FOTO  Sutra 25. obljetnica 3. Imotske bojne

Sutra 25. obljetnica 3. Imotske bojne
Kao i svake godine odat će se počast poginulim pripadnicima,  i zahvaliti preživjelim pripadnicima treće Imotske bojne. Program počinje u 10. sati polaganjem vjenaca i paljenjem svijeća na spomeniku na tvrđavi Topana. u 10. sati i 30. minuta služit će se sveta misa u crkvi svetoga Franje. Za 13. sati planiran je svečani domjenak za sve pripadnike i njihove goste.

Povijest 3. Imotske bojne

3 Imotska bojna IV gardijske brigade je osnovana u vojarni na Kamen mostu. Prvo vatreno krštenje je Zadar ili točnije mjesto Kruševo, gdje Imoćani pružaju hrabar otpor neprijatelju sa mještanima, ali su se ipak morali povući pred daleko bolje naoružanim neprijateljom. Nakon toga se ide u obranu Zadra gdje se nadljudskim  naporima zaustavja neprijatelj i brani se grad Zadar. Tu je pao i prvi  poginuli pripadnik 3. bojne Nikola Đalto.

Nakon obrane Zadra bojna ide na položaje oko Neuma i Stona i tu ostaje kratko vrijeme, a onda počinje deblokada Dubrovnika i borba za dominatnu kotu, zloglasni Golubov Kamen iznad Mokošice. Iako je neprijatelj bilo u daleko povoljnijem položaju i na uzvišenju to nije smetalo hrabrim Imotskim bojovnicima da potjeraju neprijatelja sve do Trebinja, te zauzmu Golobov kamen i ostale strateške točke.

Tu je bilo dosta mrtvih i ranjenjenih pripadnika bojne, što od granata što od kamenja nakon padanja istih oko položaja. Naša inženjerija je još bila u povojima, ali nema predaje. Redaju se akcije jedna za drugom: Veliki i Mali Zaplanik, Ivanjica i na kraju zloglasna Vlaštica koju je bilo tako reć nemoguće osvojiti, ali su to napravili hrabri Imotski bojovnici uz nadljudske napore. Tu pogiba legenda obranbenog domovinskoga rata Milan Trutin Šiljo sa posljednim rječima: Život dam Hrvatsku ne dam.

Nakon toga redaju se veličanstvene akcije kao što su Maslenica, Skok 1, Skok 2, Ljeto, Južni Potez, Maestral i akcija svih akcija Oluja. Kao što se kaže, a istina je u Imotskome puška nije pukla a poginulo je preko 200 Imoćana I preko 300 ih je ranjeno. Nije bilo postrojbe u Hrvatskoj Vojsci da u njoj nije bilo Imoćana.

Danas nakon 25. godina prisjećamo se svojih poginulih Imoćana i kažemo im da nisu zaboravjeni u našim srcima i mislima. Danas nakon toliko godina odlazimo kao na traci i umiremo u najboljim godinama, i dajemo sve što imamo za malo zdravlja koje smo izgubili braneći Lijepu našu Domovinu Hrvatsku. Slomjeno je krilo, ali se pamti let. Jedino je Hrvatska njihov zavjet svet.

Spokoj vječni poginulima slava živima.Tekst i foto by: Ivica Lozina