Kad se prosvjedi stišaju – Stišavanje pravednog bijesa

U trenutku pisanja djeluje da se smanjuje broj prosvjednika povodom tramvajske nesreće u Sarajevu, što znači da će samim time i prosvjedi brzo utihnuti.

Sarajevski prosvjedi samo su jedni u nizu izraza građanskog bunta što smo ih vidjeli u posljednjim desetljećima diljem BiH. 

Svaka prosvjedna šetnja započela je odlučnom namjerom i jasnim nezadovoljstvom, no snažni početni naboj ubrzo bi splasnuo, a razlog prosvjeda zaboravio – kao da nikad nije postojao. Svako je od nas svjestan ove činjenice, no ne u tolikoj mjeri da napravi iskorak prema rješavanju problema.

Prosvjedne mase i elitna teorija

Često čitamo komentare po internet portalima i društvenim mrežama koje kažu kako naše stanje proizlazi iz naše društvene pasivnosti. Ocjena stanja je dobra. Premise su točne, no iz njih se povlače pogrešni zaključci. Vlada uvjerenje da će promjene nastupiti kada se stanovništvo u cjelini trzne i prepozna svoju jadnu situaciju. 
Računa se na neko sveopće nezadovoljstvo masa koje više neće moći podnijeti korupciju i koje će osuditi sve dosadašnje zločine. Računa se na nezadovoljstvo masa koje će napraviti toliki pritisak da će iz njega proizići konkretne političke promjene. 

Primjeri Donje Jablanice, tuzlanskog staračkog doma i brojnih drugih incidenata i kontroverzi upravo upućuju na suprotno. Mislim da ne možemo reći da kao bh. društvo nismo bili revoltirani ovim postupcima i propustima. Ipak, ništa se bitno nije promijenilo.

Za prave promjene potrebni su konkretni postupci, a za konkretne postupke potrebne su konkretne osobe koje će ih provesti. Naravno, potrebna je društvena svijest o tome. Teško će neki pojedinac moći izvesti promjene ako je sveopće društvo uljuljkano i zadovoljno postojećim stanjem, ali promjene se ne događaju same od sebe. 

Ovo su osnovne postavke onoga što se u političkoj filozofiji naziva elitna teorija, tj. bolje rečeno teorija elita. Osnovni postulat te teorije je da organizirana manjina vlada neorganiziranom većinom. Ovo je prirodno stanje ljudskog društva, koje je u svojoj naravi hijerarhijsko. Kakvo god uređenje bilo, uvijek se pojavljuje manjina koja zbog svoje usredotočenosti, organizacije i koordinacije nameće svoju volju nad većinom. 

Zato je problem masovnih prosvjeda i populizma taj što ne postoji tzv. volja naroda koja dirigira politiku. 

Spomenuti narod tek je amorfna masa s različitim komponentama od kojih svaka vuče na svoju stranu. Takve amorfne mase nemaju svijest o ujedinjenosti, niti imaju dogovoreni zajednički cilj. Bez postojećeg organizacijskog principa i idejnog okvira ne postoji koherentan politički pokret. To je razlog što naše političke elite i dalje zadržavaju svoje položaje moći. 

Oni su međusobno povezani, organizirani, dijele iste ili barem slične ciljeve (usprkos svim međunacionalnim napetostima) i djeluju konkretno. Njihove klijentelističke i kadrovske baze su konkretne, njihovi zakonski zahvati (koliko god nemoralni ili protuzakoniti) su konkretni i učinkoviti, i njihova moć je zbog toga konkretna i djelatna. 

Deklamacije i šetnje neće uplašiti našu političku klasu. Dosljedno političko djelovanje hoće.

Što je potrebno za promjenu?

Gorući problem našeg društva svakako je koruptivna hobotnica koja u bitnome koči društveni, gospodarski i politički razvoj. Želi li se netko suprotstaviti tim strukturama, mora biti sposoban organizirati vlastite strukture koje politička elita neće moći infiltrirati pa potom i potkopati. Zato je potrebna stroga organizacija i jasni principi djelovanja. 

Recimo, ako građani Jablanice žele riješiti pitanje odrona i sumnje u gradnju koja ga je uzrokovala, oni moraju već u svojim vijećnicama imati skupine koje će uporno lobirati za istragu, a zatim i za suđenje počiniteljima zločina. 

To su sitni, naporni, ali i nužni koraci koji zahtijevaju strpljivost i ustrajnost. Političke promjene neće doći kao posljedica masovnog okupljanja, nego kao rezultat konkretnih postupaka u institucijama i strukturama koje stoje na raspolaganju. To nije napor koji će trajati jedan izborni ciklus. To je višegodišnji projekt koji će zahtijevati ono što anglofonci nazivaju gatekeeping, odnosno pomno praćenje s kim se udružuje i kako se udružuje. 

To je projekt koji praktički podrazumijeva gradnju paralelnih struktura moći koje se neće dati kooptirati u dnevnopolitičke svrhe. To znači ostvariti gospodarska, društvena i politička uporišta koja neće podleći stranačkom kadroviranju i reketarenju. To znači pristati na politički put čije trajanje nije unaprijed određeno. 

To znači žrtvu i ulaganje, pa čak i rizik. To je naporan put odricanja i upornosti koji svakako plaši, ali definitivno obećava konkretnu promjenu.

Bijes masa više ne djeluje. Okupljanje na ulicama postaje tek medijski događaj koji se brzo zaboravi. Promjene dolaze kada naše političke elite počnu primati udarce na mjesta gdje su ranjive. To počinje kada na osobnoj razini prestanemo pristajati uz koruptivnu hobotnicu i njezine rekete. 

Čim to prestanemo, spremni smo za organiziranje skupina koje će gospodarski, društveno i politički moći ponuditi alternativu. Državne promjene započinju u kućama i mjesnim zajednicama. Naučimo li tu donositi konkretne odluke i uvoditi red, bit će samo pitanje vremena kada ćemo to moći učiniti u državi. 

Maknimo se stoga od javnog revolta koji predstavlja samo gubitak energije. Krenimo putem konkretnih postupaka koji će dovesti do stvarnih promjena. Ako već mi nismo u mogućnosti za to, otvorimo oči i pratimo one koji će se ohrabriti na takav put. 

Čim se netko takav pojavi, dužni smo mu iskazati poštovanje i vjernost, upravo zato jer se usudio krenuti protiv struje.

Stavovi izneseni u ovoj kolumni isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.