i postupcima vlasti, koji, kako Heider navodi, uključuju otimanje imovine, stroga ograničenja u bogoslužju, proizvoljna uhićenja i zatvorske kazne, te sveopću institucionalnu slabost. 

Egipat i Libanon predstavljaju utočište kršćanima, budući da kršćanske zajednice čine značajan udio u stanovništvu, dok su u ostalim državama, naročito Siriji i Iraku, kršćani suočeni s borbom za opstanak.

Osim što nemaju dovoljno snažnih predstavnika u svojim matičnim zemljama, međunarodna javnost zazire od konkretnog suočavanja s tom problematikom. Valja napomenuti kako kršćani ne proživljavaju progone samo na Bliskom istoku. Primjerice, autentična Crkva u Kini prisiljena je djelovati u podzemlju, a velike progone doživljavaju i afrički i latinoamerički kršćani. 

Ipak, u ovoj kolumni želim se zadržati na situaciji na Bliskom istoku, jer je upravo odatle potekla kršćanska tradicija.

Vlada veliko neznanje o prilikama tamošnjih kršćanskih Crkava, što je svakako neprihvatljivo. Osim što je od tamo i potekla kršćanska vjera koja u bitnome oblikuje našu civilizaciju, tamo se nalaze zajednice koje u svojoj liturgiji i životu održavaju izvornost prvih kršćana.

Kršćanske zajednice Bliskoga istoka

Naviknuti smo razmišljati o monolitnom kršćanstvu koje je podijeljeno na tri dijela, međutim Bliski istok opovrgava tu karikaturu. Doista, nalazimo tamo i Katoličke i Pravoslavne Crkve kakve mi poznajemo u našem podneblju, no katoličanstvo se ne da svesti na svoju rimsku inačicu, niti pravoslavlje na svoju grčku inačicu.

Katoličke zajednice obuhvaćaju i Maronitsku Crkvu u Libanonu, kao i Koptsku Katoličku Crkvu u Egiptu. Postoje i pravoslavne zajednice koje su u raskoraku s učenjem grčkog pravoslavlja kakvo postoji u Bizantskoj, Srpskoj i Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi. To su, primjerice, Armenska Crkva koja ima dva patrijarhata u današnjoj Armeniji i Turskoj.

Zatim valja spomenuti Sirijsku Crkvu sa sjedištem u starom kršćanskom središtu Antiohiji, kao i pravoslavnu Koptsku Crkvu sa sjedištem u Aleksandriji u Egiptu. Te Crkve razilaze se od rimske i grčke Crkve u drugoj polovici 5. stoljeća nakon sabora u Kalcedonu.

Mimo njih postoji i Asirska Crkva koja ima svoja sjedišta u Iraku, a koja, osim što ne priznaje spomenuti Kalcedonski sabor, ne priznaje ni raniji Efeški sabor.

Ovim nabrajanjem želim samo istaknuti činjenicu da se radi o raznolikoj i složenoj zajednici koju ne smijemo svoditi na karikaturu. Ne želim objašnjavati previše kako bih potaknuo čitatelja da sam istraži prilike kršćana na Bliskom istoku, jer to je nešto u što bi svatko trebao biti barem malo upućen.

Radi se o bogatstvu povijesti, kulture i teologije koja se ne može tek tako prešutjeti, pogotovo kada se uzme u obzir da Zapad duguje mnogo upravo tim zajednicama. Svi naši civilizacijski obrasci imaju svoje korijene u njima, i dok se vode teške borbe oko naftovoda i pomorskih pravaca, te se zajednice bore za opstanak.

Uskrs dočekan u strepnji

Brojne kršćanske zajednice, ovisno o kalendaru, dočekat će Uskrs u strepnji od uništenja. Unatoč strahu i tjeskobi, one će svečano i postojano, kao i dosad, proslaviti središnji kršćanski blagdan.

Uskrs će kod nas često proći nezapaženo, a upravo bi trebao biti najsvečaniji trenutak u godini. Njegov sadržaj ne može se razvodniti i sekularizirati kao što se to često čini s blagdanom Božića. On se temelji na radikalnoj tvrdnji da smrt nije konačni kraj i da postoji život nakon smrti.

Osim što taj blagdan pruža čovjeku nadu, on ga poziva i na odgovornost. Doista, ako ni smrt ne može dokinuti život, naše živote počinjemo doživljavati u potpuno drukčijem svjetlu.

„U se, na se i poda se“ svjetskih moćnika, neobuzdana pohlepa i rast, razvrat i korupcija bez grižnje savjesti – sve to postaje ispraznost koja će prije ili kasnije doći na naplatu. Svaka suza bit će naposljetku otrta, i svaka nepravda ispravljena.

To je nada i radost koja nadilazi okvire ovozemnog, i to je ono što nosi i održava kršćane Bliskoga istoka. Na svojoj su koži osjetili obijest i ispraznost moćnika, kao i svake čisto zemaljske nade.

Zato su možda upravo oni najsvjesniji koliko čovjek čezne za onim što nadilazi ovaj život, i zbog toga im je Uskrs još svečaniji i dublji. U njemu se očituje ne samo njihova nada, nego nada cijelog čovječanstva.

Iz toga proizlazi njihovo pouzdanje i sposobnost preživljavanja kroz stoljeća.

Sjetimo ih se stoga ovog Uskrsa i neka nam budu uzor u strpljivosti i ustrajnosti kroz ova turbulentna vremena.

Svima koji ove nedjelje slave Uskrs, neka je sretan i blagoslovljen.

Stavovi izneseni u ovoj kolumni isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.