“Vama koji niste s nama na bojištu bili jer, niste mogli, niste htjeli, niste imali hrabrosti ili niste smjeli…

...Vaše djece i bližnjih dok ste mirno ispijali kave po hrvatskim gradovima i selima u koje neprijatelj baš u upravo nama nije uspio doći i od njega napraviti Vukovar, Škabrnju, Voćin ili neko drugo stratište Hrvata... To ste zaboravili jer na svojoj koži niste osjetili, jel'da?

Na - 20 i + 40 nije nam bilo teško

I dok ste Vi nakon mirno prospavane noći radili svoj redovni posao van crte bojišnice, onaj koji je svojim tijelom stao između Vas i velikosrbijasnkog agresora u liku četnika i JNA , koji je bio na - 20 ili + 40 danju, noću po kiši snijegu i ledu ležeći na zemlji ili u nju ukopan a bivao pokriven samo nebom pod kojim je na njega ispaljeno tisuće metaka, gelera i granata stražario za Vaš miran san i Vašu jutarnju kavu, taj vam danas zbog novinara uhljebničkih i izdajničkih političara koje plaćate pet puta više nego njega smeta?

No najveći broj takvih mojih suboraca nije zbrinut, niti je na teret države. Nije, ukoliko ga nije jedan od tih metaka, gelera pogodio ili ga pak nije psihički slomila pogibelj i smrt i krv na rukama i u snovima svih onih koji mu bijahu braća po oružju a kojih se Vi svi koji ste protiv nas i njih možete stidjeti, te pred njima i nama sagnuti glavu. U krajnjoj liniji SVI VI danas veliki rodoljubi, domoljubi, borci za ovakvu i onakvu pravicu, svi koji danas naša imena i naš braniteljski status pljujete mogli ste da ste imali muda, hrabrosti ali ponajviše ljubavi prema Hrvatskoj biti na našem mjestu pa se podmetnuti pred metak ili geler i time možda, kažem možda dobiti invalidnost i mirovinu.

Bili smo spremni umrijeti za vas, razmislite o tome

Možda, rekoh jer nitko od nas nije išao za mirovinu i plaću, to su nam dali oni koji Vas danas okreću protiv nas, ili kao kompenzacju za naše zdravlje, naše mrtve, naše rane, ili kako bi opravdali njihov, a izgleda i Vaš kukavičluk, i time nas eto "zbrinuli". Svaka vaša riječ protiv nas, a ne protiv naših neprijatelja, ne protiv onih koji su Vas koštali i koštaju milijarde kuna i koji su Vas okrenuli i protiv nas i koji Vam čini se vrijede više od nas, e svaka ta riječ ranjava kao metak, kao geler kao kama četnička zariva se u srce onoga koji je bio spreman položiti svoj život za Vaš... Razmislite o tome...

Razmislite i pogledajte malo snimke onoga vremena. Podsjetite se i ako imate malo dostojanstva, ljudskosti u sebi, postidjet ćete se svi koji ste se na nas bacili kamenom, nas koji smo svoj život i zdravlje riskirali, davali i žrtvovali za Vas...

Pitam se zašto Vi to niste učinili... I ako jeste, koliko ste i kako ?

Ima među nama hrvatskim vojnicima, vojarima jednom riječju ratnim veteranima ili braniteljima svega i svačega, svakakvih likova čije se ponašanje istinitim pokazuje tek nakon rata, kakvo je bilo u ratu i zašto i s kojom namjerom...Vidite i osjetite koliko je danas konvertita i suncokreta, interesdžija... Ali ona imajte muda srca i hrabrosti kad već pljujete i bacate se kamenjem imenovati imenom i prezimenom onoga za koga mislite da je nešto kriv, da je dobio što nije zaslužio ili da je "lažnjak". Jer znajte i onaj "lažnjak" svih "lažnjaka" koji se iz političke fotelje kune i koji se kleo kako će riješit "lažnjaka" - nije. Jer vrana vrani oči ne kopa.

U tom duhu imenom ću i prezimenom "zahvaliti" na političkom inženjeringu i iskorištavanju braće suboraca i ratnih veterana slijedećoj gospodi:

"Hvala" Klemmu i Glogoškom

Hvala Josipu Klemmu, Đuri Glogoškom i toj ekipi velikih vođa branitelja i prosvjeda iz Savske 66 ali i mnogim drugima koji su mijenjali političke kapute te su time u javnosti i kod hrvatskog puka nagrdili i obezvrijedili status i vrijednost hrvatskih branitelja svojim osobnim, političkim manevrima i organizacijskim propustima za korist i interes izgleda samo sebe i svojih političkih mecena, a čime su kod velikog dijela hrvatskog puka obezvrijedili, obeščastili i podijelili naše zajedništvo, našu snagu i naše vrednote, a sada šute i zavukli se u mišje rupe kako se ne bi zamjerili tim istim mecenama.

Hvala novinarskim perima vrsnim, no ponajviše najamničkim piskaralima koji bez podataka i temeljnih usporednica, bez ikakvih dokaza, u žaru zarade kune po kartici obezvrijeđuju one bez kojih ne bi imali takvu novinarsku slobodu.

I na kraju ali ne i posljednje jer čut ćete me po ovoj temi još, moram Vas sve upitati slijedeće:

‘Ajd molim Vas, postavite pitanje izdvaja li država previše novca za nevladine udruge (nekih 1.2 mlrd kuna godišnje), pa onda pitajte izdvaja li država previše novca za partizane, pa bivša vojna lica iz JNA, umirovljene poltičare ovog i onog sustava, za nacionalne manjine od čije smo Vas kame i agresije obranili i onda na kraju kad sve informacije zbrojite, koliko tko troši Vašeg novca okomite na nas ako želite, na hrvatske branitelje.... Iako, Vam moram kazati kako branitelji sami po sebi to jest po tom izlizanom i od medija obezvrijeđenom nazivu, nisu zbrinuti nego su kompenzirani materijalno stradalnici Domovinskog Obrambenog Rata za svoje rane, za svoje mrtve, za svoje bolesti, za svoje osobne žrtve...

Zašto niste stali uz nas?

Branitelji su na zavodu za zapošljavanje baš kao i mnogi "civili". A ako Vam je zbog toga što netko tko je ranjen, pun gelera, za boreći se za Vašu slobodu, za Vaš život materijalno kompenziran, valja mi Vas pitati koliko Vama vrijedi sloboda, koliko Vam vrijedi Vaš život, koliko Vama vrijedi Vaše zdravlje...

U konačnici, svima Vama koji se sa žuči i jalom bacate kamenjem na moje žive i moje mrtve u boju na život i smrt iskovane braću i sestre:

Slušajte pi*duni koji po nama pljujete... i Vi biste da ste imali hrabrosti, muda a ponajviše ljubavi prema svojoj domovini, svom narodu grbu i zastavi mogli biti sa nama ili na našem mjestu... Zašto niste?"

Mario Maks Slaviček