Tuđmani i Šušak su velikani naše povijesti

Tuđman u razgovoru sa Šuškom
Tuđman u razgovoru sa Šuškom

Branitelji su sasvim opravdano burno reagirali na samu takvu ideju i prijete masovnim prosvjedima i blokadama grada. Što inicijatori žele postići mijenjanjem imena avenije ministru koji je obranio narod od velikosrpske agresije? Sama hrabrost za takvu inicijativu je više nego simptomatična, to je drska pljuska ne samo braniteljima koji su prvi reagirali, nego je to svojevrsni udar na suverenitet države Hrvatske. To je uzimanje pravde u svoje ruke, koje nam je poznato iz komunističke diktature, kada su se voluntaristički rješavala sva društvena pitanja.

Inicijatori ma tko oni bili zaigrali su opasnu igru, usuđuju se dirati u posljednje ostatke ostataka ponosa i slave iz dana kada smo oslobađali domovinu.

Zar je to uopće moguće u današnjoj Hrvatskoj i Zagrebu. Što će ostati od Domovinskog rata, kada čujemo presude iz Haaga, kada stalno slušamo da bi i Tuđman i Šušak završili u Haagu da nisu umrli. Oni koji traže ukidanje avenije Gojka Šuška očito ne mogu prežaliti što je umro i što ipak nije, po njihovom planu, završio u Haagu. Ono što nije i neće odraditi sud u Haagu, inicijatori bi rado sami dovršili. U kakvom to društvu zaboga živimo? Domovinski rat nije samo pobijedio velikosrpske agresore, nego je srušio Jugoslaviju, rasturio komunizam i komunističku partiju, barem smo mislili da je tako.
Ali nije, dovoljno je sjesti u tramvaj i proći pokraj Hrvatskog narodnog kazališta pa ćete preko zvučnika u tramvaju čuti najavu, slijedeća postaja je Trg maršala Tita. Uvijek se netko nađe u tom tramvaju tko s nevjericom reagira, pa zar je to moguće, u Zagrebu Trg maršala Tita. A da stvar bude još gora, kada dolazite na jedan drugi trg tik do spomenutoga, Rooseveltov trg, opet se najavljuje Trg maršala Tita, slučajno, ne vjerujem u to.

Dvadeset godina nakon pada komunizma, najljepši trg u Zagrebu nosi ime po sinonimu te grozne komunističko-jugoslavenske diktature, ali to ni najmanje ne smeta inicijatorima za ukidanje Šuškove avenije. Komunizam je pao ali njegov mentalitet je još duboko i preduboko urezan u tkivo hrvatskoga društva, a to nikako ne može biti dobro. To je silovanje povijesti, zaustavljanje procesa koje su prošle sve tranzicijske zemlje. Rusija se odrekla Staljina i zabranila spominjanje i veličanje njegova imena, a čak i jedna notorna komunistička Kuba i Fidel Castro ovih dana priznaje da komunizam ne valja.

Hrvatska je jedina zemlja ne samo u Europi, nego i u svijetu u kojoj duh i kult komunizma jačaju, a za to odgovornost snose najvažnije državne institucije, koje izravno veličaju komunističko naslijeđe, a sve pod krinkom antifašizma. Vrijeme je da se o tomu povede ozbiljna društvena rasprava i da se stvari stave na svoje mjesto. Vrijeme je da netko iz državnoga vrha, vlade, Sabora i ureda predsjednika kaže, komunistički zločini nisu antifašizam, Domovinski rat je neupitan, Oluja je legitimna akcija, a Tuđman i Šušak nisu zločinci nego velikani naše povijesti.


Kada bismo imali snage za postavljanje stvari na svoje mjesto, onda nikomu u Hrvatskoj ne bi bilo ni na kraj pameti poticati ovakve skandalozne inicijative, koje siju mržnju i prijete izazivanjem sukoba. Komu to treba? Pomalo me plaši spoznaja da živim u takvom društvu i s toliko ljudi kojima smetaju nazivlja ulica i Mjesnih odbora po hrvatskim velikanima. Kako povjerovati u njihovo domoljublje i lojalnost gradu i državi u kojoj žive? To je vrlo čudno i teško shvatljivo.


Jasenka Okroša Herceg