VIDEO  Rođen kao Irac, poginuo kao Hrvat

... bio jedini na stadionu koji ne bi bio poražen jer njegovi danas jednostavno ne bi li poraženi i u susretu koji vremenski sudbonosno koincidira s prvim sudačkim zviždukom nogometnog ogleda  "vatrenih" i "zelenih" i njegovim posljednjim danom života.

Sigurno bi također bio jedini među tisućama navijača koji bi u rukama ponosno držao obje nacionalne zastave jer u Thomasu su kucala dva srca- jedno za rodnu Irsku i drugo istim brojem otkucaja za svoju voljenu Hrvatsku za koju je upravo na današnji dan prije 17 godina (10.lipnja 1995.) položio život na Južnom bojištu.

"Imam veliku želju ostati u Hrvatskoj"

"Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, a i poslije.Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, da svršetak rata dočekam živ i zdrav , ostat ću živjeti u Hrvatskoj" - to su bile jedine riječi koje je Tom Crowley 1991. napisao u svom zahtjevu za hrvatsku domovnicu.

Časnik HOS-a i HV-a , rođen je Manchesteru 1949. godine. Živio je u Južnoj Africi  gdje su iz Irske doselili njegovi roditelji.Suprug je i otac tri sina.

Tomu Crowleyu rat je bio profesija.U njegovih četrdeset i šest godina života više od polovice pripadalo je mnogim ratovima koji su se vodili po svijetu ali je na koncu samo jedan rat postao i njegova borba koja više nije bila ni posao ni potreba ni strast ratnika.

Čudesan ratni put

Išao je uvijek tamo gdje je bilo najteže.Nije volio davati izjave za medije niti se fotografirati. Nikad nije  podcijenjivao neprijatelja i znao je čim bi granata pala procijeniti je li ju ispalio profesionalac.Slično i sa snajperima s neprijateljske strane.Po njihovim hicima ocijenio bi puca li amater ili profesionalni vojnik , je li pripadnik ruske, niške ili legionarske "škole". Časnik od glave do pete.Stega iznad svega i koretnopostupanje sa zarobljenicima.

Ratni put-čudesan... Drniško ratište, Škabrnja ,koju je držao 45 dana sa 60 ljudi .... tenk kojeg je u "ničijoj zemlji" upalio i dovezao ga na hrvatsku stranu.... diverzantske akcijae u neprijateljskoj pozadini.... Vrhunski stručnjak za minska polja.

Poginuo je na južnom bojištu prolazeći kroz minsko polje koje je sam postavio prije par godina.Vraćajući se iz izviđanja prolazio je kroz isto i kad je već bio uvjeren da je iz njega izašao naletio je na poteznu minu postavljenu na izlazu.

Pogled s neba na svoja 22 igrača

Znao je napamet  gdje je svaka postavljena, pronalazio ih je kao da ima šesto čulo za njih.Bio je to trenutak kad je samo jednom pogrješio i da ironija sudbine bude veća poginuo je od vlastite mine.

Ali nikako drugačije nije ni mogao poginuti, jer samo je Tom Crowley mogao tako nadmudriti Toma Crowleya. Nikom drugom to nebi pošlo za rukom , Postao je žrtva vlastite genijalnosti i ušao u hrvatsku legendu upravo na današnji dan.

Je li volio nogomet? Tko zna, jer u onim olovnim vremenima nikada ga nitko o tome nije pitao ali je sigurno da će danas, smješten visoko iznad travnatog terena s pogledom na svoja 22 igrača i tisuće svojih navijača ostati jedini nezainteresiran za konačni rezultat u najvažnojoj sporednoj stvari na svijetu.

Izvor: dalmacijanews.com